E-knjiga: "Kurzgefasste Geschichte des k.u.k. Otočaner Infanterie-Regiment Graf Jellačić Nr. 79 und seiner Stammregimenter"

E-knjiga "Kurzgefasste Geschichte des k.u.k. Otočaner Infanterie-Regiment Graf Jellačić Nr. 79 und seiner Stammregimenter" ("Kratka povijest c. i k. otočke pješačke pukovnije grofa Jelačića br. 79 i njezinih pukovnija-prethodnica"), koja govori o ličkoj vojnoj povijesti nalazi se linku Kurzgefasste Geschichte des K.u.k. Otočaner Infanterie-regiments Graf ... 

Općina Brinje: Javni natječaj za prodaju nekretnina

Preuzeto: brinje.hr


Na temelju članka 391. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 (pročišćeni tekst), te Odluke o raspisivanju javnog natječaja za prodaju nekretnina na području Općine Brinje Općinskog vijeća Općine Brinje od 20. prosinca 2018. godine, raspisuje se

JAVNI NATJEČAJ ZA PRODAJU NEKRETNINA NA PODRUČJU OPĆINE BRINJE

I. Raspisuje se javni natječaj za prodaju:

1. k.č.br. 8370/16, koja u naravi predstavlja oranicu gradilište, površine 175 čhv, odnosno 629 m2, upisane u zk.ul.br. 2645, k.o. Brinje
- početna cijena: 20,00 kn/m2
2. k.č.br. 8370/17, koja u naravi predstavlja oranicu gradilište, površine 180 čhv, odnosno 647 m2, upisane u zk.ul.br. 725, k.o. Brinje
- početna cijena: 20,00 kn/m2
3. k.č.br. 8370/18, koja u naravi predstavlja oranicu gradilište, površine 183 čhv, odnosno 658 m2, upisane u zk.ul.br. 2627, k.o. Brinje
- početna cijena: 20,00 kn/m2
4. k.č.br. 578/5, koja u naravi predstavlja oranicu, površine 16 čhv, odnosno 58 m2, upisane u zk.ul.br. 2644, k.o. Brinje
- početna cijena: 20,00 kn/m2
5. k.č.br. 169, koja u naravi predstavlja zemljište u Porkulabi, površine 138 čhv, odnosno 496 m2, upisane u zk.ul.br. 124, k.o. Stajnica
- početna cijena: 8,00 kn/m2
6. k.č.br. 170, koja u naravi predstavlja zemljište u Porkulabi, površine 1068 čhv, odnosno 3841 m2, upisane u zk.ul.br. 124, k.o. Stajnica
- početna cijena: 8,00 kn/m2
7. k.č.br. 171, koja u naravi predstavlja kuću broj 25/B (učiona) i dvorište u Porkulabi, površine 203 čhv, odnosno 730 m2, upisane u zk.ul.br. 124, k.o. Stajnica
- početna cijena iznosi 35.541,30 kuna

II. Za parcele iz točke I. ovog Natječaja pravo sudjelovanja na Javnom natječaju imaju fizičke i pravne osobe koje prema propisima Republike Hrvatske mogu stjecati vlasništvo nekretnina u Republici Hrvatskoj.

III. Za nekretnine iz točke I. podtočke 1. – 4. pravo prvokupa imaju vlasnici susjednih parcela.

IV. Svaki ponuditelj dužan je uplatiti jamčevinu u visini od 10% početne cijene nekretnine, na račun Općine Brinje HR3223400091803700006, model: 68, poziv na broj odobrenja: 7757-OIB na ime „jamčevina za kupnju nekretnine/a u k.o. _______________“. Izabranom natjecatelju uplaćena jamčevina se uračunava u iznos kupoprodajne cijene nekretnine/a, dok se ostalim natjecateljima jamčevina vraća u nominalnom iznosu po okončanju natječaja, tj. nakon donošenja konačne odluke o prodaji. Ako izabrani natjecatelj odustane od sklapanja ugovora o kupoprodaji gubi pravo na povrat jamčevine.
Natjecatelju koji ne uspije na natječaju uplaćena jamčevina se vraća u roku od 15 dana od donošenja Odluke o prodaji.


V. Ponuda mora sadržavati :

ime i prezime, adresu i OIB ponuditelja (za fizičke osobe), odnosno naziv tvrtke s adresom sjedišta i OIB (za pravne osobe), kontakt,
presliku domovnice ili osobne iskaznice ako je ponuditelj fizička osoba (za državljane RH), preslika putovnice ili osobne iskaznice za strane državljane, presliku isprave o upisu u sudski (trgovački), obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar države sjedišta gospodarskog subjekta (ne starije od 6 mjeseci do dana raspisivanja natječaja) za pravne osobe i obrtnike,
naznaku čestice odnosno nekretnine za koju se podnosi ponuda i ponuđena kupoprodajna cijena koja ne može biti niža od početno utvrđene cijene,
dokaz o plaćenoj jamčevini,
broj računa za povrat jamčevine ponuditeljima čije ponude ne budu odabrane,e-izvadak ili original ili preslika zemljišno-knjižnog izvatka za parcelu ili parcele koje graniče sa parcelom koja je predmet prodaje. Izvadak ne smije biti stariji od 6 mjeseci do dana objave natječaja. Ovaj dokaz mogu dostaviti vlasnici susjednih parcela koji ostvaruju prednost pri kupnji

VI. Ponude se dostavljaju na adresu: Općina Brinje, Trg admirala Janka Vukovića Podkapelskog 6, 53260 Brinje, s naznakom: "Ponuda za kupnju nekretnina na području Općine Brinje", - NE OTVARAJ -.
Natjecatelji su ponudu za kupnju nekretnine/a dužni dostaviti u roku od 30 dana od dana objave natječaja.
Natječaj se objavljuje dana 13. siječnja 2019. godine u dnevnom tisku „Novi list“, web stranici Općine Brinje (www.brinje.hr) i na oglasnoj ploči Općine Brinje.

VII. Nepotpune i nepravodobne ponude neće se razmatrati.

VIII. Najpovoljnijom ponudom smatrat će se ponuda ponuditelja koja zadovoljava uvjete iz natječaja i koji ponudi najvišu ponuđenu cijenu.

IX. Ukoliko više ponuditelja ponude za istu nekretninu istu cijenu koja je ujedno najviša, najpovoljnijom ponudom smatrat će se ona koja je ranije pristigla.

X. Općinsko vijeće ima pravo bez obrazloženja poništiti natječaj u cijelosti ili njegovom dijelu, odnosno ne prihvatiti nijednu ponudu i zbog tih razloga ne odgovara za eventualnu štetu.

XI. O rezultatima natječaja natjecatelji će biti obaviješteni u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana donošenja Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja.

XII. Porez na promet nekretnina snosi kupac.

XIII. Ponuditelji, čije su ponude izabrane kao najpovoljnije, dužne su nakon primitka Odluke o izboru zaključiti kupoprodajne ugovore sa Općinom Brinje kao prodavateljem.
Ako najpovoljniji ponuditelj odustane od kupnje odnosno sklapanja kupoprodajnog ugovora u roku koji naknadno odredi prodavatelj ili ako ne uplati ugovoreni iznos u roku, nekretnina će se prodati ponuditelju čija ponuda zadovoljava uvjete iz natječaja i koji je ponudio slijedeću najvišu cijenu.

XIV. S izabranim natjecateljem zaključit će se kupoprodajni ugovor kojim će se urediti rok, način plaćanja i prijenos vlasništva nad kupljenom/im nekretninom/ama.

XV. Informacije o nekretninama mogu se dobiti na telefon: 053/701-270, 053/701-262.

KLASA: 940-01/18-01/09
URBROJ: 2125/04-19-03
Brinje, 09.01.2019.

Predsjednik Povjerenstva
Milan Kolak, dipl.ing.šum.

Nikola Tominac: "U Stajnici sam proveo prekrasno djetinjstvo u najljepšoj dolini s prekrasnim cvijećem u proljeće"

Današnja lička priča pripada gospodinu Nikoli Tomincu, umirovljenom vojnom povjesničaru. Rođen je 1954. u Stajnici. Na kraju osnovne škole odlazi u Dugo Selo…

"U Stajnici sam proveo prekrasno djetinjstvo u najljepšoj dolini s prekrasnim cvijećem u proljeće."

Za pretpostaviti je da čovjek poput Nikole ni u mirovni ne miruje:

"Trenutno sam u vojnoj mirovini, ali sam izabran od svojih Dugoselaca za zamjenika gradonačelnika Dugog Sela. Tu koristim svoje dugogodišnje iskustvo i stečene radne vještine za dobrobit grada. Puno se bavim istraživanjem Prvoga svjetskog rata, snimanjem TV serijala posvećenom toj tematici, sudjelovanju na brojnim znanstvenim skupovima, terenskim istraživanjima od Ukrajine, Slovenije, Italije i Francuske. Posao pun dinamike kojemu nema kraja. Autor sam brojnih članaka, knjiga i priloga koji su objavljeni u zemlji i izvan nje. Uz to brinem se i o osmero unučadi koji traže svoj dio mojega slobodnog vremena. Nije dosadno…"

Upravo te radove i događanja možete vidjeti na: http://www.nikolatominac.com/publikacije/. Naš dragi sugovornik prije nekoliko godina napisao je knjigu “Stajnica i okolica”. Odakle se rodila želja za pisanjem te knjige saznali smo u nastavku razgovora:

"Prvenstveno želja da se ne zaboravi sjećanje na “stari kraj” i da se na jednom mjestu sakupi vrlo važna foto dokumentacija i sjećanja posljednjih starih ljudi koji su u vrijeme pisanja knjige još uvijek bili živi. Puno mi je u tome pomogao moj prijatelj Franjo Rajković koji je s magnetofonom obišao brojne ljude i prikupio mi vrlo kvalitetnu podlogu za knjigu."

U vezi pisanja prethodno navedene knjige, nastavili smo razgovor…

"Materijal je sakupljan oko sedam godina. Trebalo je proći brojne kilometre i doći do brojnih ljudi do njihovih sjećanja i građe. Vrlo nam je važna bila naša WEB stranica Zavičajnog kluba ( www.stajnica.com ) preko koje smo surađivali s našim Stajničarima širom svijeta. Knjiga je danas objavljena u elektronskom obliku (Stajnica i okolica) i na njoj i vidim da je brojni ljudi intenzivno čitaju."

Pokušala sam saznati kakvo je njegovo iskustvo s izdavanjem knjige u Hrvatskoj:

"Kvalitetnu knjigu je vrlo teško napisati jer zahtijeva puno vremena, truda, živaca, ali i financijskih sredstava kojih u startu uvijek nedostaje. Treba stvoriti vrlo kvalitetnu organizaciju vrijednih i stručnih suradnika jer bez njihove pomoći to teško ili nemoguće ide. Za financiranje nije bilo većih problema jer smo imali dobre sponzore tako da smo mogli napraviti vrlo kvalitetnu knjigu što je za ličke prilike dosta teško."

Nikola kaže da trenutno radi na brojnim temama iz Prvoga svjetskog rata u kojima su smješteni i naši povijesni Ličani, no da je u planu i dopunjeno izdanje “Stajnice”:

"Ako Bog da sreće i zdravlja za nekoliko godina bi se moglo pojaviti drugo dopunjeno izdanje “Stajnice”. "

Budući da znam da je Nikola i predsjednik Zavičajnog kluba Stajnica, zanimalo me malo i o samoj udruzi:

"Udruga je osnovana 1991. godine s ciljem pomoći brinjskom kraju u Domovinskom ratu, ali i na zaštiti kulturnog blaga toga kraja. Osim knjige tu su i naše “Stajničke noći” kada nam financijske mogućnosti dozvoljavaju, na koje pozivamo i ličke KUD-ove. Noć je postala tradicija i nadam se da će i dalje to ostati iako nas muče godine života i što svaki čas netko napusti ovaj svijet. Dok budemo bili u moći održavat ćemo našu noć. Danas imamo stotinjak članova širom svijeta, ali je u vrhu ostala jedna vrijedna ekipa koja bez obzira na godine i razne bolesti uspješno vodi udrugu."

Na pitanje kako je zadovoljan radom udruge, te ispunjava li prvotni cilj, gospodin Tominac kaže:

"Bez obzira na godine naših članova udruga ispunjava svoj cilj."

Zanimalo me je kakvo je njegovo mišljenje, angažiraju li se dovoljno mladi Ličani na očuvanju ličkih običaja, održavanju tradicije…

"Mislim da na početku života mladi imaju goruće probleme oko rješavanja životnih probleme, posao, stan i ostalo. U zrelijoj dobi uključuju se u aktivnosti, ali možda nedovoljno. Treba im potpore i rezultati neće izostati. Moja je generacija stvarno dala veliki obol zaštiti naših običaja i tradicije."

Što se tiče posjećivanja i odlazaka u Liku…

"Zbog brojnih obaveza vrlo malo posjećujem Liku. To su uglavnom druženja jednom godišnje, Mandalena i Katarina ponekad."

O budućnosti Like Nikola, nažalost, nema ohrabrujuće riječi:

"Nažalost, ljudski resursi su u Lici nestali i bojim se da je taj prostor ispražnjen. Lika je kičma Hrvatske i postoje brojne neiskorištene prednosti i resursi osobito u turizmu i eko poljoprivrednoj proizvodnji; kvalitetna voda, šume, vrlo dobre prometnice…"

Gospodina Nikolu sam upitala sjeća li se koje zgodne anegdote iz dana provedenih u Lici.

"Bilo je brojnih događaja, a najljepši su svakako bili zimski dani s puno snijega i ličkih prela, a ljeti nogomet. Tada nije bilo TV-a i PC-a pa smo slobodno vrijeme koristili u nogometu. Bilo je predivno živjeti u onome kraju kada se svuda oko nas čula dječja graja, blejanje ovaca, brojna goveda na pašnjacima oko sela, žetelice i kosci u polju… ah, sve je to nepovratno nestalo."

Na samom kraju razgovora, gospodin Nikola je poručio mladim Ličanima:

"Mladima bih poručio da ne zaborave na Liku, mjesto naših korijena, postojanja i vjere u budućnost. Posebno da ne zaborave naše minere, kirijaše i rudare koji su širom svijeta stjecali sredstva za svoje obitelji ili za njihovo iseljavanje u bogatije i prosperitetnije krajeve širom svijeta. I njihovi potomci se danas vraćaju na svoje korijene i ista istražuju. Neka su ostala zabilježena i na našim WEB stranicama. Najbolji primjeri za propagiranje “staroga kraja” su naši mladi ljudi koji rade na našem portalu ZK Stajnica, poput tebe Branka, poput Ivana iz Dugog Sela, Štente iz Kanade… Baš kao i ovi mladi koji rade na portalu likaclub.eu . Uvijek se može naći vremena (samo tko želi) da se posvetimo tom području i rezultati neće izostati."

Da mi je jednom

poći do svih cesta

tunela

rudnika

plantaža

mostova

premošćenih rijeka

šumskih radilišta

raznih gradilišta

gdje ste se grbili

s čežnjom o domu mislili

Vi dragi neuki

često iskoriščavani

Vi MALI tako VELIKI

bez vašeg znoja koliko bi

bespuća bilo

bez vaših žuljeva

mnoga cesta ne bi

nikamo vodila

bez vašeg života

mnoga bi rijeka mrtva bila…

Nikad neću to sve moći vidjeti!

Da sam počela čim sam se rodila

na svako to mjesto ne bih stići mogla!

(Zdenka Sablić: “K izvoru”, Zagreb, 1991.)

 

 

Zlatni pir - Anica i Mike Pruder

Na današnji dan, prije 50 godina vjenčali su se Anica Sertić (rođena Jelić) i Nikola Sertić (znan kao Mike Pruder).

 
Neka im je sretan zlatni pir i da skupa prožive još duge godine!

 

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ ALBUM

Novogodišnja čestitka fra Jure Marčinkovića

photo/Slobodna Dalmacija


NEKA NAS PRATI BOŽJI BLAGOSLOV U NOVOJ 2019. GODINI

Sve moje župljane u Križpolju, Jezeranama i Stajnici, raseljene diljem svijeta, moje prijatelje i dobročinitelje, moje facebook prijatelje, vjerne gledatelje moje emisije Zlatni savjeti na Laudato TV i sve ljude dobre volje, pozivam da se danas zahvalimo Svevišnjemu na koncu ove godine i da ga zamolimo za Njegov Blagoslov u slijedećoj 2019. godini.

Onima koji su u ovoj godini patili zbog bilo čega, neka budu utjeha riječi 126. psalma:
"Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi".

Zadnji, 150. psalam kaže: 
"Hvalite Boga u Svetištu njegovu,
slavite ga u veličanstvu svoda nebeskoga!
Hvalite ga zbog silnih djela njegovih,
slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!
Sve što diše, Gospodina neka slavi! "!

SRETNA I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2019. GODINA

Vaš župnik - fra Jure Marčinković

 

Oni su naši ljudi, kojih se rijetko tko sjeti tokom godine...

Posljednja priča u ciklusu ovogodišnjih Ličkih priča. Znate da sam inače slaba na "male ljude", a posebno u vrijeme blagdana, i da sam i prijašnjih godina pisala priče poput: Ante Vuković, Ivan Tominac, Dean Vranić i dr. 

Ova danas posvećena je... Ma neću vam ništa reći, nego pročitajte...

Oni su mali ljudi u očima mnogih, ljudi koji svakodnevno odrađuju svoje poslove besprijekorno, ljudi bez kojih bi mnogo toga oko nas bilo u kaosu, ljudi koji su itekako bitni da bi društvo moglo funkcionirati, ali nažalost vrlo često prolaze nezapaženo…

Oni su među nama, njih svakodnevno susrećemo … Spremačice, tehničke službe, vozači, skladišni radnici, medicinske sestre, policajci… Stavite ruku na srce pa recite koliko puta pokraj nekih od njih prođete, a da ih i ne pozdravite? Koliko puta ih pogledate s visoka kao da su neka druga vrsta živih bića? Zastanite na tren.

S druge strane, jeste li se ikada upitali kako bi svijet izgledao da smo svi dr.mr. i slično? Jeste li se upitali kako bi sve oko nas funkcioniralo da nema tih „posebnih vrsta zanimanja“ i radnih mjesta? Svaka čast pojedincima, ali nažalost više je onih primjera koji možda i sada odmahuju rukom na sam spomen tih ljudi.

U ovoj priči pročitat ćete iskustva naših ljudi, Ličana, na radnim mjestima koja obavljaju. Neki od njih žive i rade u Lici, neki su u nekim drugim gradovima, a neki i u inozemstvu, ali svih veže nekoliko čimbenika: radišnost, marljivost, samozatajnost… i veza s Likom.

Nikome ovdje ne navodim imena, jer su me tako zamolili da ne bi zbog svojih izjava imali probleme na poslu, ali zapravo su sama imena ovdje i nebitna. Važnija je poanta cijele ove priče! Osvrnimo se oko sebe i opažajmo te male, a toliko značajne ljude!

Ličanin koji radi na viličaru u jednom skladištu kaže:

"Ja dobijem nalog za utovar. Natovarim kamion, zapalim cigaretu, pa odem po drugi nalog, itd. I tako sve ide u krug dok ne prođe 8 sati i kući. Šefa ni ne viđam."

Gospođa koja radi kao spremačica. Iako je po stručnoj spremi čak i prekvalificirana za taj posao, nažalost kako nema izbora poslova da bi radila u struci, prisiljena je raditi bilo što i to joj nije teško.

"Moj posao nije cijenjen. Kad god pred kim kažem da čistim onda po pogledima vidiš da me svrstavaju u grupu koja ne zna niš`, koja je nepismena i kao da imam samo dva razreda škole. I ča je najgore, moj posao više cijene ljudi izvan firme, koji tek povremeno dolaze kao vanjski suradnici, nego oni naši koji su tu svakodnevno."

Nije me iznenadila izjava gospođe spremačice kada je rekla:

"Za djecu bi se čovjek iznenadio. Misliš da ne vide neke stvari, a zapravo vide sve i poštivaju i mene i moje kolegice više od odraslih."

Jedna medicinska sestra, nije rodom Ličanka, ali je udajom došla u Liku, dugi niz godina radila je u Hrvatskoj u zdravstvenim ustanovama, a od prije par godina počela je raditi u Austriji. Živi u Lici, ali dio mjeseca radi vani, a onda je dio mjeseca kod kuće.

"Veća je plaća, radnika se više cijeni. Radim kao cjelodnevni njegovatelj u kući kod jedne obitelji kod koje onda za to vrijeme dok sam tamo i živim. Radim 14 dana, a 14 dana sam doma. Posao je preko jedne agencije koja je korektna prema meni. Mogu birati kod koje obitelji želim raditi. Plaća se po zaslugama i naravno, ako se kvalificiraš za određeni posao, plaća ti je još veća."

Kada sam je upitala kako joj je sada u usporedbi s radom u Hrvatskoj samo je otpuhnula kao da mi je uzdahom rekla “nebo i zemlja”.

"U Hrvatskoj bi i sada mogla opet dobiti isti posao koji sam i prije radila. Međutim, ta opcija mi više nije u glavi. Radila sam i noćne smjene, trpjela mobbing od strane uprave. Uvijek su nešto izmišljali, nije bilo dana da nisam bila pod stresom."

Što sam više ljudi kontaktirala, počela sam se pitati “Hoću li čuti ijednu lijepu priču? Hoću li od ikoga koga sam stavila na popis za razgovor čuti da je zadovoljan s odnosima na poslu u ovoj našoj državi?”

Sljedeći koji mi je otvorio dušu jedan je pravosudni policajac, koji već 25 godina radi u zatvorskom sustavu. Njegove riječi ostavile su me bez teksta. No, to me i nije trebalo čuditi nakon vijesti koje su se zadnjih dana vrtjele po medijima, njegova priča došla je kao zaključak da je cijeli pravosudni (ma i svi ostali) sustav u rasulu.

"U mojih 25 godina rada izmijenilo se 6 ili 7 načelnika. Kada sam mislio da je jedan loš, onda bi došao još gori i tako redom. Sve gore od goreg. Ne plaćaju nam prekovremene sate. Daju nam slobodne dane i to ne onda kada bi nama možda trebalo i kada bi ih mi sami htjeli koristiti nego kad oni odrede. I smjene nakon tih slobodnih dana određuju po svojoj volji, ne vraćaju te više u smjenu u kojoj si bio. Više vjeruju zatvorenicima nego nama policajcima. Potegnuli smo već desetke tužbi za koje je već sudski postupak u tijeku. Najviše nas bole zakinute plaće zbog tih prekovremenih sati."

Na pitanje je li dobro raspoređen broj zatvorenika na broj policajaca, sugovornik odgovara vidno razočarano i odjednom je bujica osjećaja potekla iz njega

"Premalo nas je, a veliki broj kriminalaca nad kojima smo raspoređeni. Mladi ljudi koji se tek školuju za ove poslove odustaju vrlo brzo kada vide kako cijeli taj sustav loše funkcionira. Plaće policajca početnika su oko 3400 do 3800 kn (pravosudnih nešto malo više). Ne razumijem kako cijela garnitura vodstva, od ministra pa niže, misle tko će im za koju godinu raditi, ako ovako nastave. Danas je prosječan staž naših pravosudnih policajaca 32 godine i nijedan nije ispod 42 godine starosti. Da bi mladi pravosudni policajac postao profesionalac u tom poslu, treba mu najmanje 6 do 7 godina obuke uz starijeg. iskusnijeg kolegu. Ove mlade bez takve prave i temeljite obuke, uz mentorstvo, zatvorenici preveslaju taj čas. Djelatnici koji i nisu direktno povezani s policijom, kadar poput liječnika, medicinskih sestara, službenika u administraciji, odlaze jer ne mogu trpjeti nepravdu koju moraju provoditi jer nadređeni tako diktiraju."

Kada sam pokušala saznati kako to da je tolike godine opstao na tom radnom mjestu, sugovornik odgovara

"Da usporedim taj posao onda kada sam počeo raditi i danas, mogao bih samo reći k`o dva planeta. Tada se pravosudnog policajca, ma i općenito policajca, cijenilo. Znalo se gdje je kome mjesto, što tko treba raditi, znalo se što se smije, a što ne. Sve je bilo uređeno i pravednije. Da danas tek krećem u radni odnos, ne bi sigurno ni dana ovdje proveo na ovom radnom mjestu. Sada bome kako je da je, ne bih išao nikud. Ipak sam stari radnik i sa svojim kolegama već sam dostigao status da se znam postaviti i da se ne može nitko prema meni baš odnositi kao prema tek početniku, kako se nažalost ponašaju."

Kada sam već privodila razgovor kraju, sam gospodin rekao mi je još sljedeće

"Znaš što je najžalosnije? Roditelji zatvorenika kada dolaze u posjetu znaju nam često reći: “Svaka vam čast za koju plaću radite s njima! Treba da imate duplo veće plaće. Mi ih ne bi mogli trpjeli niti bi znali kako s njima izaći na kraj, mi koji smo im roditelji!” I znaš što je jadno i tužno, što mi, policija općenito, uglavnom odrađujemo svoj posao kako treba, a onda zapnu brojni slučajevi u ladicama istražnih sudaca koji dopuste da predmeti stoje i prođu svi mogući rokovi i kriminalci izlaze van, a da se ništa ne napravi. O odnosu ministra prema nama bolje da ništa ni ne govorim, jer kad ga čuješ da nas umjesto pravosudnim policajcima naziva čuvarima, što dalje treba pričati…"

Toliko tužnih priča, toliko ružnih priča, toliko nepravde, a svi su oni ljudi. Ljudi koji odrađuju svoj posao, sigurna sam najbolje što mogu, odlaze kući svojim obiteljima s gorkim okusom u ustima, ali ne smiju o tome govoriti jer čemu opterećivati i obitelj s problemima na poslu. Žive i rade i kada ih vidiš nikada na njima ne bi rekao što svakodnevno proživljavaju, nikada na njima ne bi rekao da su zbog nečega nezadovoljni jer većina od njih hoda s osmjehom među ljudima.

Pitam se dok sve ovo sada pišem, zašto ljude općenito degradiramo i različito se prema njima odnosimo zbog poslova koje obavljaju, zbog stručne spreme i sličnih karakteristika. Zašto ljude ne gledamo baš kao ljude, kao čovjeka? Jedan lijepi primjer takvog odnosa je jedan naš Ličanin koji radi u metropoli u jednom dječjem vrtiću.

"Radim u Dječjem vrtiću 11 godina i to na poslovima održavanja, ma kao da oko svoje kuće sređujem. To su sitni popravci struje, vode, plina, farbanje stolarije, krečenje dječjih soba, hodnika i ostalih prostorija. Tu je i vanjsko održavanje dvorišta, košnja trave, šišanje živice, skupljanje lišća u jesen! Metenje staza, ceste, orezivanje voćaka i drugo što treba! Sve radimo za djecu i njihovu sigurnost da se ugodno osjećaju dok su u vrtiću! Meni je super na poslu! Imam korektan odnos s ravnateljicom i ostalim radnim kolegama. Nemam nikakvih problema! Volim raditi taj posao i uživam u njemu!"

Jeste li iz ovih riječi dobili dojam koliko samo taj korektan odnos s nadređenima donosi zadovoljstva čovjeku? Zašto takvi odnosi nisu i u gore navedenim pričama? I oni su svi ljudi kojima ponekad treba riječ pohvale, ona malena riječ koja čovjeku itekako daje motivaciju “Hvala!” ili osmijeh kada ga susretneš na hodniku ili negdje. Zaboravljamo da nas ne čini čovjekom radno mjesto ili struka ili financijska moć ili neka treća društvena moć, nego ono što smo unutar sebe i ono kako se odnosimo prema ljudima oko sebe. To nas čini čovjekom!

Završavam ovogodišnji ciklus ličkih priča! Nadam se da će dogodine zadnja priča u godini biti s mnoštvom lijepih primjera čovječnosti. Upravo to vam želim u novoj godini: Budite povrh svega ljudi! Imajte osjećaja prema “malim ljudima” koji su zapravo jako veliki i bitni u našem društvu. Kad sve zbrojimo i oduzmemo, na kraju života, nitko nas neće pamtiti po našim titulama, još manje po nosu kojim smo parali nebo, nego po onome kakvi smo bili ljudi, kakav sam bila i kakav si bio kao čovjek!

Preminuo velečasni Jure Tutek

Izvor: gospicko-senjska-biskupija.hr


U nedjelju 23. prosinca 2018. blago u Gospodinu preminuo je vlč. Jure Tutek, svećenik Gospićko-senjske biskupije.
Vlč. Jure Tutek rođen je 8. ožujka 1953. godine u Gornjem Popovcu, župa Sv. Jurja, mč. Lađevac, od oca Ivana i majke Roze r. Trubić.

Godine 1953. umire mu otac, a majka se 1971. godine udaje u Ivankovo za Nikolu Pleš. Osnovnu školu završio je u Lađevcu, a srednju pohađa dva razreda u Pazinu, dva razreda u Rijeci. Od 1975. do 1981. godine studirao je teologiju u Rijeci. Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije zaređen je 11. travnja 1981. godine u riječkoj katedrali Sv. Vida. Nakon svećeničkog ređenja odlazi za župnog vikara u Slunj. S danom 15. listopada 1981. prima službu župnog vikara u župi Sv. Terezije na Vežici. Godine 1984. postaje župnikom župa Križpolje i Lipice. U ožujku 1990. izabran je za člana Prezbiterskog vijeća Riječko-senjske nadbiskupije. Dana 17. lipnja 1990. razriješen je župe Lipice i imenovan župnikom župa Brinje i Letinac. U ožujku 1992. razriješen je župe Križpolje, a u kolovozu 2003. imenovan upraviteljem župe Jezerane. Od 28. listopada 2004. do 25. srpnja 2011. vrši službu dekana Otočkog dekanata.

Zbog bolesti 25. srpnja 2011. razriješen je službe župnika župe Marijina Uznesenja u Brinju te upravitelja excurrendo župa Sv. Jurja u Jezeranama i Sv. Antuna Padovanskog u Letincu i upućuje se u Svećenički dom u Rijeku na liječenje. Budući da mu se zdravstveno stanje popravilo, želio se vratiti u pastoral i tu molbu mu je biskup mons. dr. Mile Bogović udovoljio u jesen 2012. kada ga imenuje sužupnikom u župi i svetištu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i Podlapači. Uz stalnu liječničku kontrolu i nekoliko liječenja u bolnici ostaje na Udbini do 1. ožujka 2018. Tada odlazi na bolničko liječenje u Karlovac, a nakon toga u Svećenički dom u Rijeci gdje ostaje do smrti. Vlč. Juru pamtit ćemo kao vrijednog, požrtvovnog i savjesnog svećenika koji je volio svoje zvanje i narod kojemu je služio. Bio je veoma gostoljubiv i omiljen među subraćom svećenicima i svojim župljanima.


Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila mu. Počivao u miru Božjem!

Druženje Ličana u Zagrebu

Predblagdansko vrijeme uvijek je rezervirano za druženja kako u poduzećima tako i u udrugama. Upravo tako je i u ZK Stajnica! Kao svake, tako su se i ove godine na domjenku, rekla bih, mirnije i intimnije prirode skupili najstariji članovi ZK Stajnica, gdje su razmjenili koju besedu, prisjetili se nekih davnih dana, prisjetili se onih koji su prošlih godina bili među nama, a sada su negdje tamo gore odakle nas sa osmjehom na licu i dalje zasigurno gledaju.

     

  

  

(fotografije sa domjenka starijih članova - Ana Graonić)


Mlađi članovi kluba ove su godine odlučili pokrenuti druženje za koje nije bilo potrebno ni posebnih priprema niti novaca niti išta, već samo dobre volje. I uspjeli su! U suradnji sa Zavičajnim društvom Sinac iz Zagreba organizirali su druženje na Adventu u Zagrebu kod ugostiteljskog objekta „Lička kuća“. Moram napomenuti da nisu tu bili samo mladi nego i oni koji po broju godina računaju lijepe brojke, ali se u srcu osjećaju mladima i željeli su biti prisutni ovom događaju.

Ličane se čulo! Ličane se vidjelo! Ličani su donijeli poseban dašak vedrine i dali ovogodišnjem Adventu u Zagrebu posebnu čar! Fotografije i video zapisi bar donekle će dočarati atmosferu koja je sinoć vladala u centru metropole.

Nadamo se da s ovim druženjem otvaramo novu tradiciju koja će se nastavljali u predblagdansko vrijeme u narednim godinama i s generacijama koje tek dolaze među nas i sa još većim brojem Ličana. Ove godine nismo niti stavljali javni poziv jer ipak je to bilo prvi puta pa smo morali najprije „probiti led“ te smo pozive uputili samo najbližim suradnicima i prijateljima.


Moram zahvaliti Anamariji Bogdanić Vlašić, voditeljici ZD Sinac, koja je dovela svoje zavičajce i koji su zaslužni da se centrom grada orila lička pjesma i čula tambura. Također, moram zahvaliti ekipi Ličana iz Dugog Sela, našem Ivanu Tomincu, te Vedranu Vučetiću koji sve češće potežu velik broj Lipičara i Stajničara na naša lička druženja. Neka se ta suradnja nastavi i u narednoj godini. Kako u svoje, tako i u ime cijele ekipe Ličana zahvaljujem i Ivani Brkljačić i djelatnicima ugostiteljskog objekta "Lička kuća"  na srdačnosti i gostoprimstvu!

Na kraju, prije nego pustim tipkovnicu i krenem s pripremama za Božić i u svom domu, želim vam reći da mi je u srcu već sve spremno za ove blagdane. I to je najvažnija priprema, a ovo ostalo je manje bitno. Hoće li na stolu biti deset vrsti kolača, hoće li bor biti visine 2 metra i hoće li biti šaren ili u jednoj boji, to je dragi moj narode sve nebitno! Božić se rađa u našim srcima, a ne na stolu i u materijalnim stvarima!

Neka su vam svima sretni i blagoslovljeni predstojeći blagdani! Najedite se i napijte ne samo hrane i pića sa blagdanskog stola, nego i riječi koja dolazi iz Božjih usta, ali i riječi koje ćete u susretima jedni drugima ovih dana upućivati!!

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM SLIKA I VIDEO ZAPISA

Božićna čestitka

 

Obavijest o smrti

Izvor: fb grupa Stajnica


Preminuo je Vlado Sertić-Aralica, rođen u Stajnici, a živio je u Oakville Ontario Canada.

Iskrena sućut obitelji!