Općina Brinje: Natječaj za dodjelu stipendija

REPUBLIKA HRVATSKA
LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA
OPĆINA BRINJE
Povjerenstvo za dodjelu stipendija

Na temelju članka 11. Odluke o dodjeli stipendija i jednokratnih potpora učenicima srednjih škola i studentima (“Županijski glasnik” Ličko-senjske županije, br. 17/15) i Odluke o raspisivanju natječaja za dodjelu stipendija učenicima srednjih škola i studentima za školsku/akademsku godinu 2018./2019. KLASA: 604-01/18-01/01, URBROJ: 2125/04-18-01 od 17.09.2018. godine, Povjerenstvo za dodjelu stipendija raspisuje

N A T J E Č A J
za dodjelu stipendija učenicima srednjih škola i studentima za školsku/akademsku godinu 2018./2019.

I.

Raspisuje se natječaj za:

• 6 stipendija učenicima srednjih škola, po 400,00 kn mjesečno
• 4 studentske stipendije, po 500,00 kn mjesečno

II.

Stipendija se isplaćuje za školsku/akademsku godinu 2018./2019. Apsolventi imaju pravo na stipendiju za vrijeme redovnog apsolventskog staža.

Stipendije se ne isplaćuju za mjesec srpanj i kolovoz.

III.

Pravo sudjelovanja na natječaju za dodjelu stipendija imaju redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti, državljani Republike Hrvatske, koji imaju prebivalište na području Općine Brinje i koji nisu korisnici stipendije ili novčane pomoći odobrene od strane drugog subjekta, te ispunjavaju slijedeće uvjete:

• učenici: za učenike srednjih škola koji upisuju 1. razred srednje škole boduje se prosjek ocjena petog do osmog razreda osnovne škole, a za učenike koji upisuju drugi, treći ili četvrti razred srednje škole boduje se prosjek ocjena iz dosad položenih razreda srednje škole na način da im je prosjek ocjena najmanje 3,51.

• studenti: za studente koji upisuju prvu godinu studija prosjek ocjena prvog do četvrtog razreda srednje škole mora iznositi najmanje 4,01.

Za studente koji upisuju drugu, treću, četvrtu ili višu godinu studija prosjek ocjena iz dosad položenih godina studija mora iznositi najmanje 3,51.

IV.

Zahtjevi moraju biti zaprimljeni na adresi Općine Brinje u roku od 15 dana od dana objave na web stranici Općine Brinje, a u postupak rješavanja uzimat će se samo pravovremeni i potpuno dokumentirani zahtjevi.

Natječaj će biti objavljen na web stranici Općine Brinje www.brinje.hr dana 20. rujna 2018. godine (četvrtak) i na oglasnoj ploči Općine Brinje.

Zahtjevi se dostavljaju u Općinu Brinje, Trg admirala Janka Vukovića Podkapelskog 6, 53260 Brinje, osobno ili preporučeno poštom.

Zahtjevi se podnose na posebnom obrascu, kojeg zainteresirani učenici – studenti mogu dobiti u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Brinje ili na web stranici: www.brinje.hr;

V.

Uz prijavu (zahtjev, molba) na natječaj za dodjelu stipendije svaki je student/učenik obvezan priložiti:

1. presliku domovnice,
2. presliku osobne iskaznice,
3. potvrdu o redovnom upisu na studij odnosno potvrdu o upisu u srednju školu,
4. dokaz o mjesečnim primanjima svih članova zajedničkoga kućanstva za tri mjeseca koje prethode mjesecu u kojem se raspisuje natječaj u obliku potvrde poslodavca za članove kućanstva koji ostvaruju prihode od nesamostalnog rada, ili potvrde o visini mirovine za umirovljenike, ili javnobilježnički ovjerene izjave o visini primanja za članove zajedničkog kućanstva koji ostvaruju prihode od samostalnog rada, te u obliku potvrde Prijave poreza na dohodak iz prethodne godine za fizičku osobu obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost,
5. ovjerenu ili običnu presliku svjedodžbe ili indexa sukladno članku 9. točke 1. a-c Odluke o dodjeli stipendija i jednokratnih potpora učenicima srednjih škola i studentima, a studenti i potvrdu dekanata o ostvarenom prosjeku ocjena položenih ispita. U slučaju dostavljene obične preslike svjedodžbe ili indexa, na zahtjev Povjerenstva podnositelj zahtjeva dužan je na uvid dostaviti originalne dokumente.
6. potvrde o osvojenim nagradama na natjecanjima u znanju osvojene u prethodnoj godini školovanja te potvrdu o statusu kategoriziranog vrhunskog sportaša,
7. izjavu o članovima zajedničkog domaćinstva,
8. ostalu dokumentaciju kojom podnositelj zahtjeva može dokazati otežavajuće okolnosti materijalnog i socijalnog položaja prema kriterijima iz odluke (djeca roditelja poginulih u ratu, broj ostalih članova domaćinstva koji se istovremeno školuju),
9. izjava podnositelja zahtjeva da ne prima stipendiju po nekoj drugoj osnovi.

Ako učenik/student nije u mogućnosti pribaviti Potvrdu o redovnom upisu na studij, odnosno potvrdu o upisu u srednju školu iz podtočke 3. ove točke u roku za podnošenje zahtjeva istu može naknadno dostaviti, ali najkasnije u roku od 20 dana računajući od dana objave natječaja.

VI.

Povjerenstvo za dodjelu stipendija razmatra pristigle zahtjeve te kreira bodovnu listu sukladno kriterijima iz članka 9. i 10. Odluke o dodjeli stipendija i jednokratnih potpora učenicima srednjih škola i studentima (“Županijski glasnik” Ličko-senjske županije, br. 17/15).
Ako za srednjoškolsku ili studentsku stipendiju pristigne manje zahtjeva od predviđenih ovom Odlukom preostali broj stipendija dodijelit će se za stupanj obrazovanja u kojem je pristiglo više zahtjeva.

Bodovna lista objavit će se na oglasnoj ploči Općine Brinje u roku od 15 dana od isteka roka za podnošenje zahtjeva.

Sa učenicima/studentima koji ostvare pravo na stipendiju sklopit će se pisani ugovor o stipendiranju kojim će se regulirati sva prava i obveze.
Redoslijedna lista svih zahtjeva prema ostvarenim bodovima objavit će se na oglasnoj ploči i web stranici Općine Brinje.

VII.

Korisnik stipendije gubi pravo na isplatu stipendije: ako prekine školovanje za koje mu je stipendija odobrena; ako se ne upiše u višu godinu školovanja; student ako prekine upisani studij za koji mu je stipendija odobrena.
Sve isplaćene stipendije u pravilu se ne vraćaju, osim u slučaju ako učenik-student:
- svojevoljno prekine školovanje ili ne završi Ugovorom utvrđeno školovanje,
- ne stekne uvjete za upis u novu školsku godinu, odnosno slijedeći semestar

VIII.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti na telefon: 053/701-270.

Predsjednik Povjerenstva
Milan Kolak, dipl.ing.šum.

 VIŠE NA: BRINJE.HR

Marino Keser: Ljubavna priča o babi i dedi

Dolazim do babe i dede, iz kuhinje se osjeti topao miris palente, slanine, rasola i kiseline. Volim jesti kod babe i dede i s njima divanit o prošlosti. Baba kao prava planinka zove na večeru. Sjedamo na štokline i večeramo. Nakon večere ležim kod babe na otomanu i pogled mi se zaustavi na natkaslinu. U starom drvenom okviru, požutjelom od prošlosti stoji njihova vjenčana slika. Zamolim babu i dedu da podivanimo o tome kako su se upoznali i kako je počela njihova ljubavna priča.
Sjednu oni pokraj mene na otoman i počnu divaniti. Baba rodom Modrušanka, iz loze Žicara od tate Tone i mame Kate sa tri sestre živjela je skromno u maloj kućici na selu. Deda je isto dječak sa sela. Tako da su zajedno išli u osmoljetku u Josipdol. Bilo je puno dice u selu, pivalo se smijalo dililo dobro i zlo do škole. Budili su se rano i s pletenim torbama na ramenu išli pišice u školu. Baba je bila 5. razred, a deda 8. razred. Vidila ga je ona dok je s dečkima sidio ispred škole. Sramežljivo je prolazila kraj njega. Kaže deda da babu više nije vidio jer su iza osmoljetke otišli svako na svoju stranu, ali je deda stalno mislio na njene garave kike. Baba se nasmije i nastavi divaniti. Baba je otišla u školu u Pulu, a deda u Karlovac za medicinskog tehničara. Baba se iza škole vratila u Ogulin i počela raditi u restoranu „Plitvice“.Tu su se svaku subotu održavali plesovi i dolazili su svi mladi. I nakon mnogo godina deda je ugledao babu i sitio se njenih garavih kika. Deda i baba postali su cura i dečko.
Pitam babu:„A svadba!?“ Kaže ona: „Dite moje drago, sad ću ti o temu divaniti“. Pomiluje me po kosi i nastavi: „Spremilo se, moj Marino, u pletenu košaru: sira, jaja, boca rakije, masnica pa sjeli moji u fiću i otišli vidjeti gdje će im se ćer udati. Kad su se upoznali, dogovorili su se da će oni doći do nas da se dogovorimo oko miraza, zaruka i svadbe. Utanačili su sve i bile su zaruke. Deda mi je poklonio viticu koja se na mojoj ruki sjaji i danas.“
Pogledali su se i vidilo se da se još uvik vole. Dalje s pričom nastavlja deda: „Milo moje, svadbeni pir dogovoren je za 26.11. Naporno se radilo na njivama, u šumi, gojilo se puno blaga u štali. Baba i njene sestre zajedno sa prababom morale su do svadbe napraviti dotu. Navečer su uz petrolejku tkale, plele, vezle… Tkale su se šarenice, biljci, plate, peškiri, čarape… Na posteljinu od domaćeg platna vezla se heklana čipka, a na peškire vezli su se razni motivi cviće, životinje… Izmjenjuju se u priči sad deda, sad baba: “Nije, dite moje, bilo mobitela kao sad pa sam dedu viđala kad je mogao doći. Znao je sesti na kotač ili pišice dođi da se vidimo.“ Šapne mi deda da je babi pisao ljubavna pisma koja baba i danas čuva u kredencu u maloj drvenoj kištrici. „Vjenčanu kiklju mi je mama sama sašila na staroj singerici. Ni bilo baloni i mašni ko danas, ukrase sam sa sestrama radila od krep papira. Kitice za svadbu radile smo od ružmarina kojeg je pradeda trampio za vriću šenice od putnika koji je u selo dolazio krpati ambrele i padele. Tri tjedna prije svadbe došli su popodne s konjima i kolima po dotu. Pivalo se i slagala se dota na kola, u drvenom kofanu bili su jastuci, posteljina, krpe, padele, a na kraju utovarila se soba i uz pismu i veselje odvezoše moju dotu u novi dom. Znala sam da je svadba blizu. Nije bilo električnog štednjaka, miksera i svega šta se ima danas. Dolazile su žene iz sela i pomagale peći kolače. Pekli su se kolači u šparetu na drva, jaja su se na ručni mikser pretvarala u fine biskvite. Misile su se šapice, pogačice od čvaraka, orehnjača, uštipci, slatka i slana masnica i štrudl. „Moja mama“, kaže baba, „ sama je spekla svadbenu tortu na 2 kata, a na vrh stavila 2 goluba šta ih je u sredu kupila na placu“. Deda je skinuo s poda šunku i rakiju koja se čuvala za taj dan. Na dan vjenčanja probudila sam se sa peruškom na glavi koju su mi smotale sestre da mi kosa bude frćkava. Obukla sam najlipšu belu kiklju. Iz daljine čula se pisma, vriska i veselje svatova. Nestrplivo sam kroz okno škicala jesu li blizu. Došli su svati, sestre su stavljale kitice od ružmarina s trobojnicom na svate, a ja ih darovala peškirima i divanila: „Oj, divere dušo moja, daruje te snaša tvoja!“ Peškirima su se ukrašavali kola, kumovi.
Joj, zaboravila sam ti poviti kako je deda bio obučen: nosio je belu tkanu košulju i crni ukrašeni prsluk“ bio je tako lip. Svadbeni pir nastavili smo u „Ličkoj vodenici“. Jela se kokošja juha sa domaćim rezancima, domaći sir, šunka, vino smo dopeljali iz Dalmacije, rakija šljivovica se točila, a kruv je bio ispod peke. Za muziku je bio zadužen neko ki je znao svirati…usnu harmoniku, gitaru, pravu harmoniku i tako je uz piće, jelo i veselje trajalo sve do jutra.
Dok su baba i deda divanili, ja sam u mašti zamišljalo sve te događaje, plesao sa svatima, srkao juhu, kitio se peškirima… Iz sanjarenja trgne me babin glas: „Marino, gotovi su uštipci! “ „UŠTIPCI, oni sa svadbe!?“ zapitam.
Ostatak priče ide ovako: sagradili su kuću, dobili dvoje dice moju mamu Maju i uju Maria. Danas žive u sretnom braku, imaju četvero nučadi: Miu,Taru, Tea i mene Marina. Sretan sam šta sam i ja dio ovog ljubavnog divana i nadam se da ću i ja svojoj dici divaniti svoju ljubavnu priču.

IME I PREZIME UČENIKA/CE: MARINO KESER
RAZRED: 6.c
IME I PREZIME UČITELJA/ICE: DEJANA OGRZOVIĆ
NAZIV ŠKOLE: PRVA OSNOVNA ŠKOLA OGULIN
ADRESA ŠKOLE: BOLNIČKA ULICA 11
GRAD: 47300 OGULIN

 

RADIONICA O FINANCIJSKIM INSTRUMENTIMA PROGRAMA RURALNOG RAZVOJA RH 2014. – 2020.

Dnevni red

10:30 – 11:00 Registracija sudionika
11:00 – 14:00 Financijski instrumenti Programa ruralnog razvoja RH 2014. – 2020.
Vrste i značajke financijskih instrumenata
Područja ulaganja za potporu putem financijskih instrumenata
Model provedbe i praktične upute
Pitanja i odgovori
14:00 Predviđeni završetak radionice
Radionicu će voditi predstavnici Ministarstva poljoprivrede (Upravljačkog tijela Programa ruralnog razvoja), HAMAG-BICRO-a i HBOR-a. Radionica je namijenjena prvenstveno potencijalnim krajnjim primateljima potpore kroz financijske instrumente za ruralni razvoj.

Prijava sudionika isključivo putem google obrasca. https://docs.google.com/forms/

Broj mjesta je ograničen.

Radionicu organizira Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s Općinom Brinje, Hrvatskom agencijom za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) i Hrvatskom bankom uza obnovu i razvitak (HBOR).

Lička noć

 

U DV Brinje upisano više djece nego prošle jeseni

Izvor: lika-online.hr

U punom su zamahu radovi na energetskoj obnovi zgrade Dječjeg vrtića „Tratinčica“ u Brinju. Poslove izvodi renomirana riječka tvrtka „Zanat-oprema“, a odnose se na cjelovitu obnovu fasade, unutarnjih ploha, podova i zamjene stolarije. Kako smo već javljali vrijednost radova je 1,2 milijuna kuna, što se financira iz četiri izvora, od kojih je jedan i Općina Brinje. Radovi će biti okončani 17. rujna kada „Tratinčica“ ponovno kreće s radom.

Dobra vijest je i ta da se ovaj dječji vrtić nalazi među rijetkima na ovim prostorima koji će novu odgajateljsku godinu započeti sa više djece nego li lani. Od ravnateljice Ružice Perković doznajemo kako je ove jeseni upisano 31 dijete, odnosno 17 djece više u odnosu na prošlu godinu.

Obljetnica pogibije četvorice redarstvenika

Preuzeto: nacionalno.hr

Povodom 27. obljetnice pogibije četvorice hrvatskih policajaca koje su na raskrižju magistralnih cesta na Žutoj Lokvi 24. kolovoza 1991. mučki iz zasjede ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, u petak 24. kolovoza u 09:00 sati, na mjestu pogibije u Žutoj Lokvi, ispred spomen kapelice položeni su vijenci, zapaljene svijeće i održana je sveta misa u spomen na Dragutina Toljana, Milana Vranića, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića.

Vijenac je položio i zapalio svijeću u spomen svojim poginulim kolegama Darko Murat, redarstvenik koji je toga kobnog 24. kolovoza 1991. godine teško ranjen jedini preživio podmuklu zasjedu srpskih paravojnih postrojbi.

Nakon tog su vijence i svijeće položili: izaslanstva Ravnateljstva policije, PU Ličko-senjske i Ministarstva hrvatskih branitelja koje su predvodili zamjenik glavnog ravnatelja policije Dražen Vitez, načelnik Policijske uprave ličko-senjske Josip Biljan sa suradnicima i ratni zapovjednik MUP-a Nikola Pemper, saborski zastupnik Marijan Kustić zajedno s državnim tajnicima Ministarstva uprave Darkom Nekićem i Katicom Prpić, izaslanstvo Ličko-senjske županije koje je predvodio župan dr. Darko Milinović, izaslanstvo Općine Brinje na čelu sa načelnikom Zlatkom Fumićem.
Počast poginulim policajcima odala su i izaslanstva susjednih gradova i općina: predsjednik GV Otočca dr.sc. Branislav Šutić i zamjenik gradonačelnika Otočca Nenad Janković, gradonačelnik Senja Sanjin Rukavina i predsjednik GV Senja Željko Tomljanović, izaslanstvo Gospića na čelu s gradonačelnikom Karlom Starčevićem, izaslanstvo Karlobaga na čelu s zamjenikom načelnika Borisom Smojverom, te brojni predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata s područja Ličko-senjske županije, kao i predstavnici ostalih udruga sa područja Općine Brinje.

Na tragičan zločin koji se dogodio 24. kolovoza u Žutoj Lokvi, čitajući promemoriju sve je podsjetila glasnogovornica PU ličko-senjske Maja Brozičević:

„Kolovoz 1991. godine u svijesti hrvatskog naroda pamti se po mučkim i zločinačkim napadima srpskih pobunjenika udruženima s agresorskom JNA na tek stvorenu neovisnu hrvatsku državu s ciljem njezina porobljavanja, okupiranja i stvaranja „Velike Srbije“.

Tako su na današnji dan, prije 26 godina, to kobno maglovito jutro, kao policijska ophodnja koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković i preživjeli Darko Murat te pričuvni policajci, Vinko Krznarić i Milan Vranić, upućeni službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrižje magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj, upravo na ovo mjesto gdje se nalazimo.

U 9 sati i 40 minuta, nakon što su se kratko zadržali na raskrižju, dežurni službenik Policijske ispostave Brinje pozvao ih je da se vrate u ispostavu. Neposredno nakon što je svih pet policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo na njih je iz zasjede iz ovoga ovdje grmlja (s desne strane kolnika) otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tzv. „SAO Krajine“.

To maglovito jutro, već prvi hitci pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića, a teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Kolega Darko Murat pokušao je uzvratiti vatrom no nakon opaljenja nekoliko komada streljiva uslijed oštećenja spremnika puške došlo je do zatajenja puške pa je pod terorističkim rafalima uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć, dok je ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo pored vozila.“

Svetu misu zadušnicu za poginule hrvatske redarstvenike je predvodio policijski kapelan preč. Mario Vazgeč. Svetu misu je glazbeno pratio crkveni zbor Uznesenja BDM iz Brinja.

Goran Jurković: Pjesma u čast poginulim policajcima

Na Žutoj Lokvi kapelica stoji,
I podsjeća ljude na krvavi dan,
Kad stradaše tada policajci moji,
Što sanjaše sa mnom zajednički san.

Bili su mladi, na vrilu života,
Željeli su samo domovinu svoju,
Al' krvnika tada ne bješe sramota,
Napasti na mladost u krvavom roju.

S osmijehom na licu i toga su jutra,
Preuzeli smjenu, krenuli u službu,
Ni znali nisu da nemaju sutra,
Niti će im biti vremena za družbu.

I došli su ovdje, na križanju stali,
Sačekušu krvnik pripremi im svoju,
Dok njihovu mladost kidaše rafali,
Padoše k'o jedan u krvavom boju.

Vinko, Drago, Milan, Zdravko, ostadoše tamo,
Ne uspješe krvnik do kraja u svemu,
Od svih nama dragih, osta' Darko samo,
Da svjedočit' može o krvavom trenu.

Poslušajte ljudi svjedočanstvo stoga,
Vitezova naših što stradanje piše,
Što padoše časno u čast doma svoga,
Da stradanja takvog ne bude nam više.

Pokloni se danas sav hrvatski puče,
Na ovome mjestu dok barjak se vije,
Za njihove duše, ne daj da se muče,
Dok jutarnje sunce njihov humak grije.

Goran Jurković

Dodijeljena javna priznanja Općine Brinje: Od njih pet, dva su otišla u ruke naših Stajničarki!

Izvor: indirektno.com


Na svečanoj sjednici Općine Brinje, 10. kolovoza 2018., dodijeljena su javna priznanja i to:

Upravnom odjelu Otočac, za izrazito dobru suradnju i administrativnu podršku pri realizaciji projekata;

dr.sc. Ana Azinović Bebek za izvrsnu suradnju i rad na očuvanju arheološke baštine na području Općine Brinje;

Zlatku Božičeviću za dugogodišnji aktivan rad na razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma i promicanju kulturne baštine brinjskoga kraja;

Branki Pavlović za promicanje zavičajne baštine Općine Brinje putem facebook stranice “Priče iz ličkoga kraja”. U ime moje malenkosti priznanje je preuzela Ana Biškupić, inače desna ruka "Priča iz ličkog kraja", koja kaže da je prilikom dodjele imala neopisivu tremu: "Srce mi je tuklo, samo sam čekala kad će izgovorit tvoje ime. Bila mi je čast biti ondje i preuzeti priznanje u tvoje ime, ali da znaš da sam samo molila Boga da se ne potrknem i ne padem!".

Iris Šprajc za postignute iznimne rezultate u športu. U dvije godine osvojila je 11 zlatnih medalja, 18 medalja ukupno, a ujedno je i najmlađa dobitnica javnog priznanja ikad.
Iris ne sakriva svoje zadovoljstvo, ponos, sreću i ushićenje zbog dobivenog priznanja. "Presretna sam i to mi je dodatni motiv da idem dalje. Veliko hvala Općini Brinje!", rekla nam je Iris.

Općini Brinje veliko hvala i u moje ime i u ime svih "malih" ljudi koji rade velike stvari i koje takva priznanja motiviraju da rade i dalje. Koliko god se mala djela činila bezazlena, na dugoročno su ona itekako veeelika i Općina Brinje je jedna od onih koja to zna i koja to vidi i koja to cijeni!

 

Program: Dan Općine Brinje

 

Samo me ne žali

Ne želim malen ispod zvijezda i ne želim one odvratne poglede sažaljenja jednog godišnje. Iskazujem neporecivu dozu nepristojnosti, gubim vještinu komunikacije i odlučujem ne pogledati te u oči. Da, to ću biti ja kad mi priđeš i kažeš mi kako ti je žao, čudiš se mojih 178 centimetara jer si me zadnji put vidio '95 i potvrđuješ da izgledam kao otac.

Trudim se ne misliti o ovom danu jer to je trenutak kada se sve nekako prestalo kotrljati, stvari su stale i život je dobio novu dimenziju. To je bio onaj trenutak kada je mojoj obitelji rečeno da ćemo sada sami kotrljati nešto teško, teško k'o od olova. Zvali su ga život. Težak jer su se nutrine napunile tugom, bijesom i razočaranjem. Ne vjerujem e vjerujem da sam ja ratom dobio nešto dobro. Ma, nisam ništa i lako je tako govoriti dok koračaš putem s ocem i majkom dok te drže za ruke. Lako je. Dok me majka više nije mogla držati u naramku, ja sam zapinjao o puteljke i kamenje pogledavajući sve one roditelje koji bacakaju svoju djecu u zrak dok se ona grohotom smiju. Ja to nisam imao, osim onda kada sestra nije porasla i odlučila mi to priuštiti zajedno s majkom i nije se to moglo dešavati stalno. Nije mi sestra bila otac, bila mi je sestra i njoj je trebala ruka, no opet je valjda s time što je dvije i pol godine starija od mene negdje smatrala da me mora zaštititi, a trebalo je i nju. I ona se htjela tako igrati. Tako je nekako izgledalo moje djetinjstvo daleko od ikoga. Onda mi reci što sam dobio. Ako misliš na tlo, ne priznajem ga, da nije bilo ljudskog hira i da postoji moć razuma i dogovora kakva bi trebala biti, ja bih onda imao tu ruku, a sada, sada ti ne bih ovo pisao. I dok čitaš ovo, ponavljam ti, ne žali me.

Jesam, nekada sam se bojao svoje sjene jer sam mislio da majka nije dovoljno snažna da obori oca dječarca s kojim ću se zakačiti. Naravno, bila je. Bila je dovoljno snažna jer je znala da mora zamijeniti očevu ulogu, a u suprotnom, znaš, ja bih se isto možda nekada potukao. Htio sam se potući kada su me zbog boje mojih tenisica i ne baš nekog govornog aparata nazivali pogrdnim imenima. Zbilja sam se htio zaletjeti i opaliti mu šamar, počupati ga za kosu i oboriti ga na pod. Nisam. Jer sam znao da su očevi uvijek nekako krupniji i što ako on odluči nasrnuti na moju majku. Hoću li ja onda biti kriv? Gdje mi je otac? Tko će obraniti moju majku? Tko će obraniti mene? Onda bih stao, progutao bih knedlu i krenuo dalje. Imam tlo po kojem hodam, ali što ću ja s tim tlom?

I sada kada si opet pomislio kako ti je žao, ma nemoj da ti bude, ja se više ne bojim svoje sjene. U procesu sam stasanja - od uplašenog dječarca do muškarca koji zna što hoće. Divi mi se. Slobodno mi se divi. Divi se mojoj obitelji i našoj hrabrosti. Divi se našoj borbi sa sustavom, našim svjedodžbama. Divi se mojem radnom iskustvu kojeg sam stekao zahvaljujući isključivo svojoj ambiciji i nepogrešivoj vjeri u bolje sutra. Nije mi to dalo tlo, a ni sustav koji se, ponavljam, mog oca sjeti jednom godišnje. Tada izvuče neke papire iz ladice i nekako sazna da je riječ bila o ženi s dvoje djece. Reci nam bravo. Nasmiješi nam se, tada ću dići pogled i prostrijeliti te pogledom ponosa. Ponosim se. Ponosim se svojim ocem. Svojom obitelji. Bakama i djedovima. Ponosim se sobom. Ponosim se na sve to tijekom čitave godine i onda kada se vi zaboravite ponositi, pa eto imate danas i sutra, ponosite se, ali žaliti me nemojte. Nikada.

Podijelit ću ovo na svim društvenim mrežama i to opet neću napraviti da me žalite, napravit ću to da vidite da ne živim pod okriljem onoga 'jadan ja, nemam tatu.' Nemam. Samo fizički, no njegova hrabrost da ostavi život za tlo, da tlo, pretočila je u nas istu tu hrabrost, samo što borba više nije ista. Mi se danas borimo da se ne zaboravi noseći ga u sebi svih 365 dana u godini, a svake prijestupne imamo dan više da lupimo šakom o sto' i podsjetimo na ljude koji ne smiju pasti u zaborav. Žao mi je što neki to čine puno rjeđe, a oni su državu stavili ispred vlastitih obitelji.

I za kraj Hrabrosti. Vidimo se tamo gdje smo se upoznali. Vidimo se u snovima. Tamo mi te ne mogu uzeti.