preuzeto: ika.khm.hr

---

U nedjelju 2. prosinca na Prvu nedjelju došašća gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predslavio je misno slavlje u župi Jezerane i tijekom mise blagoslovio obnovljenu župnu crkvu sv. Jurja mučenika.

Koncelebrirali su mjesni župnik Juro Marčinković, tajnik i kancelar biskupije vlč. Mišel Grgurić i umirovljeni svećenik biskupije Jure Ladišić, dok je glazbom misu animirao župni zbor župe Uznesenja BDM iz Brinja pod vodstvom Nikole Blažanina i uz orguljsku pratnju Josipe Škrtić. Uz brojne domaće vjernike i Jezerančane iz ostalih dijelova Hrvatske, misi je nazočio i načelnik općine Brinje Zlatko Fumić. Župnik Marčinković na početku je izrazio zadovoljstvo da se ostvarila želja brojnih generacija župljana Jezerana da se na crkvi koja je vapila za obnovom i koja je nekada bila i spaljena obnovi toranj. To se i ostvarilo uz pomoć brojnih dobrih ljudi i sponzora te se učinio ono što su generacije župljana od vremena Drugog svjetskog rata sanjale.

Biskup je izrazio svoje suosjećanje s domaćim vjernicima u njihovoj patnji za svoju vjeru u vremenu rata i poraća uz zahvalu da su ovdje ostali i opstali. Molimo se da život ovdje nikada ne nestane, znajući da je početkom 20. stoljeća u župi bilo preko dvije tisuće župljana a 1904. godine po podacima iz matica je bilo kršteno 104 djece. Govoreći o adventu ili drugom dolasku Spasitelja na zemlju, biskup je istaknuo potrebu što bolje pripreme za taj dan, što znači da smak svijeta može biti i sutra a za što mi moramo biti spremni već danas. Iako su učenici inzistirali na Isusovom odgovoru na datumu ponovnog dolaska Spasitelja na zemlju, Isus ne odgovara kada će biti svršetak. Takva razmišljanja škode a ako bi se znalo da će biti kasnije, Sotona nas navodi na odluku da se kasnije popravimo. Ako promjene na bolje ne učinimo odmah, postoji opasnost da ih uopće ne učinimo. Isus pak traži od nas promjene odmah. Isusa ne zanima kada će biti kraj svijeta, već kakvi smo mi danas. Bog ljudima šalje znakove, ali ih trebamo znati čitati. Važno je da čovjek bude pozoran i otvoren na te znakove, iako ih neki dobivaju i kroz patnju. Neka Gospod čuva vaše obitelji i vašu zajednicu, zaključio je biskup Križić svoje obraćanje vjernicima Jezerana. Biskup je na kraju zahvalio svima koji su dali obol u obnovi crkve u Jezeranama.

 

Na prvu nedjelju Adventa, 2. prosinca 2018., najstarije društvo Ličana u Zagrebu – Zavičajno društvo Sinac pjesmom i tamburom pratit će svetu misu u Crkvi hercegovačkih franjevaca u Dubravi.

Sveta misa u crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije će započeti u 11.30 sati, a nakon mise uslijedit će druženje uz Ličane i ličku pjesmu.
Advent je vrijeme pripreme za Isusov dolazak, vrijeme pomirenja, vrijeme obraćenja. Iskoristimo i ovu prigodu kao priliku za susret s dragim nam ljudima i uplovimo u vrijeme Adventa vedra duha i nasmijana lica i “Budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi” (Mt 24, 37-44).

 

Preuzeto: brinje.hr

---

Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić potpisao je ugovor za izvođenje radova rekonstrukcije stare općinske zgrade u Brinju i njene prenamjene u Kulturni centar te ugovor o usluzi stručnog nadzora radova.

Ugovor za građenje i opremanje budućeg Kulturnog centra u vrijednosti od 2.862.061 kn, potpisan je s tvrtkom Givi d.o.o. iz Otočca, a ugovor o usluzi stručnog nadzora radova vrijedan 58.500 kn, potpisan je s tvrtkom Nova-invest d.o.o. iz Gospića.

Sredstva za projekt građenja i opremanja društvenog doma/kulturnog centra u Brinju osigurana su iz Programa ruralnog razvoja RH kroz operaciju 7.4.1. „Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu“.

Radovi na građenju i opremanju Kulturnog centra otpočinju idući tjedan, a planirani rok za dovršetak ugovorenih radova predviđen je krajem 2019. godine.

 

Izvor: likaclub.eu

U posljednjoj audicijskoj emisiji glazbenog showa ‘Zvijezde’ svih pet članova žirija je oduševila Gabrijela Holjevac, mlada Ličanka koja dolazi iz Jezerana kraj Brinja.

Ova kreativna i talentirana djevojka prvi zapaženi nastup je ostvarila 2012. godine, kad je sudjelovala na natjecanju “Otočki val” gdje je odnijela prvu nagradu. Gabrijela danas ima 18 godina i maturantica je II. zagrebačke gimnazije, ali unatoč brojnim obvezama i pripremama za maturu, nije zapostavila svoju veliku ljubav – pjevanje.

"Ova školska godina mi donosi puno toga. Svaki dan mi je uzburkan i pun obaveza, ali na neki način uživam u tome i smatram da je to normalno za ovu životnu dob (iako mi malo sna i pauze ne bi škodilo). I dok neke obaveze ne mogu izbjeći te ih je većina zauzela skoro svo moje slobodno vrijeme (vozački, pripreme za maturu, sve čari koje dolaze sa školom, održavanje ocjena i socijalnog života u isto vrijeme), i dalje u svaku slobodnu “rupu” nekako uguram pjevanje. Pjevanje nisam zapostavila, no bilo je perioda kada malo mi je falilo", rekla je Gabrijela.

Gabrijela se posljednjih godina intenzivno posvetila vježbanju i razvijanju svog glasa, a okušala se i u glumi i plesu. Sudjelovanje u Zvijezdama opisuje kao najljepše i najstresnije iskustvo u svom životu, a otkrila nam je i tko joj pruža najveću podršku.

"U Zagrebu napokon imam mogućnost vježbanja i razvijanja svog glasa te sam tako za vrijeme drugog i polovice trećeg razreda pobađala “Husar&Tomčić” školu pjevanja. Kasnije sam se uključila u glumu i ples. Upoznala sam sve osnove i napredovala jako brzo. Nastupala sam s njima i čak sam bila i gost na koncertu Zagrebačke filharmonije uz dive kao što su Nina Badrić i Vanna. Zbog obaveza prema redovnoj školi, morala sam se ispisati i tu je bila mala kriza i borba koju sam vodila sama sa sobom. No ove školske godine sam odlučila drugačije. Shvatila sam da su pjevanje i umjetnost dio mene i da, htjela ja to ili ne, to je sve što ja poznajem i znam, moja sigurna zona i izlaženje iz okvira u isto vrijeme. Upisala sam satove pjevanja kod prof. Valentine Mekovec s kojom otkrivam nove tonove za koje mi je glas sposoban…"

Upitali smo ju i u vezi show-a Zvijezde na RTL-u.
"To natjecanje je bilo jedno od najstresnijih i najljepših iskustava u mom životu i koliko god sam kila, sna i živaca izgubila, sve bih ponovila. Ulogu najveće podrške u svemu tome je ovdje odigrala moja mama, ona lijepa žena koju ste vidjeli kako „bugari“ u backstageu. Tu sam pjevanje odvela malo dalje, bila je to stvar koja me predstavljala pred utjecajnim ljudima u svijetu glazbe. Kada sam se vidjela na TV-u bilo je zanimljivo prisjetiti se koliko mi je značio prvi javni nastup na božićnoj priredbi s 10 godina i koliko sam tada sanjarila da se moj glas čuje van zidova tog vatrogasnog doma", ističe Gabrijela za LIKACLUB.

Gabrijela nakon završetka srednje škole planira upisati studij u inozemstvu i aktivno se baviti pjevanjem, a s glazbom je povezana i jedna od njenih najvećih želja.

"Budućnost više ne dijelim na realni i nerealni dio. Sada postoji realni i manje realni dio. Realni se odnosi na studiranje vani, po mogućnosti Irska gdje planiram prijaviti biologiju/genetiku, psihologiju (profesorica ili psihoterapeut) i novinarstvo (radijski voditelj). Zapravo, samo potajno želim otići gore i uz faks se aktivno baviti pjevanjem! Manje realni dio se nadovezuje na realni i nada da ću se probiti u umjetničkom/glazbenom svijetu i živjeti u njemu do kraja života. Kada sam bila mala, imala sam kazetu crtića Barbie i Labuđe jezero gdje sam se zaljubila ne samo u Čajkovskog, nego u umjetnost općenito. Stalno bih se pretvarala da sam glavna junakinja imenom Odette i moji su mi govorili da sam za kazalište.I dalje se vidim tamo, pod svjetlima reflektora dok publici prenosim sve što u sebi imam. Trenutno sam daleko od toga, ali to me svejedno ne sprječava u namjeri da dam sve od sebe jer samo talent nije dovoljan. Koliko god moj dar pjevanja bio i blagoslov i svojevrsno prokletstvo u isto vrijeme, to ne mijenja činjenicu da me spasio u mnogim situacijama te mi je sada glavna zvijezda vodilja. Ako mi glas može izdržati F3, onda može i sve što mi budućnost sprema", zaključuje Gabrijela.

Gabrijela ovim putem zahvaljuje svima koji su prepoznali njen talent i podržali je u bavljenju pjevanjem, a mi joj želimo puno sreće u daljnim nastupima na Zvijezdama!

"Posebno se na svemu zahvaljujem svojoj obitelji, prijateljima i zapravo svakome tko me imalo podržavao i tko me podržava. Svojoj mami, profesorici Tini i svojoj profesorici Branki jer opet, pitanje je gdje bih bila da baš ona nije pristala svirati na pričesti nas četvero malih klinaca u Jezeranama kada me prvi puta čula i da mi kasnije nije bila učiteljica glazbenog koja me prijavila na natjecanje “Otočki val” u Otočcu. Naravno da je tu bilo još ljudi, ali ovi su u ključnim trenucima bili najvažniji" – sjeća se Gabrijela!

Preuzeto: brinje.hr

---

Kroz program "Aktivni u zajednici“ Zaklade Kajo Dadić iz Splita, krajem listopada u Brinju se provela akcija "Očuvajmo narodno blago" kojom su volonteri zaštitili dio eksponata iz Zbirke narodnoga blaga Općine Brinje, osnažili društveni kapital zajednice te od zaborava i propadanja očuvali iznimno vrijedne eksponate koji svjedoče prošlosti stanovnika brinjskog podkapelskog kraja i načina života ljudi s kraja 19. i početka 20 stoljeća.

Danas je kroz Dan otvorenih vrata Zbirke narodnog blaga Općine Brinje široj javnosti prezentirano što je učinjeno po pitanju zaštite eksponata te su se podijelile zahvale i nagrade svim volonterima koji su sudjelovali u radnoj akciji.

Inicijatori cijele akcije bili su Općina Brinje odnosno TZ Općine Brinje te Savjet mladih Općine Brinje stoga su direktorica TZ Brinje Danijela Dasović Vranić i predsjednica Savjeta mladih Brinja Anita Smolčić prigodno zahvalile svim volonterima koji su sudjelovali u volonterskoj akciji i podijelile im kao znak zahvale knjige „Pjevana narodna baština Brinjskog kraja“ koju je ljetos izdao Zavičajni klub Brinjaka „Sokolac“ iz Zagreba.

Isto tako, direktorica TZ Danijela Dasović Vranić zahvalila se Zakladi Kajo Dadić što su inicirali pokretanje volonterske akcije „Očuvajmo narodno blago“, Općini Brinje na čelu s načelnikom Zlatkom Fumićem na financijskoj podršci akcije, Hotelu Lika Brinje na donaciji hrane za volontere, OŠ Luke Perkovića iz Brinja na donaciji sokova, g. Željku Dasoviću na donaciji paleta i svima ostalima koji su na bilo koji način pridonijeli realizaciji ove hvalevrijedne akcije.

Okupljenima se obratila i ravnateljica Zaklade Kajo Dadić Rada Mužinić koja je rekla kako ju vesele ovakve akcije jer potiču razvoj volonterstva i društveno korisnog rada te pokazuju koliko je neka zajednica radi na razvoju civilnog društva. Isto tako, istakla je kako ju posebno veseli što su se u akciju uključila i djeca iz Osnovne škole Luke Perkovića jer je vrlo bitno od malih nogu djeci osvijestiti važnost društveno korisnog rada te pokazati im načine kako pomoći svojoj zajednici volonterskim radom.

Prije 4 godine pisala sam jedan niz priča o uspješnoj djeci i mladima iz brinjskog kraja. "I will always love you" bio je naziv priče o Gabrijeli. I ne, to nije bila samo još jedna priča, to je bio i moj povratak u mislima u dio života kada sam živjela u Lici i lijepe radne dane provedene u OŠ Luke Perkovića u Brinju.

 

 „Ja sam Gabrijela Holjevac, imam 14 god., idem u 8. raz., a rođena sam 02.09.2000. god. u Ogulinu. Pjevanje volim oduvijek, prvi put sam stala na "scenu" u 3. ili 4. raz. kada sam na božićnoj priredbi pjevala "Zvončiće". Međutim, pjevanje mi nije jedina zanimacija. Također sam član ritmičke grupe "Think Pink" koju vodi nastavnica Ana Šporčić. Uz to pomalo slikam, fotografiram za školsku web stranicu i za sebe i ,ono najvažnije, učim. 

Prije dvije godine, 2012. god. sam sudjelovala na natjecanju "Otočki val" i odnijela prvu nagradu.Nisam se previše nadala tome, ali naravno bila sam sretna. Na "Otočki val" me prijavila nastavnica Branka Pavlović, kojoj sam jako zahvalna na tome. Od Otočkog vala se puno toga promijenilo, mnoga vrata glazbenog svijeta mi je otvorio... Upisala sam se u glazbenu školu i završila dvije god., a na trećoj sam nažalost morala odustati jer su mi termini bili dosta kasno i imala sam jednu veliku obavezu, kao i danas, školu. Sad nastupam tu i tamo na kojekakvim priredbama u školi i u Otočcu. 

Moji planovi za budućnost uglavnom su vezani ili za medicinu ili putovanja te s tim u vezi planiram i upis u srednju školu. Medicinska ili zrakoplovna za sada su mi jedina vizija, a nadam se da će nešto od toga postat i stvarnost. Osmi sam razred i stoga su i upisi vrlo blizu.

Ako upišem medicinsku, tada bih i dalje išla u tom smjeru i na specijalizaciju na području psihijatrije, a i vjerojatno bi otišla iz Hrvatske...  Engleska ili Švedska su mi vrlo primamljive..

Ako upišem zrakoplovnu, tada bih to bilo u smjeru zanimanja stjuardese. 

Svi putevi u kojima se vidim uglavnom su izvan granice Hrvatske.

Ja zapravo više od ičeg želim postati pjevačica, ali...moram se okrenut nečem „realnijem“ i nečem od čega se može živjet. Pjevanje je bilo i ostat će moja velika strast bez obzira što bila, s čim se bavila i gdje bila.“ 

 

Ovo su bile riječi koje je Gabrijela o sebi napisala za taj članak. 

Jeste li i vi u tim riječima osjetili određeni strah kada priča o pjevanju? Jeste li osjetili pritisak okoline koja govori "Kakvo pjevanje? Uhvati se pametnijeg posla?" Ja jesam. U tim riječima ja sam između redaka pročitala taj strah, ali uvijek u sebi i inače mislim "Ono što mora biti, bit će!" 

I eto, njezin glas, njezina volja za pjevanjem pronašla je put do zvijezda.

 

Bila mi je čast biti joj učiteljica glazbene kulture, bila mi je čast uživati u anđeoskom glasu na satovima u školi i na priredbama, a danas mi je čast reći da ona malena djevojčica i danas postoji u očima lika prekrasne mlade žene!

 

Eh, a moram se osvrnuti na onu ženu, koju smo u nekoliko kadrova vidjeli na malim ekranima, iza kulisa, njezinu majku. Ona zaslužuje ogroman respekt i može biti ponosna na sebe. Zabadava bi Gabrijeli bio anđeoski glas da nije iza nje Ona koja je prati u stopu i daje joj bezuvjetnu podršku.

 

Gabrijela, završne riječi upućujem baš tebi, a vjerujem da će dobro doći i svim mladim ljudima u usponu...

 

Sjedim i gledam te sinoć, suze klize niz lice... u glavi mi stihovi pjesme koju si često pjevala na satovima glazbenog  "Znam za zemlju nad dugom iz mog sna..." 

Sjedim i gledam te, iako fizički odrasla mlada dama, ali tvoj pogled ostao je isti. Neka uvijek takav ostane i neka iz njega vječno izlazi slika onog istog plahog i nježnog djeteta. Neka te popularnost i slava ne promijene. Sada je došao trenutak ne samo da pjevaš pjesmu "Iznad duge", nego i da iznad nje i živiš. Sve je to prolazno, ali ono što imaš u sebi to je tvoje najveće bogatstvo i to te čini najvećom zvijezdom! 

Nastup Gabrijele Holjevac pogledajte klikom na sliku:

 

Priča o neprijateljima

 “Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja. Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole. Sreća je bila na mojoj strani, barem do sada. Ostao sam u ruševinama Vukovara, ali s ljudima uzdignuta čela. Mnoge od njih nisam ni poznavao. Mnogi od njih još jučer nisu bili ni svjesni svoje snage. Vjerujte, najljepše što vam se sada u Vukovaru može dogoditi jest da uđete u prostoriju punu ljudi i sa svima se pozdravite.

Često i ne znate, ali događa se da vaši pozdravi, vaše iskrene i dobre želje, ostanu u sjeni nečije mržnje. Jedino što možete jest upitati se jeste li baš vi to zaslužili. To, doduše, neće smanjiti nastalo neprijateljstvo, ali će vam umanjiti tugu, a može se čak dogoditi da se mržnja zanese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori u prah, u
ništa. A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao.

Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to” – Siniša Glavašević.

U nebesko kraljevstvo putuje naš dragi zemljak Marko Mesić (Teča).
U 71.godini života njegov put na ovom svijetu završava. Duga i teška bolest učinile su svoje...
Posljednji ispraćaj ovog dragog pokojnika bit će sutra, 17.studenog 2018., u Stajnici, u 14h.

"Bliže, o Bože moj, dolazim Ti,
daruj mi blagoslov svoj nebeski
Da sretno putujem i blažen dospijem na smrti, Oče moj, u zagrljaj Tvoj"

 Iskrena sućut obitelji, a njemu neka Gospodin podari mir!

U nedjelju 11.11.2018. godine posjetio sam kao župnik Svetišta sv. Jurja u Jezeranama sa članovima Crkvenoga odbora Mirkom Sertićem, Željkom Jelićem i Antonom Sertićem, nekadašnjega župnika u Jezeranama gospodina Ivicu Perušića u Skradu, Gorski kotar.
Posjet je organizirao Željko Jelić, put je bio vrlo ugodan, ali već kod prve benzinske postaje morali smo stati kako bih, nakon tri sv. Mise doručkovao i u isto vrijeme ručao. Obrok su činila dva kroasana i kava. Krenusmo dalje.
Mirko Sertić vozi brzo, ali i oprezno jer se tu i tamo pojavljuje gusta magla.
Stigosmo u Skrad, a 91 godišnji gospodin Ivica nas čeka pred zgradom. Pozdravimo se i uđemo zajedno u veliku stambenu zgradu. Odmah, čim smo ušli u njegov stan, nakon što smo se pozdravili s njegovom suprugom, predam mu lijepo u velikom okviru 70 sa 50 cm razvrstane slike iz Jezerana: prva crkva sagrađena 1821. godine, ruševine spaljene crkve 1943. godine, skupina žena kako rade na ruševinama crkve 1959. godine, obnovljena crkva 1959.-63. godine i dvije slike sadašnje obnovljene crkve 2017-18. godine. Kad sam mu predao slike, gleda on i plače kao malo dijete. Odlazi u hodnik svoga stana, uhvatio se rukama za glavu i plače u sav glas.
Nakon dužega vrijeme počnem ga pitati o raznim događajima u vezi obnove crkve u Jezeranama 1959.-63. godine.
Saznadoh od njega mnoge stvari, osobito one koje su me zanimale. Gospodin Ivica Perušić rođen je 25.7.1928. godine u Dugoj Resi. Bio je pomoćnik župnika u Križpolju, a 1959. preuzima kao župnik Jezerane, Stajnice i Lipice. Odmah se dao na izgradnju župne kuće i crkve u Jezeranama. Obje su partizani bili spalili do temelja. Kamenje od nekadašnje župne kuće seljani su odvukli sebi, a i mnogo kamenja je od crkve odvukla obitelj Cvitković i sagradila sebi pokraj crkve štalu. Budući da je to kamenje bilo iz crkve u naredne tri godine je sva stoka pokrepala, gazda je štalu srušio i prodao to zemljište zajedno sa ruševinom, koja i sada plače i vapi da se to kamenje vrati u dvorište crkve.
Kod čitave gradnje župne kuće i crkve obilato je pomagala gospođa Marija Sertić zvana Franika koja je otišla i živjela kod kćeri u Americi. Novac je morala slati na druge ljude u Jezeranama, a oni su onda donosili taj novac župniku.
Takav je bio režim, župnik nije smio primate novac iz inozemstva.
Stanovao je kod Marije Smolčić, bila je stara udovica, rodom iz Jezerana a pokojni muž je bio iz Lipica.
Hranio se kod Ivice i Mandice Jelić, roditelja Željka i Drage Jelića. Mnogi seljani su pomogli, ali osim gore poimenično spomenutih obitelji mnogo mu je pomogao kovač Mijo Dumenčić, otac gospodina Šandre.
Nakon što je završio građevinske radove u Jezeranama, otišao je u Brod na Kupi i tamo sagradio na temeljima spaljene crkve novu crkvu. Poslije gradnje se verbalno sukobio s tadašnjim biskupom, napustio svoju službu i oženio se.
Želio sam znati kako je prolazio sa župljanima za vrijeme gradnje. Reče nam u šali: „Da nisam bio svećenik i sve strpljivo podnosio ne bi mi bilo dosta pištolj nego top”.
Nastavio je dalje: „Neki župljani, doušnici, išli su tadašnjoj miliciji tužakali me da sam ja govorio protiv njih, vlasti i partizana, a ja to nisam nikada činio bio sam sa svima dobar. Znali su milicajci da oni lažu, ustali su, došli do njih, pomirisali i rekli su im da oni mirišu mnogo na tamjan (idu u crkvu) a da lažu o svome jadnom župniku koji se toliko bori, žrtvuje dan i noć kako bi završio radove. Istjerali su ih iz kancelarije riječima „Marš iz kancelarije, sve ćemo vas zatvoriti za te laži“. I više ga nitko nije tužakao miliciji.
Kako je tekla gradnja župne kuće i crkve u Jezeranama, čitajte opširnije u knjizi Vrilo, koja izlazi pred Božić.
Srdačan pozdrav svima – Vaš župnik Fra Jure

Preuzeto: brinje.hr

---

Kako je bilo i dogovoreno, u općinskoj vijećnici održan je sastanak načelnika Brinja Zlatka Fumića s predsjednicima mjesnih odbora, na kojem se, osim o prisutnosti imigranata na području Općine Brinje, razgovaralo i o ostaloj problematici s terena.

Osim o problemu imigranata, razgovor se poveo i o provedbi komunalne djelatnosti, odnosno o uređenju živica, putova, cesta te o nedostatku vode koji je mučio mnoge sugrađane. Predsjednici mjesnih odbora posebno su naglasili kako su županijske ceste u jako lošem stanju te je načelnik Fumić obećao kako će u idućem tjednu obaviti razgovor s nadležnima, ravnateljem ŽUC-a, te vidjeti što se može po tom pitanju poboljšati.

 Imigranti su viđeni u gotovo svim mjesnim odborima na području Općine te su predsjednici mjesnih odbora pozdravili odluku načelnika o puštanju javne rasvjete da gori cijelu noć jer će svakako doprinijeti osjećaju sigurnosti mještana. Isto tako, predsjednici mjesnih odbora apelirali su na načelnika Fumića da se svakako obavi razgovor s načelnikom PU Ličko-senjske s ciljem zamolbe da se pojača prisutnost policijskih patrola na području Općine, ukoliko postoje mogućnosti za to, jer broj patrola koji trenutno obilazi teren brinjske općine nije dostatan te ne može pokriti kompletan teren općine velike 358 kvadratnih kilometara. Načelnik je apelirao na predsjednike mjesnih odbora, ali i sve ostale građane, da svakako javljaju prisutnost imigranata u svom susjedstvu kako ne bi došlo do neželjenih incidenata.