I kad mi neki kaže kako ti sve Kate stigneš?
Vako lipo moj narode, prolazidu dani kaj munjeni. Svačesa se moreš nagljedat, ali bogami i čut. Lipo ti je kad te neki pofali, ali i kada kudi. Ja Van moran reć kako već dugi niz godin stignen na sve. Oš od rane zore kad otpren ve svoje očice pa do kasne mrkle noći kad projden u krpe. Ne žalin se da san krepana kaj pas ili još bolje da mi sve smeta. Zač Van ovo divanin? Zato ča su mi rekle ve moje iz Pričov da se zericu obratin svima Vami ki me pratite. Pa bil bi red da Van se i predstavin. Daklen visoka san metar i žilet, iman broj obuće 39 ako obučen suknene čarape treba mi i 40. Nosin kiklju kad gren u grad, pogotovo sredon na placu, a inače san kod kuće u šaroj klajdi i to ča šira to bolja da zrak cerkulira dok letin iz kuće do pojate i nazada jerbo se izluftan pa manje trošin sapuna i vode. Volin ja friški zrak. Iman muža fala Bogu kaj me ne pili kad mu nečesa ni po volji. Prava san komšija svojin komšijami uvik san in o pomoći. Pogotovo kad su kakovi radovi na njivi, kopanje, zdivanje stogov sena, pobiranje krumpirov i da ne nabrajan.. ja Van uvik nji sve lipo posljikan i kad oni sve završidu ja in to pokažen. A uni sreeeetni! Da ne divanin kako volin sav narod kaj je oko mene... nikad ne bi za nji rič rekla nekon drugon nego sve vrgnen na papir i slučajno mi projde na moju stranicu Kate Ottozez
Kad mi je teško u poslu unda se lipo zavalin na otoman i otpren stranicu Priče iz Ličkog kraja da pogljedan ke su novice i unda dobijen kako bi Inglezi rekli inspirejšn pa se uvatin lipog topa i dusaj Kate negdi dok zvizdan ne zajde zad Vratnika. E unda se lipo podignen, protegnen i projden do prve komšije da vidin jel konak sredila i uvatimo se tablićev.. ma nisan munjena da sidin kod sebe i trošin svitlo brez potrebe kad se već kod nje okuplja cili komšiluk.
I tako znan obavit večeru i vrnen se u svoju bajtu. Dotlen mi muž već drimlje, samo ga pregrnen biljcon, a ja se uvatin još malo ve moderne teknike, pogljedan ča ima i zaspen. I vidte na sve stignen.. pa kad neki kaže da se ne more sve stić. More se samo treba znat planirat vrime.
Voli Vas i pozdravlja Vaša Kate Ottozez!

 

 Preuzeto: brinje.hr

U prepunom Vatrogasnom domu Brinje održana je informativna radionica za građane o odvajanju i zbrinjavanju otpada. Mnoštvo zainteresiranih građana odazvalo se na informativnu radionicu kako bi se detaljnije upoznali s pravima i obvezama pravilnog zbrinjavanja otpada.

O temama radionice, projektu izgradnje reciklažnog dvorišta, razvrstavanju otpada, vrstama otpada koje će se zaprimati u reciklažnom dvorištu, planu odvoza otpada i cijenama usluge odvoza otpada, govorila je Marija Draženović iz Općine Brinje, a dodatna pojašnjenja okupljenima pružila je direktorica Komunalnog društva Brinje Josipa Pavlović.

Budući da je ovih dana lov aktualna tema, bio bi red da i o našem lovačkom društvu nešto objavimo.

Današnja postava vodećih ljudi društva je sljedeća:
Predsjednik Vladimir Milohnoja, zamjenik predsjednika Tomica Pavlović, lovnik Mladen Milohnoja, blagajnik Ivica Holjevac, tajnik Mile Mesić.
Trenutno je 105 članova u društvu i to iz: Jezerana, Stajnice, Lipica, Križpolja, te iz Zagreba i Rijeke.

Gospodin Dragutin Milohnoja zaslužan je za sve materijale koje vidite u ovom članku, kao i za album fotografija u prilogu i za to mu veliko hvala!

Dobra kob!

Album: Lovci

Album: Otvorenje lovne sezone i lovne aktivnosti 

Članak o otvorenju lovne sezone gdje je gost bio Ivica Murković-Mura, pročitajte na www.lovac.info

 

 I nema potrebe dodavati riječi uz prikaz Ličke noći kroz fotografije gospodina Dragutina Perkovića!

KLIK NA SLIKU!!!

Dugo očekivana Lička noć, u organizaciji ZK Stajnica, sada je već iza nas. 
Kako i priliči, valjalo bi reći koju besedu za sve vas koji nažalost niste bili u mogućnosti biti prisutni. 
Teško da se to riječima i može opisati ili slikama toliko približiti i dočarati, ali bar ikoliko.

Sve veći odaziv Ličana i poklonika ličkih fešti, a ove godine i zadivljujući broj mladih, dokaz je i najbolji pokazatelj da su ove večeri nešto o čemu se priča, nešto što se ljudima zavlači pod kožu, nešto za što je vrijedno izdvojiti i malo vremena i novaca i priuštiti si takav izlazak jedanput godišnje.

Cijelu večer koju su prožimale ogromne emocije među ljudima koji se možda i dugi niz godina nisu vidjeli, te red ića i pića, bez prestanka su upotpunjavali glazbenim sadržajima, naizmjence, sastav "Plitvički bećari" i Zavičajno društvo Sinac. Za jednu članicu folklora ova je večer bila posebna jer je proslavila i rođendan sa svojim kolegama plesačima i sviračima.

Među gostima bili su predsjednici nekoliko ličkih udruga, folkloraši, urednici portala i društvenih mreža među kojima je bila i moja malenkost. Na takvim prigodama  dobijem još jači vjetar u leđa da ne posustajem u održavanju naših malih ličkih kutaka u virtualnom svijetu. Neopisiv je osjećaj primiti toliko iskrenih stisaka ruke u znak zahvalnosti i poticaja "samo nastavi". Od svih, oni najzaslužniji i najsnažiji u tome, vodeći su ljudi ZK Stajnica sa gospodinom Nikolom Tomincem na čelu, bez kojih puno toga ne bi bilo, kao ni ovako divnih Ličkih noći.

Eh, ne bi ja bila ja da pri kraju ne dodam bar iča po domaći...

Dobila ja mesto u ćošu, pa kej nadzorna kamera imala sve na oku, iako ja nis od tog "posla", nit po tom putu dolazim. Međutim, ne moreš ne primetit da su "najgore" prošli oni ča su dobili stol "na prolazu" kako bi ja rekla. Eee ti se nisu mogli nikom sakrit, nit su se mogli pasat da se celu noć ne pozdravljadu s narodom. Ja se još čudim ča se taj neki narod ne diže nikud neg, da prostite, samo na wc. Je onda si mislim, vlja mu ni dost ča je kej na autobusnom kolodvoru, kud će još i šećat i skakat vamo namo, k ovom k onom, neg jedino, osim wc-a, poć se malo van razladit da mu se ne zamanta mavat s glavom gori doli kad god ki projde mimo njega il ga opazi pa se dojde zdravit.
Ma lejte, ni to mesto loše, nego baš suprotno... Ionako se svake godine vrtimo, ča se rasporeda sidenja tiče. Bitno je samo da se ne vrtimo u premišljanju bil poć na vakovu feštu il ne, jer, znate onu izreku "za društvo se i pop oženil", eeee pa ja u to verujem samo ako je ličko društvo u pitanju.

Do sljedećeg ličkog druženja, uživajte u fotografijama i video zapisima naših članova ZK Stajnica i gostiju, a uskoro stižu i fotografije našeg dragog gospodina Dragutina Perkovića čije oko u objektivu i prst na "okidaču" vidi i zabilježi detalje u rangu umjetničkih razmjera.

KLIK NA SLIKU!

Preuzeto: brinje.hr

---

U prigodi Dana neovisnosti Republike Hrvatske jutros je općinsko izaslanstvo na čelu sa načelnikom Zlatkom Fumićem i predsjednikom Općinskog vijeća Ivanom Perkovićem položilo vijenac i zapalilo svijeće kod Centralnog križa na središnjem brinjskom groblju u spomen na sve poginule Brinjake kroz povijest koji su položili svoje živote na oltar domovini.

Ovim činom su se prisjetili hrvatskih branitelja koji su svoje živote utkali u temelje hrvatske neovisnosti.

Na Dan neovisnosti, prisjećamo se 8. listopada 1991. godine kada je Hrvatski sabor donio povijesnu odluku o proglašenju neovisnosti Republike Hrvatske i raskidu svih državnopravnih sveza sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.

To je dan kada slavimo ostvarenje stoljetnog sna hrvatskog naroda o suverenoj i samostalnoj državi u kakvoj danas živimo.

Mom Gegi, posljednjem ličkom bećaru, s kojim sam proveo niz prekrasnih trenutaka u svom životu, velikog ljubitelja našega stajničkog gnijezda. Spavaj prijatelju gore među zvijezdama, a Tvoja će pjesma i tamburica vječno odzvanjati u našim srcima.

Nećemo Te nikada zaboraviti…

Nikola Tominac

 

 

Balada iz predgrađa

....I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.

 

 I uvijek ista sirotinja uđe

U njezinu svjetlost iz mraka,

 I s licem na kojem su obično brige

Pređe je u par koraka.

 

A jedne večeri nekoga nema,

A moro bi proć;

I lampa gori,

I gori u magli,

I već je noć.

 

I nema ga sutra, ni preksutra ne,

I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec, I nema ga dva,

I zima je već,

I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi

I maj već miriše –

A njega nema, i nema, i nema,

I nema ga više...

 

 I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.

 Dragi Prijatelju muzičaru

Narodni pjesnik je za Tebe pisao najljepše ličke pjesme koje si dostojno promovirao gdje god si se pojavio. Kroz Tvoju glazbu i pjesmu ostat će vječno sjećanje na našu Stajnicu, selo neuništive mladosti, naših prvih ljubavi i prekrasnih šetnji po najmirisnijem polju, najljepšim na svijetu. Ostali su brojni snimci tvojih nastupa koji će biti najljepše sjećanja na Tebe, ličkoga bećara kroz kojeg se osjeća vjetar, vatra, divlja rijeka, ali i suza i nedovršeni stih. 

Počivao u miru. 

 Tomica Perkovic (Štenta)

 

 Bez Brace i njegove tamburice se ništa nije moglo dogoditi

 Mirko je rođen u ovom prelijepom ličkom kraju kojem je posvetio najveći dio života. Najčasniji dio njegovog kratkog života bilo je vrijeme demokratskih promjena početkom devedesetih godina i njegovog sudjelovanja u političkom radu i počecima Domovinskog rata kada je kao iskreni domoljub bio spreman dati život za svoj narod. To je ono što mu je njegova majka u djetinstvu u srce usadila, dok ga je u toplom majčinskom krilu othranjivala i podizala na ponosnoj i kršnoj ličkoj zemlji. Nije se štedio već je danonoćno bio angažiran u organizaciji lokalnog života u to složeno ratno vrijeme, brinući se istovremeno o civilima i vojsci. Bio je jedan od osnivača Zavičajnog kluba „Stajnica“ koje je kroz svoje djelovanje u Zagrebu i šire pomagalo svome starom kraju. Kao predsjednik mjesnog odbora Stajnica pokreće niz aktivnosti na razvoju mjesta..Ipak, najveći dio njegova života bio je posvećen kulturnom djelovanju i promoviranju ličkog narodnog blaga. Nije bilo događaja na ovim prostorima i u Zagrebu da osobno nije djelovao, da li kroz kulturno-umjetnička društva ili samostalno sa svojim prijateljima. Bez Brace i njegove tamburice se ništa nije moglo dogoditi, a da on u tome ne sudjeluje. Naši lokalni blagdani: Petrove, Mandalene i Katarine često su bile obilježene nastupima njega i njegovih prijatelja dajući im poseban lički štih i značaj. Tih pedeset godina kulturnog djelovanja je poseban opus u njegovom životu što je velika rijetkost i na širim prostorima.

Knjiga Tvog života se zatvorila, ali djelovanje kojima si ispunio njezine stranice ostaju nam kao poticaj i nadahnuće. Predajemo te u vječnu tišinu gospodnjeg doma, u njedra Stajnice.  U našim srcima i mislima će vječno ostati spomen i  na sve ono što si učinio za svoje najbliže, našu Stajnicu, brinjski kraj i hrvatsku domovinu.

Zbogom, dragi Mirko i hvala ti za sve. 

Zavicajni Klub Stajnica