Dugo Selo - Mladi Ličani odali počast Vukovaru

Dana 17. studenoga 2020., nekolicina mladih Ličana iz Dugog Sela okupili su se i na svoj način odali počast Gradu Heroju - Vukovaru. 

 

 

OBAVIJEST O SMRTI: Preminula Anica Krznarić (rođ. Vuković)

U 98-oj godini života preminula je Anica Krznarić, rođ. Vuković iz Vlašićeve kuće u Stajnici. Prema našim saznanjima bila je, do trenutka smrti, najstarija Stajničarka.Lijepe je godine doživila, ali naravno da je svakome svog člana obitelji žao koliko god godina imao. Iza sebe ostavlja sina Zlatka, unučad Ivanu i Ozrena i četvero praunučadi.

Obitelji iskrena sućut od članova ZK Stajnica! 

Nikola Tominac:“Moramo shvatiti da je broj stvarno oboljelih puno veći nego što se prikazuje u izvještajima”

Intervju na portalu likaclub.eu

Gospodina Nikolu Tominca upoznali smo u ciklusu ličkih priča, a iste se možete prisjetiti OVDJE. Danas ga spominjemo prvenstveno kao čovjeka u ulozi načelnika Stožera civilne zaštite Grada Dugo Selo, mjesta u kojem se i pojavio prvi slučaj zaraze koronavirusom.

Zamolili smo ga da se pokuša prisjetiti samog početka…
"Sve je zapravo počelo u siječnju i veljači ove godine kad su do nas stizale vijesti o pojavi nekakvog virusa tamo daleko, negdje u Kini. To je u tom trenutku za većinu naših građana bilo neinteresantno pitanje. Nažalost, uskoro se to pojavilo i u Europi. Tada je čelništvo grada zajedno sa mnom kao načelnikom Stožera civilne zaštite Grada Dugo Selo počelo pripreme za eventualnu epidemiju, iako nitko nije znao o čemu se radi. Uskoro su počele stizati prve stravične slike sa sjevera Italije i svi smo se pomalo zabrinuli. I da peh bude veći, ubrzo su stigle vijesti da je jedna od prvih osoba zaražena na području Republike Hrvatske baš u našem gradu. To je bilo 25. veljače. Spriječili smo pojavu panike, zaštitili identitet osobe i angažirali sve resurse za novonastalo stanje. Uspostavljena je suradnja s županijom i Ministarstvom zdravstva i drugim potrebnim institucijama kako bismo organizirali novonastalo stanje i život naših građana u takvim situacijama. Gradonačelnik Panian i ja te pojedini članovi stožera smo tog popodneva i večeri sjedili stalno za telefonom i kontaktirali razne institucije kako postupiti u novonastaloj vrlo složenoj situaciji. Zdravstvene službe, posebno epidemiolozi, preuzele su prvi udar sanacije terena, MUP i vatrogasci kontrolu prostora, Crveni križ zbrinjavanje osoba u potrebama, a gradska uprava organizaciju i usklađivanje svih ostalih aktivnosti. Pravo ratno stanje, ali bez oružanog djelovanja."

Dalje nastavlja:

“Kada je došlo do potpunog zatvaranja prostora nastupila je dosta složena situacija – kome dati propusnice za napuštanje mjesta boravka jer je interes građana bio dosta velik. U gradskom dvorištu često su se znale pojaviti dosta velike skupine građana i to je sve trebalo organizirati. Zahvaljujući našim djelatnicima nije bilo značajnijeg zastoja u radu. Naša Marica je stalno bila na laptopu i često od kuće rješavala pojedine zahtjeve. Počelo je u trgovinama nestajati pojedinih artikala i pojave velikih gužvi pred trgovačkim centrima, provala u pojedine trgovine što smo s policijom i komunalnim redarima uspjeli dovesti u solidan red. Bili smo na rubu živaca i snaga, ali smo slogom svih subjekata na području grada uspjeli i to prevladati.”

Slušajući ga, čovjek se zapita i zamisli kako je biti u njegovoj koži u takvim situacijama…

“Pošto mi supruga radi u epidemiologiji u Dugom Selu znali smo izvan radnog vremena satima odgovarati na razne zahtjeve i probleme naših sugrađana. Mislim da sam imao nekoliko tisuća poziva u tjedan dana. Često smo se pitali možemo li to fizički i psihički izdržati jer jednostavno nije bilo radnog vremena i odmora iako smo oboje u poznim godinama života. Unučiće nismo danima viđali što nam je najviše nedostajalo… ali jednog jutra, dok je grad spavao mirnim snom, bez gužve na cestama, ona i ja smo išli na posao. Oko nas sablazan grad, tu i tamo koja osoba koja se negdje žurila. Na licima ljudi strah od neizvjesnosti. Supruga me je primila za ruku i rekla: “kad smo razdvojeni izdržali Domovinski rat i sve to preživjeli, zajedno ćemo pobijediti i koronu i pomoći našem gradu i našim i svim drugim unučićima da se izvuku iz svega toga”. Odmah sam osjetio novu snagu u tom bunilu i iscrpljenosti i krenuli smo prema svojim radnim mjestima, rastavši se sa osmijehom nakon niza dana tjeskobe. Došavši u gradsko dvorište tamo me je čekala skupina ljudi za propusnice. Već su naše cure i dečki punim intenzitetom radili na izdavanju propusnica na čemu im velika hvala. Tada još nije bilo nikakvih informatičkih programa i sve se odvijalo ručno što je otežavalo brzinu rješavanja. Svaka od tih osoba u dvorištu imala je svoju životnu priču i trebalo je brzo i efikasno djelovati. Posebno su me dojmile smrti u obitelji: trebalo je otići u BiH ili negdje drugdje izvan granica na sprovod najbližima, dopremiti mrtvo tijelo sina iz Švicarske, a niti jedan prijevoznik to nije htio obaviti jer je nakon povrata morao u dvotjednu karantenu, brizi o svojim najbližima u zemlji i inozemstvu, spajanju članova obitelji, raseljavanja Zagrepčana nakon potresa, nabavka hrane i lijekova, obradi poljoprivrednog zemljišta i brojnim drugim pitanjima. Tiha jeza…”

Gospodin Tominac ističe vrijednost rada i truda, ne samo čelništva grada i djelatnika gradske uprave, nego i svih ostalih.

"Čelništvo grada i djelatnici naše gradske uprave, zdravstveni djelatnici, vatrogasci, policajci, pripadnici Crvenog križa i svi ostali su ponosni na svoj rad u tim teškim trenucima jer smo omogućili da naš grad donekle normalno funkcionira."

Na kraju još kaže:

"Bitka je gotova; možda dolazi teže vrijeme da prevladamo ovu vrlo tešku krizu, ali sve ovisi o svima nama koliko ćemo se pridržavati mjera zaštite i da do krajnosti ne opteretimo bolnički sustav sa teže oboljelima. Kada će sve ovo prestati: ne znam, ovisi o brojnim faktorima, a nadasve o uspješnosti cjepiva i brzini njegovog otkrivanja. Moramo shvatiti da je broj stvarno oboljelih puno veći nego što se prikazuje u izvještajima. Zato je potrebno držati razmak, nositi maske i održavati higijenu kako bi se prekinule veze zaraze i prenošenja bolesti na novooboljele. Sada je potrebno i ovlaživati zrak i provjetravati mjesta boravka kada su vanjske temperature niže od ljetnih. Budimo odgovorni za svoje zdravlje i zdravlje drugih."

 

Udruga Pavenka - potpisan ugovor za provedbu projekta "Zaželi-faza ll"

Izvor: fb Općina Brinje


U Zadru 17. rujna održalo se svečano potpisivanje ugovora u okviru Poziva „Zaželi – program zapošljavanja žena – faza II“ za koje su potpisani i uručeni ugovori ukupne vrijednosti 12,1 milijuna kuna, te će se kroz provođenje projekta zaposlit ukupno 131 žena koje će pružati uslugu potpore i podrške za 786 starijih i/ili nemoćnih osoba u sljedećih godinu dana.
Jedan od potpisnika ugovora bila je i udruga PAVENKA.
Na svečanoj dodjeli sudjelovao je Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić,dok je ispred Udruge žena ugovor preuzela dopredsjednica Udruge Pavenka Marija Sertić.
Potpisani ugovor u vrijednosti od 1.857.319,59 kn je nastavak na prethodni projekt "Zaželi -faza I"koji se provodio prethodnih 30 mjeseci ispred Općine Brinje.
Predloženim projektom je predviđeno zapošljavanje 20 žena za koje je ujedno osigurano i dodatno obrazovanje.Predviđena provedba projekta je 18 mjeseci od potpisa ugovora.
O važnosti ovog projekta za područje Općine Brinje,Načelnik Fumić je rekao "sama činjenica da će se na navedenom projektu zaposliti 20 žena koje su dugotrajno nezaposlene je jako velika stvar za našu Općinu,pogotovo u ovom kriznom i teškom razdoblju kada smo svi pogođeni situacijom koja je uzrokovana COVID-19 virusom; osim zaposlenja ženama će biti omogućena i edukacija koja će im nakon prestanka radnog odnosa u ovom projektu otvoriti vrata na tržištu rada i samim time će postati konkurentnije dok je treća i najvažnija vodilja u ovom projektu pružanje i skrb o našim starijim građanima.
Ujedno je Načelnik Fumić napomenuo da je ovo samo još jedna stvar koju Općina Brinje u partnerstvu sa Udrugom Pavenka radi za dobrobit naše lokalne zajednice.Tako se Načelnik osvrnuo i na besplatnu uslugu prijevoza za starije osobe koju provodi također Udruga Pavenka zahvaljujući odobrenim sredstvima Ministarstva rada,mirovinskog sustava,obitelji i socijalne politike.
U narednom periodu sljedi objava poziva za zapošljavanje žena te odabir krajnjih korisnika.
Novoizabrana Predsjednica Udruge Pavenka gđa.Jadranka Vučetić ne krije zadovoljstvo dobivenim sredstvima naglašavajući daljnju korektnu suradnju koju je Udruga Pavenka zahvaljujući svom predanom radu imala sa Općinom Brinje te je ujedno naglasila: samo predanim i dobrovoljnim radom se mogu vidjeti pomaci u lokalnoj zajednici,a to je postignuto kroz zajedničku sinergiju u našoj Općini.

 

Fra Juro Marčinković: "Počelo renoviranje crkve u Stajnici"

Prenosimo sa fb stranice fra Jure, našega župnika u Stajnici, važnu obavijest:


POČELO RENOVIRANJE CRKVE U STAJNICI

Svim mojim župljanima u Stajnici,raseljenima diljem svijeta, njihovim prijateljima i svim ljudima dobre volje javljam da smo započeli sa renoviranjem crkve u Stajnici. Radovi će biti završeni najkasnije do konca slijedećeg mjeseca.
Fasada i ukrasni dijelovi su na mnogim mjestima opali, ostatak je crn a krov prokišnjava na nekoliko dijelova.
Molim sve, da pomognu koliko mogu. Ne zaboravite da je to Božja ali i vaša kuća. Ona treba biti svima na ponos a ne ruglo u kakvom je sada stanju.
Svaki vaš dar za crkvu će biti blagoslov za vas i vaše potomstvo a vaši pokojni će biti ponosni na vas.
Vaš novčani prilog možete osobno predati župniku ili doznačiti na konto u Hrvatskoj ili na devizni konto.
Svi vaši prilozi će biti objavljeni na Internetu ali i pročitani u crkvi za vrijeme sv. Mise.
Blagoslov obnovljene crkve će obaviti Gospičko Senjski biskup Zdenko Križić, na Sv. Nikolu, zaštitnik crkve u
Stajnici, u nedjelju, 6.12.2020. godine.

Konto doznaka iz Hrvatske:
Župa sv. Nikole Stajnica:
PBZ (IBAN): HR16 2340 0091 1102 1062 8

Za Inozemstvo (devize):
Župa sv. Nikole Stajnica:
PBZ (IBAN): HR16 2340 0091 1102 1062 8
SWIFT: PBZGHR 2X
Privredna banka Zagreb
Radnička 50
Zagreb, Hrvatska

Hvala unaprijed svima i neka nas blagoslovi Svemogući Bog.

Vaš župnik – fra Juro
Urednik i voditelj na Laudato TV

Molimo sve koji mogu da uplate na navedene račune.

 

OBAVIJEST O SMRTI - Preminuo Marko Mesić (Kajin)

Nakon kratke bolesti premiuo je Marko Mesić, (85 god). Njegovi poznanici znat će ga po imenu Marko Kajin.
Posljednji ispraćaj bit će sutra, 14. kolovoza 2020., u 14h na groblju u Stajnici.
Neka mu je laka zemlja, obitelji iskrena sućut!

 

Župa Lipice-Svečani ispraćaj vlč. Peje Ivkića u novu župu

"U nedjelju, 9. kolovoza 2020., uz ugodno druženje ispratili smo našeg župnika Peju Ivkića koji je jučer služio posljednju misu kod nas, a služba ga dalje vodi preko Kapele u župu Oštarije. Hvala svima koji su pomogli a posebno gospođi Veri Vučetić na organizaciji." (Damir Brbot, Udruga Lipice)

Ivan Tominac:"Otac iz snova"

Moj otac zna sve one naše razgovore, onda kada mu noću s pogledom prema mjesečini sve opravdavam, da negdje tamo gore ne bude ljut što me ostavio zbog takvih s*anja.
Oluja. Jedna riječ, tisuću emocija. Mogao bih nabrajati sve od tuge do ponosa, a samo praznina...ne znam gdje bih nju mogao svrstati, ne znam ni je li riječ o emociji. Kažu da su one promjenjive, kažu da nestaju. Odu pa dođu, a ova moja, ona je nekako stalna. Stalno je ono "Nemam" koje izgovorim svaki put. I nekad mi dođe da prozborim onu iz naslova Prljavog kazališta "Ma kog me Boga za tebe pitaju." Volio bih da nikada za tebe nisu pitali i da "Nemam" puno puta nisam morao izgovoriti. Ali moraš, ljudi traže odgovore, a glupa pitanja, naučili su me, ne postoje. Ljutila me ta znatiželja za odrastanja i bezbroj pitanja 'zašto' nakon što bih rekao da ja tebe jednostavno nemam. Nisu me razumjeli ni kada bih pokušao reći da te ipak imam na jedan svoj način. Onako dječački neodlučno-u inat. Nije im bilo jasno, znali su me samo potapšati po ramenu gledajući me nekim polutugljivim licem kao da znaju nešto o ovoj Hrvatskoj pod čijim kopljem si ti izgubio život. Radili su to i stariji, zapravo i dalje rade. Naučio sam svako to tapšanje otresti sa svog ramena, barem one vidljive dijelove te prašine, oni nevidljivi su ipak ostali i znao si da te netko tapšao. Vidjeli su i drugi kako te se tapša i ostao si obilježen. Neimanjem koje to nikada nije bilo. Zapravo nikada nisam htio biti obilježen. Nisam htio da me žale, a u nekoliko situacija bi se skoro ugušili u vlastitoj slini kada bih prozborio da me odgojila samo majka. "Molim? Stvarno? Ti se ne šališ?", bila su samo neka od pitanja. Valjda im nije jasno da možeš tako dobro ispasti. Mi naučimo da je život na kraju puno više ono što ti je dato od onoga što ti je oduzeto. Mi djeca poginulih branitelja kojima je oduzet on-otac. Uz taj neobrisivi pečat, kojeg uopće ne volim, data mi je i ljubav, briga, usađen osjećaj za samopoštovanjem i hrabrost. Kako uvijek govorim, baš po tom zadnjem, upravo po toj hrabrosti, po tome sam najsličniji ocu. Po tome me danas najčešće pamte, a to znači da nije sve izgubljeno. Rijetko ustuknem pred onima koji nose bilo kakvo oružje. Danas je to najčešće pogan jezik, licemjerstvo ili laž. Iako čak i te '95. licemjerni su vodili glavnu riječ, ali oružje je bilo malo drugačije. Zbog toga su nevini gubili živote i zbog toga su životi onih drugih ostajali prazni. Samo zbog toga pitam se nekada je li uistinu vrijedno. Pitam se to onda kada vidim da je u Hrvatskoj i dalje najveći problem HDZ ili SDP, pederi i cajke. Moj otac zna sve one naše razgovore, onda kada mu noću s pogledom prema mjesečini sve opravdavam, da negdje tamo gore ne bude ljut što me ostavio zbog takvih s*anja. Iako vjerujem da si ljut, svaki puta kada grmi vjerujem da vičeš. Svi vi negdje vičete za svu djecu koja su morala ispustiti očevu ruku negdje na putu ovog života. Vičete na sve one ljude koji se ne bave pravim stvarima na pravi način. Na sve one koji se ni tada nisu bavili. Na sve one zbog kojih čak i ja pomislim o tome kako bi možda bilo dobro napustiti Hrvatsku. Hrvatsku koju si mi ti dao kao jedini poklon koji si mi ikada stigao dati. Ne znaju oni ništa o ovoj Hrvatskoj, ne znaju kako je hodati po zemlji zbog koje je u pubertetu vaš identitet prolazio kroz krizu za koju je jedini lijek bilo čekanje. Ne znaju oni koliko puta je mom jastuku izgovoreno tvoje ime, a ni kako sam se osjećao gledajući emisiju "Moj tata je bolji od tvog tate" na koju se nisam mogao prijaviti, a koja je bila namijenjena za očeve i njihovu djecu. Mnogi je se vjerojatno ni ne sjećaju. Uvjerio sam se da se i ne želim prijaviti. Pozvao sam jednom tu slušalicu i poklopio, ideja o tome da će se mama prerušiti u muškarca nije bila dobra. Alternative jednostavno nije bilo, a onaj jedini kriterij nisam ispunjavao. Koji, ne moram ni reći. To vam je ta Hrvatska, a u toj Hrvatskoj alternativa za oca ne postoji. U toj Hrvatskoj za mene je on i dalje najbitniji pojam. Ipak, hvala za Hrvatsku, Hrabrosti. Već ću ja s njom nekako, a ti, znaš već onu našu, vidimo se u snovima, tamo mi te ne mogu oduzeti.

- m-blog.vecernji.hr

Fra Juro Marčinković-Obavijesti o održavanju Misa povodom predstojećih svetkovina!

 SUTRA SV. MISA U TOMINČEVOJ DRAGI

Podsjećam da sutra, 19. srpnja 2020., nedjelja, nema u 9 sati redovite sv. Mise u crkvi u Stajnici nego je sv. Misa u 18 sati u Tominčevoj Dragi, u Stajnici.

Pozivam sve župljane nase župe u Stajnici, raseljene i njihove prijatelje da dodju na sv. Misu.

U srijedu, 22. srpnja je Sv. Marija Magdalena i misa bi trebala biti u 6 sati navečer. Mnogi su me molili da to bude u nedelju

26.srpnja navečer u 6 sati gore u crkvici Marije Magdalene. Prema tome, Mariju Magdalenu ćemo ove godine slaviti u nedjelju, 26.srpnja u 6 sati navečer.

 

Molim sve župljane, raseljene i prijatelje naše župe u Stajnici i sve one koji pročitaju ovu moju obavijest, neka telefoniraju svojim prijateljima kako bi svi znali da ćemo ove godine proslaviti Gospu Karmelsku u nedjelju, 19.srpnja u 6 sati navečer u Tominčevoj Dragi, a Mariju Magdalenu u nedjelju 26.srpnja u 6 sati navečer u crkvici sv. Marije Magdalene gore na brdu.

 

Vas župnik fra Jure Marčinković

i

Urednik i voditelj emisije Zlatni savjeti na Laudato TV

Načelnik Zlatko Fumić-Obraćanje javnosti

objavljeno na FB stranici Općine Brinje


 OBAVIJEST

Slijedom upita molim građane, Udruge te druge osobe koje su organizatori manifestacija, turnira i drugih događanja na području Općine Brinje počevši od organizatora Malonogometnog turnira Stajnica Udrugu Marija Magdalena da navedeno odgode te da budu odgovorni i savjesni u skladu s trenutnom epidemiološkom situacijom u Ličko-senjskoj županiji.
Brinimo jedni za druge!
Načelnik Fumić