Priče iz ličkog kraja

JURA UČITELJ I NJEGOVA KATE - 60 godina u dobru i zlu

Naš legendarni učitelj Jure i njegova supruga Kate, jučer 12. svibnja 2022. prisjetili su se 60 godina zajedničkog života. Mi im želimo puno zdravlja, sreće i Božjeg blagoslova i još zajedničkih godina, a tim povodom pozivamo vas da se prisjetite njihove priče KLIKOM OVDJE

Na stranici Priče iz ličkog kraja i u grupi Stajnica, njegovi bivši učenici, prijatelji i poznanici ostavili su brojne lijepe komentare.   

 

 

 

Nikolina Smolčić: "Djece i mladih u Lici ima, ali većina ih želi otići jer ne vide budućnost ovdje"

Objavljeno: likaclub.eu

Današnju ličku priču posvećujemo jednoj mladoj i brojnoj obitelji iz malenog podkapelskog sela – Stajnice. Moja sugovornica, Nikolina, najstarije je dijete u obitelji Smolčić i upravo ona ispričala nam je priču o sebi i svojoj obitelji…

„Rođena sam 7. prosinca 2006. u Ogulinu. Od malena sam jako povučena osoba, najviše sam voljela biti kod svoje tete. Moji su mi pričali kako sam bila jako poslušna i dobra, da sam se voljela igrati s djecom i jako sam emotivna. Kažu moji roditelji da nikada nisu znali da me imaju u kući jer sam se uvijek znala i sama igrati i bez problema.“

Njezini roditelji su Marija i Ivica, a braća Miko, te blizanci Luka i Petar…

"Niže razrede osnovne škole završila sam u Stajnici, više razrede u Brinju, a trenutno sam u Rijeci. Upisala sam srednju školu za CNC operatera."

Kada je pitam kako to da se odlučila za tu školu, koja inače slovi kao “muška”, kaže:

„To mi je bila želja još od 7. razreda i tu sam si želju ispunila. Jedina sam cura u razredu i super sam se uklopila s dečkima u razredu. Stanujem u domu za učenike na Sušaku.“

Ono po čemu je Nikolina posebna je i sport kojim se bavi u slobodno vrijeme:

"U slobodno vrijeme treniram boks i jako mi je dobro krenulo. Trener me hvali i brzo hvatam tehnike koje su bitne u boksu. Želim to nastaviti trenirati."


Kada je pitamo kakvi su joj planovi za budućnost, Nikolina kaže:

“Vidim se negdje vani. Planiram još i četvrti stupanj upisati i završit u Hrvatskoj školu, a onda otići van. Znam da je posao za koji se obrazujem jako tražen i mislim da bi bilo šteta da to propustim.“

Na pitanje, što misli o perspektivi za mlade u ličkom kraju, ova mlada sugovornica sliježe ramenima…

"Sada baš u Lici nema previše perspektive jer nema ni toliko posla ni ničega i zato svi skoro odlaze odavde. Djece i mladih u Lici ima, ali većina ih želi otići jer ne vide budućnost ovdje. Nekima je želja otići u primorske krajeve, a neki van granica Hrvatske."

Njezini roditelji Marija i Ivica nemaju još ni 40 godina, a trude se i bore već od svoje najranije mladosti. Rade i svoju djecu potiču da budu svoji, da se bore za svoje snove, a ne njihove. Život im nije lagan, nemaju jako zaleđe kao mnogi mladi ljudi, ali to se na njihovim licima ne može vidjeti. Smijeh, veselje, pa čak i kad su teški trenuci, oni sve gledaju kroz pozitivu.

Mnogi ljudi griješe, pogotovo oni koji kuću izgrade pa očekuju od djece da ostanu u njoj i onda još da stvar bude bolja, dirigiraju im tko je dobar za njih, tko nije, koga smiju dovoditi kući, koga ne. Nije li često za čuti “za koga sam se mučil neg za dicu, a oni radije odoše u podstanarstvo”. I sama sam mišljenja, kako god mi stvaramo i živimo, tako trebamo pustiti i svoju djecu. Mnogi upravo s pogrešnim razmišljanjem, svojoj djeci, usudim se reći, unište život. Unište im priliku da i oni imaju svoju obitelj, da se i oni bore i nauče živjeti. Kad ih pustiš, bez obzira što oni odlučili, imat ćeš ih uvijek. I ti njih i oni tebe. Nije li upravo to bit svega.

Svojim vršnjacima i našim čitateljima poručuje:

„Mislim da je najvažnije da slijedimo svoje snove. Ako se iz dana u dan trudimo, mislim da možemo ostvariti ono što želimo. Bitno je nikada ne odustati. Ja sam shvatila da je moguće ono za što se želiš boriti. Upravo tako se i ja borim sada da školu koju sam odabrala završim, da zaposlim i uspijem u životu. Bitno je imati ciljeve i ne odustati jer ako netko odustane, onda zna da neće ni ostvariti ono što je želio“

Prvi broj župnog lista župe BDM Brinje

Pripremila: vjeroučiteljica Josipa Češarek Mudrovčić

U vremenu kada smo svi od najmanjih do najvećih jako usmjereni na društvene mreže, medije i online tehnologiju uz podršku župnika Josipa i neizostavnu suradnju vjeroučenika osnovne škole Luka Perković, Brinje izašao je prvi broj župnog lista župe Uznesenja BDM, Brinje s nazivom POD NEBESKOM GRADINOM.

Velika hvala vjeroučiteljicI Mihaeli Kostelac Blažanin na suradnji. Hvala vjeroučenicima Martini Lokmer i Ivanu Vukoviću, našoj maloj, a velikoj umjetnici Natali Krznarić koja je osmislila i nacrtala naslovnu stranicu. Hvala i svim drugim vjeroučenicima koji su dali svoj doprinos. List koji je pred vama samo je početka.

Pozivam sve koji imaju volje, talenta i vremena da nas obogate svojim pisanim ili likovnim radovima za slijedeći broj. Tako ćete svi pridonijeti obogaćivanju i duhovnom rastu cijele župe.

KLIK NA SLIKU I PRELISTAJ ŽUPNI LIST

Gabrijela Pernar: "Dan kej san"

 Dan kej san

Jutrom se budim, otpirem oči,
Na lice mi veliki osmij skoči.
Snig je u Lipica pal i zabielil kraj,
Krove i pute zatrpal, a ljudem muke zadal.
Brzo se oblačim, baka fuzekljine pruža,
Pa kaže: ˝Na Gabe, ovie ti sad po zimi griedu,
Takove u dućanu sigurno ne pletiedu!˝

Po fruštiku treba iskoristit dan,
Sa vrićami slame u dragu puoć i vratit se prvo nego padie nuoć.
Gaće mokre, buce pune sniga,
Al ditinjstvo sritno i bez puno briga.
Lako za mokru robu, ona se uz šporet grije,
Dok vani cielo vrime mrzla bura brije.

Svi oko stola, ča ćemo za jilo,
˝Ja ću palentu (s kiselinom), a vi kako bilo!˝
A unda brzo u krevet, naporan je taj dičji dan,
Oči se sklapadu i polako padam u san.

Ča će bit jutra, ne znam,
Ali želja je tuote; ja bi sve ispočetka,
Tako mi svakoga napisanoga rietka!

 
  
Priču o Gabrijeli Pernar pročitajte OVDJE

FOTO - Stajnica u razmaku od 10 dana...

Foto-album / Iris Šprajc

 Fotografije nastale 13. siječnja 2021. te 10 dana kasnije. 

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ ALBUM

Novogodišnja čestitka načelnika Brinja Zlatka Fumića

Izvor: FB Općina Brinje

Iako je iza nas teška,i po mnogo čemu neuobičajena godina ispratili smo je svatko na svoj način.

U godini koja je iza nas i koja nas je mnogočemu naučila,u kojoj smo kao narod pokazali  veliko suosjećanje sa mjestima koja su pogođena potresom,susreli smo se sa COVID -19 i nizom drugih situacija koje  smo sve prevazišli i pokazali veliko srce i snagu. 
Sve situacije koje smo ostavili iza nas su nas naučili i pokazali da smo samo ljudi i da moramo kada je to najteže brinuti jedne za druge.
2020.godina neka ostane iza nas i neka nam se više neponovi,dok se 2021.veselimo jer očekujemo da će nam donijeti nadu u bolje sutra te da će se situacija smiriti i da ćemo se u konačnici moći vratiti koliko toliko u normalan život.
Svima želimo zdravu, sretnu, veselu, poslovno i privatno dobru novu 2021. godinu.
Čuvajmo jedni druge i podržavajmo se.
I još jednom Sretnu,mirnu i veselu novu 2021. godinu od srca vam žele Načelnik Zlatko Fumić sa službenicima te Predsjednik Općinskog vijeća Ivan Perković sa vijećnicima.  

FOTO: Badnjak - Stajnica i Lipice

Photo/Gabrijela Perković i Iris Šprajc, Stajnica

 

Photo/Katarina Brbot, Lipice

#OSTANIDOMA - Žene u akciji i "Lička kapa" u izolaciji!

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ VIDEO

Nikolina Matić: "Križpolje"

Križpolje

Igrah se davno
Ispred jedne kuće.
Na crkvu gleda
I sluša kako zvono tuče.

Nekoć je tamo
Mala pošta bila.
Ta stara kuća,
Meni draža nego vila.

Kako su tople bile
Te ličke noći.
Eh, da mi je opet
U te dane doći.

A preko dana,
Gledaš polja rodna.
I zahvaljuješ Bogu
Što je godina plodna.

Putem, iza Crkve,
Pasle su krave.
I nigdje nije bilo
Zelenije trave.

I ovce su pasle,
I konja je bilo.
Ponekad pomislim
Da mi se samo snilo.

Jer nema toga,
Nema više.
Neke duge ceste
Polja nam pokriše.

Još samo zvonik
Na crkvi bije.
I zove narod
Da se unutra slije.

Nema više
Ličkih prela.
Nema više
Okupljanja sela.

Pomriješe starci,
A mlade put odnese
U novi život,
Na druge adrese.

Prođeš li putem
Do škole stare,
Vidjet ćeš samo
Prazne bunare.

Nema nikog
Da natoči vodu,
Ni djece da skaču
Po školskom podu.

Prođeš li dalje,
Do Praputnica,
Vidjet ćeš neka
Nova lica.

Tamo uz igralište,
Dva gola stoje.
Dok novi dječaci
Pogotke broje.

Groblje je puno
I mirno spava.
Oko njega samo
Obrasla trava.

Eh, moje Križpolje,
Ostalo si pusto.
A nekad bilo
Naseljeno gusto.

Tek pokoji traktor
Cestom prođe.
Al nitko više
Na rakiju ne dođe.

Selo moje malo,
Čuvaj mi polja i njive.
Nek rodne budu
One slatke ličke šljive.

Živi mi, Križpolje,
U srcu moje Like.
Ti rodna grudo
Moga dida Mike.

 

Photo: Biserka Galetić Karlica