Priče iz ličkog kraja

Evo jedan aktualni status sa Fejsbuka, a tiče se vog današnjeg modernog odgoja. Na šaljiv je način prikazan, ali možda se mnogi od vas najdedu u njemu :)

 

 

Dobar dan! Trebam jedan stručan savjet! Intersira me dali ovi zločini tipa kad mama išuri svoje dite idedu u zastaru??? Vidim da ovu Laru iz "Larinog izbora" kamenujedu iz svih raspoloživih srestava,ko Vukovar u svoje vrime! Pa bi ja ako ni išlo u zastaru (a mislim da je ),prijavil svoju staru!!! Brate mili ta je tukla iz svi mogući srestava (natikača,tatin kajiš,šiba otkinuta iz slive puna trnja,metla...) ubiti sve ča se našlo pod rukom)! imala je indijansku taktiku tukla je unaprvo! Tako su indijanci tukli dicu kad idedu po vodu da nebi stukli vrč! Prala je ona mene kad je Toma Maja prekinul ruku jer se vozil na žrdu,da nebi ja slučajno! Šurila me kad je isti gospodin iz zračnice razbil Miki Bakovom šajbu na fići! Batine su bile kad se Ante Seka razbil na specijalki ko p...,jer smo se trkali a njemu zaleti kolac u prvi kotač! Bilo je toga pun kurac neda mi se više nabrajat ...! Pa mislim draga mamica da bi trebala ča bi rekal nas narod boga molit i poste postit da je sve ovo išlo u zastaru,jer ako ni mogla bi ostatak života provest u nekoj javnoj ustanovi tipa zatvor! Ma šalim se neću te prijavit samo sam te til malo prestrašit da vidiš kakovo je sad vrime došlo!!!

Marko Toljan

 

Jiva jedva dočekal da se spremi seno da ga ćaća malo otpelje na more, kad ono jel zašal u vodu eno ćaća već viče:

"Jive, odi malo van iz te vode!", a on na to "Evo evo još malo!"

Malo malo pa ćaća opet viče:
"O Jiveee odi malo van na sunce!"

"A ča ću na suncu? Sunce gljedam svaki dan, a more ne!"

Vrime je da malo domaće besede počnemo i na naš portal mećat. Ča vi kažete? Ma ćemo zaboravit divanit! Svi se nešto pogospošćili! Naš domaći počeli smo etiketirat ke seljački, a nismo ni svjesni koliko je znanje i očuvanje tog našeg dijalekta vridno. Ne velim, ono ča je od nacionalnog značaja i ča bi tili da svi čujedu i razumidu, treba pisat i divanit na standardnom hrvatskom jeziku, ali povremeno pisat na domaćem za nas i naš narod, e to je isto tako potrebno. Na poziv našeg Toma Perkovića i podršku ZK Stajnica Pričama iz ličkog kraja bar jednom tjednom prepuštam da izađu s kojom babinom zgodom i besedom i na ovaj naš portal.    

Eto, sad ni nego reć ča mi je trenutno na pameti...

Evo pravoga leta! Petrova samo ča ni! Eh, ni to samo lipo i teplo vrime, nego s njim i komarci, muve, a i kebri su počeli zalićat se pravo u glavu svaku večer! Neka, neka grije, leto brže projde, a zima se otegne! 

 

Vrijeme je da i sama predstavim facebook stranicu „Priče iz ličkog kraja“. Stranica koju sam napravila iz želje da sve svoje tekstove, objave na ovoj našoj web stranici, koje traju gotovo jedno  desetljeće, stavim na jedno mjesto. Malo po malo ta je stranica postala nešto puno više od toga. Mnogo zanimljivih poveznica iz ličkog kraja već postojećih stranica, prijatelja, klubova, mnogo slika sa šaljivim sadržajima, mnogo fotografija koje pristižu iz dana u dan iz naših krajeva počele su privlačit sve veći broj pratitelja. Danas, nakon nepunih 6 mjeseci skupilo ih se oko dvije tisuće. Pričam samo o onima koji su kliknuli „lajk“, a broj posjetitelja premašuje desetke tisuća. Moram spomenut svoje suradnice iz Brinja, Anu Biškupić i Mariju Draženović, te im se i ovim putem zahvalit na velikoj pomoći oko ažuriranja i održavanja stranice.

Da stranica postaje popularna prvi je primijetio portal Lika Clubbing čiji glavni predstavnik me kontaktirao ne bi li o njoj rekla koju riječ. Cijeli članak i tekst o tome kako su nastale Priče iz ličkog kraja možete pročitat klikom na POPULARNO NA FACEBOOKU:PRIČE IZ LIČKOG KRAJA. 

Priče iz ličkog kraja pokrenule su suradnju sa prethodno navedenim portalom. Autorska kolumna pod nazivom „Razmišljam naglas“ pripada meni, a nove članke unutar nje možete čitat svaku subotu. Sve dosadašnje tekstove možete vidjetI klikom na LIKA CLUBBING-AUTORSKO-RAZMIŠLJAM NAGLAS, a kad ih pročitate bit će vam jasno zašto sam baš taj naziv odabrala za kolumnu. 

No eto, ukratko toliko o tome, a za više informacija kliknite označene dijelove teksta.

Još samo ovo moram dodat...Možda ne mogu mnogo učinit za svoje selo, svoj kraj u kojem više ne živim, ali jedino što mogu je pričat o tom malom selu, o tom kraju. Vama eto dragi Stajničari i svi koji otvarate ovu stranicu sve ovo pišem da znate, ako negdje čujete za Priče iz ličkog kraja ili kolumnu Razmišljam naglas na portalu Lika Clubbing, da ih je stvorila jedna Stajničarka.