Uz autocestu A-1 ( Zagreb – Split – Dubrovnik ), na sjevernome i južnome odmorištu Brinje, probno su proradila dva hotela u vlasništvu poduzeća «Millem-Inženjering» iz Gospića. Svaki ima caffe bar, suvenirnicu, info i etno sobu, bar, samoposlužni i hladni buffet, te servisne prostorije i 11 komfornih soba, koje, međutim, još nisu u uporabi budući hoteli još nisu konačno kategorizirani, ali se očekuje da će dobiti – četiri zvjezdice!

  Oba hotela nose ime «Lika», jer su po mišljenju vlasnika i njihovih suradnika izgrađeni na ulasku, odnosno izlasku iz ličke regije. Voditelj hotela Lika - sjever je donedavni načelnik općine Brinje Ivica Mesić, a hotel Lika - jug vodi Dragan Ratković iz Gospića. Ukupno je 52-oje zaposlenih.

 Preuzeto sa SLOBODNA LIKA

"Aj, oj Stajnice oko tebe šuma,
imaš polje za dva erodruma.
Aj, oj Stajnice to je tvoja dika,
to što imaš lipota je velika."

(Iz pjesme Mile Perkovića - Vujaka)

Veliko hvala kolegi Ivici Movriću iz Stajnice na ovim fotografijama!

 Prekrasno i sunčano vrijeme bilo je dovoljno da se na Stajnički turnir odazove osam  ekipa:“Veterani“ Buzin, „Amateri“ Zagreb, „Imota pivnica“ Dugo Selo, „Zlatko commerce“ Jezerane, „Ante Gotovina“ Plitvice, „Karakaš“ Brinje, „Caffe bar SACS“ Krišpolje i „Brinje“ Kopčevac-Dugo Selo

Na kraju pobjednik ovogodišnjeg turnira je ekipa „Zlatko Commerce“ iz Jezerana, drugo mjesto osvojila je ekipa „Imota pivnice“ iz Dugog Sela, a treće brinjska ekipa „Karakaš“.

 

Najbolji igrač turnira je Danijel Keser, najbolji strijelac Kristijan Lovrić obadvojica iz „Zlatko commerce“, a najbolji golman Tomo Bagarić iz „Imota pivnice“. Fair-play osvojili su „Veterani“ Buzin.

 

Organizator turnira Ivica Murković - Mura zahvaljuje se svim sponzorima koji su i ove godine pomogli da bi se turnir mogao održati, a posebno Općini Brinje i načelniku Zlatku Fumiću. Posebna zahvala „Žutom“ i svim Dugoselcima na pomoći kod same organizacije.

Ujedno hvala Muri da je i ove godine uspio organizirati turnir bez obzira na sve poteškoće i uz maksimalan red i disciplinu.

 

Doviđenja dogodine uz više ekipa i lijepo vrijeme.

 

Sv.Juraj vrlo je omiljen svetac u hrvatskom vjerničkom puku s velikim brojem posvećenih župa i kapela, između kojih je i crkva u Jezeranama.

Crkva je sagrađena 1821.god., spaljena za vrijeme ll. svjetskog rata te obnovljena 60-ih godina prošlog stoljeća. Elektrifikacija zvona izvršena je krajem 2012.god.

Eto da bi se održavao vjernički život, misna slavlja, kao i tradicija proslave Jurjeva i u Jezeranama potrebno je ulagati i obnavljati u sakralni objekat. U tom pogledu od velike su važnosti volja vjernika, župnika, cijele društvene zajednice i donacije bez kojih se ne bi moglo, a  koje se primaju na žiro-račun župe.

Vlč.Mario Vazgeč, na nedjeljnjoj Misi 13.srpnja 2014.god., najavio je početak radova u sklopu obnove crkve za dva tjedna.

 

 Planirani radovi obuhvaćaju:

  - izmjenu drvene konstrukcije na zvoniku crkve 

  - postavljanje limene konstrukcije kupole

 

Hvala gospodinu Antonu Trtanj na ovim informacijama!

 

 

Neki od podataka preuzeti sa Otočki dekanat

Kada od jedne mlade žene, ličanke iz Velike Gorice, čujem da joj je prilikom odabira teme za diplomski rad glavni motiv bio uspješan poduzetnik  iz Jezerana, tada je ova priča zaslužno i na ovoj web stranici.

Tema diplomskog rada Maje Vlahinić bila je "Drvna industrija RH u razdoblju gospodarske krize" (Ekonomski fakultet u Zagrebu). Opsežan intervju provela je sa vlasnikom pilane "Zlatko-commerce d.o.o." iz Jezerana, gospodinom Milom Dumenčić.

Nema smisla da ja sad nešto nadaleko i naširoko prepričavam i napričavam, u prilogu je cijelo poglavlje pod nazivom "Poslovanje pilane Zlatko-commerce u doba recesije" izdvojeno iz diplomskog rada.

 Ovdje ću iznijet tek nekoliko citata kako bi vas zaintrigirala da pročitate ostatak priloženog poglavlja.

"Razgovor putem dubinskog intervjua dodatno je osvijetlio djelovanje krize na poslovanje, promjene ponašanja poduzeća u području proizvodnog asortimana, cijena proizvoda, distribucijskih kanala, promocija i tržišta.

Pilana Zlatko Commerce radi od 1981. godine, još od socijalističkog uređenja u kojem nije bilo moguće imati privatno poduzeće. Pošto je većina drvo-prerađivačkih poduzeća tada bilo u državnom vlasništvu, privatna poduzeća kao i pilana u našem slučaju, teško su dolazili do sirovina. Raspolagali su sa 300-500 kubika drvne mase godišnje. Pilana je tada poslovala sa 2-3 zaposlenika zbog male količine sirovina s kojom su raspolagali pa su samim time imali i malo posla. U razdoblju krize na važnosti dobiva strategija upravljanja odnosa s potrošačima, prvo ih treba privući bilo to reklamom, svojim kvalitetnim radom ili nekom drugom kvalitetom, te odnose treba održavati tako da roba bude uvijek isporučena na vrijeme te u najboljem mogućem transportu. (...)

Vlasnik pilane govori kako je radnička klasa u doba socijalizma bila mnogo bolja, ali poduzetništvo nije bilo toliko otvoreno kao što je to danas.

Pilana Zlatko Commerce bavi se preradom drvne mase te najviše izvozi u zemlje bivše Jugoslavije, od europskih u Italiju, Njemačku, Sloveniju i Austriju a od azijskih u Rusiju. Zaposleno je 23 radnika, većinom muškaraca mlađe dobi od 19-35 godina. (...)

Vlasnik pilane ima 58 godina, završenu srednju školu, cijeli svoj život posvetio je radu u pilani od prvog dana zajedno s njegovim ocem i obitelji. Svojim najvećim problemom smatra to što nema znanja iz engleskog jezika koje mu je i prijeko potrebno za surađivanje s poslovnim partnerima i kupcima. Ovo nije jedini takav slučaj u Hrvatskoj, takvi primjeri su vrlo česti kod drvo-prerađivačkih poduzeća, a glavni razlozi tomu su : poduzetničke prilike početkom 90-ih godina, relativno mali troškovi ulaska u pojedine tipove poduzetništva kao i egzistencijalna situacija pojedinaca, uslijed čega se samo-zapošljavanje u vlastitim poduzećima pojavilo kao jedan od načina rješavanja problema (obiteljske) nezaposlenosti. Ovo poduzeće je u obiteljskom vlasništvu te će nakon sadašnjeg vlasnika ostati u nasljedstvu sina. (...)

Vlasnik pilane smatra kako na ličkom području danas postoji previše pilana, a pošto je kapacitet mali i kada se rasporedi ostaje vrlo malo sirovina za korištenje tijekom cijele godine a ne posluju svi uspješno, kvalitetno i kompatibilno. Prijašnji kapaciteti bili su oko 20 000 kubika a danas pilana posluje sa oko 14 000 kubika. Država nije dovoljno dobro zaštitila proizvođače drvne industrije, konkurencija je velika a opstaje onaj koji je u svom poslu najbolji. (...)

Kako pilana ne bi snosila velike posljedice vlasnik je tražio načine kako poslovati, a da krizu ne osjete na svoje poslovanje. Da ne bi došao u situaciju da mora otpuštati radnike pobrinuo se da nađe strane kupce. Tako je poduzeće počelo raditi za 4 velika austrijska poduzeća te su sve one gubitke koje su imali na području regije i zemlje dopunjavali sa izvozom van Hrvatske. Tako već dulje vrijeme posluju sa 4 austrijska poduzeća : Reinertimber, Sial, Ana Dabak, Storaensko. (...)"

O planovima ove pilane pročitajte u prilogu, a meni još samo preostaje izrazit čestitku Maji koja je za svoj diplomski rad odabrala baš primjer poduzetnika iz Like i time s odličnim uspjehom kročila u svijet akademskih građana. Vlasniku pilane mnogo uspjeha i u daljnjem radu, tim više što upravo o takvim ljudima i poduzećima ovisi i živi velik broj ljudi iz tog kraja.

I evo, na kraju ove prekrasne priče, koja svima nama neka bude poticaj za rad, jer od rođenja do smrti, svaki period života nosi svoj rad: predškolcima je to igra, školarcima i studentima učenje, a kasnije rad u pravom smislu te riječi. Ponekad se osjećam poput Sijerkovića koji na kraju svih svojih meteoroloških prognoza kaže poneku izreku, stoga ovdje smatram prikladnom onu od Goethea:

"Ti samo radi, a veselje će doći samo od sebe!"

Slika preuzeta sa TVRTKE.COM

Blagdan Blažene Djevice Marije od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726. Karmel je lijepa gora uz obalu Sredozemnog mora u Palestini ili Izraelu. To ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. Sveti Ilija, prorok propovijedao je i poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga Jahve na toj gori. Red karmelićana je utemeljio Bertold iz Kalabrije, križar 1155. Lijepa crkva u Haiti na brdu Karmelu svjedoči o postanku toga reda. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmeličanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.

Preuzeto sa KATOLIČKI TJEDNIK

Izvor : http://www.lika-online.com/otkriven-spomenik-zrtvama-partizanskog-zlocina/

Davne 1943. godine Brinjem su vladali partizani, ali bilo je u njemu i Nijemca, Ustaša i Talijana. Domaćem čovjeku nije bilo lako, kako koja vojska je dolazila svaka je imala svoja pravila ali uglavnom se znalo, brinjaci su stali na stranu svog naroda, branili su svoj dom, domovinu, hrvatstvo. Baš to hrvatstvo i domoljublje smetalo je partizansku vojsku koja je u Brinju bila 1943. Godine i koja je među domaćim pukom imala simpatizere. Partizani su znali tko kako diše, tko što misli, gdje su čiji muževi, braća i očevi. Tih dana završavalo se u brinjskim zatvorima, i pronio se glas da se na Obadinama dešavaju smaknuća više desetaka civila, žena i starih ljudi. Strah je zavladao među rodbinom onih koji su tih dana bili u zatvorima. Odvodili su ljude, dvoje po dvoje , vezane bodljikavom žicom na Obadine. Nije se čula pucnjava ali se ni odvedeni nisu vraćali. Čuli su se tek bolni jauci i krici. Oni koji su bili dovedeni na Obadine morali su jame kopati a onda su ih oni sa kapom partizankom na čelu raznim tupim predmetima zatucavali jednog po jednog. Od tada je prošla 71 godina i do dana današnjeg nitko nikada nije odgovarao za ove strašne zločine nad civilima, koji nisu bili ništa drugo nego samo Hrvati i domoljubi koji su voljeli Brinje i svoju domovinu Hrvatsku, kazao je predsjednik Općinskog vijeća Brinja Davor Vičić, u nedjelju, kada je pod pokroviteljstvom Općine Brinje, na Obadinama u Općini Brinje otkriven spomenik žrtvama partizanskog nekažnjenog zločina koji je počinjen u tijeku i nakon drugog svjetskog rata.
Pozdravio je tom prigodom brojne uzvanike, među kojima načelnika Općine Brinje Zlatka Fumića, Nadu i Ivana Sertića koji su spomenik izgradili vlastitim radom i financijskim sredstvima, obitelj pok. Mike Perkovića, Slavka i Vladimira Sertića koji su darovali zemljište na kojem je spomenik izgrađen, zamjenika župana Ličko senjskog Sanjina Rukavinu, predsjednika društva političkih zatvorenika Marka Grubišića, dr. Antu Kovačevića, predsjednika hrvatskog društva političkih zatvorenika LS Županije Ivana Vukića, predsjednika UHDDR RH Tomislava Merčepa, brigadira Branka Borkovića – Jastreba, člana družbe hrvatskoga zmaja Zvonimira Zorića, predsjednika udruge hrvatski domobran Nikolu Matičića, dr. Željka Holjevca, predsjednika Ogranka političkih zatvorenika Brinje Vladu Dasovića, Udrugu Domobran Duga Resa, načelnike Općine Saborsko i Josipdol Marka Bićanića i Zlatka Mihaljevića, gospođu Zdravku Bušić i brojne druge….
Ivan Sertić, čiji je otac jedna od zvjerski mučenih i ubijenih žrtava znao je svih proteklih godina istinu, ali u teška vremena jugo komunizma nikomu o tomu nije smio govoriti. Dolaskom 90-tih i slobodne Hrvatske sa suprugom Nadom, u poodmaklim godinama svojim rukama, znanjem i financijskim sredstvima po vlastitoj ideji podignuli su ovaj spomenik. Oni jedino žele da današnja brinjska vlast preuzme brigu i skrb o spomeniku koji će za sva vremena svjedočiti o brinjskim žrtvama i brinjacima koji su bili Hrvati i domoljubi.
Na spomeniku je upisana 21 žrtva a prema nepotvrđenim podatcima žrtava ima još pa se mole svi koji znaju nešto da se jave kako bi se spisak dopunio na za to ostavljenom prostoru na spomeniku.
Prof. Ivana Horvat zahvalila je na komemoraciji nevinim žrtvama II. svjetskog rata, te izrazila nadu da će ovaj spomenik biti poticaj da se i ostala hrvatska grobišta obilježe na dostojan način i da se prestane prešućivati istina o hrvatskim žrtvama.
Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić pozdravio je sve nazočne, no poseban pozdrav uputio Tomislavu Merčepu i Branku Borkoviću – Mladom Jastrebu kazavši da mu je žao što je moralo proći 70 godina da bi se ovo mjesto stradavanja obilježilo. Posebnu zahvalu uputio je Ivanu Sertiću kazavši da je isključivo on zaslužan za otkrivanje ovog spomenika, jer nije samo tu pogubljen njegov otac već je ovo spomenik svim žrtvama koje su pobili zločinci na području Brinja.
„Kad smo stvorili hrvatsku državu donijeli smo i zakon o oprostu a danas nam se zbog toga smiju, no nemojmo stati, nemojmo se poljuljati. Oni i danas piruju nad svojim antifašizmom koji smrdi zločinima. Jedini antifašizam koji Hrvati poznaju je antifašizam blaženog Alojzija Stepinca, antifašizam ljubavi prema Domovini i vjere u Boga“ – kazao je Branko Borković-Jastreb.
Na otkrivanju spomenika žrtvama partizanskog nekažnjenog zločina koji je počinjen u tijeku i nakon drugog svjetskog rata sjećanja na mračne dane jugo komunističkog terora evocirali su i svjedoci tog vremena.

Dražen Prša

DODANE SLIKE!

Petrova - 29.lipnja u 10.30h

Gospa Karmelska - 16.srpnja u 17h

Magdalena - 22.srpnja u 17h

PETROVA 2014.