Čuli ste za ovu riječ ovih dana, mjeseci, zar ne? Znate li što ona uopće znači? Izdvajanje. IZDVAJANJE! 

Kuda ide ovaj svijet, pitam se kad sve to gledam i slušam i jednostavno ne vjerujem. Počnemo li s tim izdvajanjem tehničkih službi u školama, vrtićima i ostalim poduzećima, nismo li upravo s tim činom počeli izdvajati i odvajati ljude po društvenim slojevima?! Čemu onda mi učimo svoju djecu, da onaj koji čisti ili popravlja ili kuha ili vozi, manje vrijedi od ostalih zaposlenika u tom sustavu?!

Posebno se želim osvrnut na škole i vrtiće kojima je glavna zadaća odgoj i obrazovanje.

Oduvijek je bilo onih koji su s posebnim guštom ponižavali spremačice, domare i ostalo tehničko osoblje, a jeste li primjetili da su baš ti djelatnici tehničkog osoblja ljudi sa velikim srcem. Zar je bitno kolike škole imaš, koji stupanj obrazovanja imaš?! Sve je to nešto što se može dohvatit ako imaš financijsku podršku i mogućnosti. Ono važnije i ono što s nikakvim novcem ne možeš kupit je postat čovjek! Čovjek koji ima suosjećanja prema svom bližnjem, čovjek koji pošteno radi i zarađuje kako bi prehranio svoju obitelj, čovjek koji spava mirne savjesti...

Kad već spominjem mogućnosti bilo kakve naravi...znate li koliko je ljudi sa srednjom i visokom stručnom spremom zaposleno u tehičkoj službi? Posebno je to izraženo u malim sredinama gdje ljudi nemaju prevelik izbor poslova i prihvaćaju bilo što samo da zarade koju kunu. Osobno znam nekoliko takvih ljudi koje sam upoznala radeći u školi u Brinju i skidam im kapu. Ovaj članak posvećen je, kao znak moje podrške, tehničkom osoblju upravo te škole. 

Nikada ljude ni sama nisam niti ću izdvajat, niti mi je ikad bilo bitno što je tko, koliko ima i sl. Jedino što mi je bitno jest da je čovjek. Jedna je to od najvećih vrijednosti koje će, nadam se, i moja djeca cijenit i imat ih u sebi.

Jako sam puno upitnika sa uskličnikom upotrijebila u ovom članku jer jednostavno ne mogu vjerovat. Čudim se onima koji su uopće i pokrenuli pitanje o izdvajanju tehničkih službi. Stoga se iskreno nadam da će ova priča o "autsorsingu" postat samo ružna priča i ništa više.

Članak u vezi potpisivanja referenduma!

Video spot

Snimka nastala 5.srpnja 2005.godine povodom svečanosti blagoslova zvona oko kojih je kasnije bilo žustrih rasprava, ali to je priča za neki drugi članak. 

Ovo će biti članak bez puno riječi, ali sa slikom i tonom. Sjednite na vremenu pa pogledajte. Mnogo je ovdje bilo ljudi, mnogi od njih više nisu među nama, mnoge od njih godinama nismo vidjeli...i samoj mi je ova snimka izazvala suzu u oku baš kao i sva nematerijalna blaga pohranjena u riznicu sjećanja.

 

Kliknite na: BLAGOSLOV ZVONA - STAJNICA 5.SRPANJ 2005.GODINE 

Veliko hvala, na ovom proslijeđenom linku, kolegici

mag.ing.mech.Marini Mrvoš,

čiji su korijeni također iz Stajnice! 

(Za snimku je zaslužan fotograf koji je toga dana fotografirao i snimao, kojem nažalost ne znam ime)

Pučko otvoreno učilište "Dr. Ante Starčević" u Gospiću povodom Svjetskog dana plesa 29. travnja 2014. organiziralo je plesnu večer na kojoj je nastupila i plesno-ritmička skupina iz Brinja "Think Pink".

Brinjska plesno - ritmička grupa  "Think Pink" iz Osnovne škole "Luke Perkovića" pod vodstvom nastavnice Ane Šporčić, započela je s treninzima prije dvije godine te s veseljem nastupaju na školskim priredbama. Veliki ponos bio im je i sudjelovati na „Otočkom valu“ koji se održao prošle godine u 12. mjesecu, a na kojem su osvojile prvo mjesto i vrijedan poklon bon koji su iskoristile izletom u Rijeku  na manifestaciju "Advent u Rijeci" u pratnji nastavnice. Ritmička grupa "Think Pink" broji 12 učenica od 5. do 8. razreda.

BRAVO DJEVOJKE!

 Slika i tekst preuzeti sa Glas Gacke

 U Brinju je 27.05.2014. godine održana Olimpijada dječjih vrtića LSŽ na kojoj je sudjelovalo svih 7 vrtića iz županije. DV Tratinčica i ove je godine osvojio pokal ukupnog pobjednika. Nakon svečanog mimohoda i prigodnih govora ravnateljice Ružice Perković, načelnika Zlatka Fumića i njegova zamjenika Karla Devčića, u zrak se vinula olimpijska zastava i zapalio olimpijski plamen.

 

Dakle, ako netko pita "Ima li što djece u Brinju i okolnim selima?", recite im

"Malo ih je, al ih ima!"

ČESTITAMO!!!

Slika i tekst preuzeti sa LIKA-ONLINE

Udruga Ličana "Vila Velebita", Zagreb

na dan Sv.Ante 13. lipnja 2014. (petak) će nazočiti misi koja je i sjećanje na

dr. Antu Starčevića - Oca domovine

te će položit vijenac na njegov grob uz kraći program.

Sv. Misa započinje u 18.30 sati u župnoj crkvi Sv. Mirka u Šestinama u Zagrebu

 

Bilo bi nam drago da se priključite spomenu na lik i djelo dr. Ante Starčevića

Udruga Ličana Vila Velebita, Zagreb organizirala je od 30. svibnja do 1. lipnja Spomen posjet u Prag (obilazak grobnice baruna Filipovića) i Beč (obilazak grobnica generala Sarkotića i generala Borojevića), te položila vijence na njihove grobove.

Slike s izleta možete vidjeti na http://vila-velebita.hr/webalbum/300514/index.html. Hvala Mari Antulićevoj na animaciji ovoga događaja.

Izaslanstvu Grada Zagreba predvodila je pročelnica Gradskog ureda za branitelje Vesna Helfrih i predsjednik Povjerenstva Grada Zagreba za obilježavanje 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata Ivica Pančić.

Povodom obilježavanja Dana branitelja i Dana Grada Zagreba, izaslanstvo Grada Zagreba i Gradske skupštine te vojnih veterana Drugog svjetskog i Domovinskog rata u petak su položili vijence i zapalili svijeće na grobove počasnih građana grada Zagreba, najznačajnijih hrvatskih vojnih zapovjednika u Prvom svjetskom ratu Svetozara Borojevića i Stjepana Sarkotića sahranjenih na Središnjem groblju u Beču. Obišli su i grob generala bojnika Jaroslava Stipanovića.

Izaslanstvu Grada Zagreba predvodila je pročelnica Gradskog ureda za branitelje Vesna Helfrih i predsjednik Povjerenstva Grada Zagreba za obilježavanje 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata Ivica Pančić. Iz Veleposlanstva RH u Austriji komemoraciji su bili nazočni hrvatski veleposlanik Gordan Bakota, vojni izaslanik brigadir Vilko Klasan i ministrica savjetnica za kulturu Zdenka Weber te predstavnici hrvatskih udruga u Beču.

Komemoracija je održana u sklopu obilježavanja 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata.

Vecernji.hr / foto: Snježana Herek

U prigodi obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata pozivamo Vas na predavanje

79. pješačka pukovnija zajedničke vojske
u Prvome svjetskom ratu

koje će održati

Nikola Tominac

30. svibnja 2014. u 20 sati
u dvorani „Bruxelles“ u Europskom domu Zagreb, Jurišićeva 1

Nikola Tominac, pukovnik HV u mirovini, rođen je 1954. godine u Stajnici, općina Brinje. Srednju građevinsko-tehničku školu završio je u Zagrebu, gdje je nastavio studij građevine. Na Fakultetu za fizičku kulturu stekao je zvanje organizatora sportske rekreacije. Do Domovinskog rata radio je u općini Dugo Selo na poslovima građevinsko-urbanističkog inspektora.

U Domovinskom ratu sudjelovao je od 1991/92. godine najprije u Novskoj, kasnije u Sunji kao zapovjednik postrojbi ranga samostalne bojne odnosno pukovnije. U Glavnom stožeru OS RH službovao je od 1996. do 2012. godine kada odlazi u mirovinu. Odlikovan je brojnim odličjima za uspješno zapovijedanje postrojbama i za osobne vojne zasluge. Proučava povijest Like i hrvatsku vojnu povijest 19. i 20. stoljeća, a posebno Prvi svjetski rat o kojima je izdao nekoliko djela. Trenutno radi kao stručni suradnik na serijalu HRT „Hrvati u Prvome svjetskom ratu“ koji će biti prikazan na jesen ove godine.

Predavanje obuhvaća ratni put 79. K.u.K. pješačke pukovnije „Grof Josip Jelačić“ iz Otočca tijekom Prvoga svjetskog rata, tj. opis vojnih operacija i značajnih događaja u njenoj zoni djelovanja. U istraživanjima o ratnom putu pukovnije korištena je dostupna arhivska građa u Beču i nešto malo u Zagrebu. Nažalost, jedina su to istraživanja ovakve vrste provedena u Republici Hrvatskoj.

prof. dr. sc. Neven Žarković
predsjednik HAD

Godina 2014. u znaku je 100. obljetnice Prvog svjetskog rata, a na programu obilježavanja Ministarstvo kulture radi zadnjih godinu dana.

Prošlog tjedna imali smo prilike u HTV-ovoj emisiji Društvena mreža – Znanstveni četvrtak čuti i da HTV za jesen priprema serijal Prvi svjetski rat redatelja Krešimira Čokolića. Uz njega, u emisiji je gostovao i dr.sc. Filip Hameršak, autor knjige "Tamna strana Marsa" (doktorski rad), koja govori upravo o tome Velikom ratu na temelju 40 autobiografija sudionika toga rata, vojnika, dočasnika i časnika k.u.k. Monarhije. Među njima su i memoari našega sinačkog Otočanina Frane Dubravčića „Živ sam i dobro mi je“, na koje se autor više puta osvrće.

Zašto uopće spominjemo tu temu? Prije svega, zbog zaborava koji u hrvatskom javnom prostoru prekriva taj veliki rat kojim je počelo 20. stoljeće i odredilo sva daljnja događanja u većini europskih zemalja (a pogotovo u Hrvatskoj). S druge strane, u brojnim hrvatskim obiteljima postoji zavidna očuvana memorija.

Tako možete proći bilo kojim selom u Gackoj i upitati starije ukućane o tome ratu, a gotovo nema obitelji u kojoj vam neće reći da je neki njihov djed ili pradjed bio na nekom od bojišta, pa je sretno prošao, bio zarobljen, ranjen ili poginuo. No, nije mi poznato, na žalost, čuva li se i koliko materijalnih tragova (osim u obitelji Frane Dubravčića u SAD-u), poput pisama s bojišta, odličja, vojničkih odora, izrađevina od rovovskog materijala i sl. (ako čuvate nešto, možete nam i javiti!). Prije nekoliko godina za ronilačkog čišćenja Gacke kod Vrbanovog mosta nađena je i neobična čuturica, a ronici kažu da je iz 1. svjetskog rata.

Po svemu, serijal o Prvom svjetskom ratu redatelja Čolakovića i scenarista Hameršaka trebao bi biti kvalitetan i zanimljiv. Obiđene su sve autentične lokacije frontova (rovovski rat), a mnoge su obilježene spomenicima, čak muzejima, gdje se održavaju komemoracije (ali bez sudjelovanja Hrvatske). Na spomenicima su i mnoga imena poginulih hrvatskih vojnika.

Sočanskim frontom vodič im je bio pukovnik Nikola Tominac (rodom iz Stajnice i autor više knjiga i članaka o temama ratova i postrojbi), veliki poznavatelj prilika u Prvom svjetskom ratu. Također je u serijal uvršten dokumentarni materijal preuzet od austrijskog filmskog arhiva, ali i brojni glumljeni prizori, nastali upravo na temelju spomenutih autobiografija, uključujući i Dubravčićevu.

Zahvaljujući emisiji Društvena mreža upoznati smo s postojanjem knjige o 1. svjetskom ratu Tamna strana Marsa, kao i o jesenskom televizijskom serijalu o istoj temi, a oboje nam svakako mogu rasvijetliti zašto se na našim prostorima danas živi upravo ovako kako se živi. Treba biti iskren prema vlastitoj povijesti (i poznavati je naravno), a korijen mnogim današnjim političkim problemima nalazi se i u 1. svjetskom ratu.

Podsjetimo, Prvi svjetski rat ili, kako su ga početno zvali, Veliki rat trajao je od 1914. do 1918. godine, a brzi slijed događaja koji su imali korijene upravo u njemu brzo ga je potisnuo. U Hrvatskoj je taj proces bio još i brži s obzirom da je ona svjedočila ne samo propasti Monarhije, dakle porazu, nego i uvjetovanom svrstavanju u novu zajednicu s pobjedničkom Srbijom, u kojoj se dakako posve drugačije gledalo na Prvi svjetski rat. Promjene koje su se dogodile u tome ratu i poslije njega do danas nisu sjele na svoje mjesto (posljedica su im i aktualna događanja u Ukrajini). Svaka zemlja ima svoje viđenje toga rata, Njemcima znači jedno, Francuzima drugo, Englezima nešto treće, a Hrvatima sasvim četvrto, lijepo kaže Hameršak. Pogledi neće biti pomireni vjerojatno nikad, no važno dosegnuće je što postoji duh uvažavanja svih poginulih i zajedničkoga komemoriranja.

Manja Kostelac-Gomerčić / GlasGacke.hr