Bili su to ljudi

U Osijeku je preminuo još jedan Stajničar, Josip Murković - Franić, nekad davno učitelj u Stajnici. Rođen 1936.godine.

Sahrana je u Osijeku, u četvrtak, u 11 sati.

Obitelji iskrena sućut!

 

 

 Preuzeto:Fb Općina Brinje,MJ

Načelnik Zlatko Fumić sa suradnicima danas je u Krivom Putu prisustvovao  obilježavanju 28.obljetnice pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića – Gavrana.

I ove godine obilježio se dan sjećanja na junaka Domovinskog rata, polaganjem cvijeća, paljenjem svijeća, molitvom na grobu, te svetom misom zadušnicom u župnoj crkvi BDM Snježne u Krivom Putu.

Uz članove Gavranove obitelji, komemoraciji je nazočio prdsjednik RH Zoran Milanović, predstavnici Ministarstva obrane, Hrvatske vojske i policije te regionalne i lokalne samouprave, kao i udruga iz Domovinskog rata.

"Postoje ratnici kao što je bio Gavran, naš Tigar, koji je svome narodu , svojoj domovini, podarili svoju mladost, svoja nadanja, beskrajnu hrabrosti odlučnost. Dok je nas, živjet će sjećanja o legendarnom ratniku i živjet će istina o njegovu Velebitu, o vitezovima bez kojih ne bi bilo današnje slobodne Hrvatske."

 

 

Preminuo Ivan Vuković - Frankov iz Dugog Sela, rođen 1950. godine, dugogodišnji član našega kluba.

Posljednji ispraćaj bit će 03. siječnja 2022. na Novom groblju Dugo Selo u 14.00h.

Supruzi Veri, obitelji i rodbini iskrena sućut!

 

Pokoj vječni daruj joj Gospodine. Neka počiva u miru Božjem!

 

 Predsjednik ZK Stajnica Nikola Tominac i članovi kluba

Ovozemaljski život napustio je prvi predsjednik ZK Stajnica - gospodin Tomo Šprajc (Miškac). Veliki doprinos dao je našoj zajednici, našem Zavičajnom klubu, našem kraju. Čovjek blagog pogleda i tople riječi koje je upućivao svakom na koga je nailazio. 

Sadašnji predsjednik gospodin Nikola Tominac s tugom u srcu, oprašta se ovim riječima: 

"Neka je vječna slava i hvala prvome predsjedniku ZK Stajnica i velikom zaljubljeniku u najljepšu dolinu na svijetu. Iznimno je pomogao u radu kluba u prvim danima rata. Dragoj Anici i obitelji iskrena sućut u ovim teškim trenucima."

Posljednji ispraćaj bit će u četvrtak, 09.12.2021. u 10h na Mirogoju u Zagrebu, a sahrana u 14h u Stajnici. 

 

Primili smo tužnu vijest, da je ovaj svijet napustio nekadašnji učitelj u Stajnici, Ludvig Kušanić. Posljednje godine svoga života proveo je u Zagrebu. 

Sa suzom u oku, o njemu govori njegov stari radni kolega, Jure Perković: 

"Radili smo skupa 11 godina. Imao je težak život, odrastao je s majkom koja se borila za preživljavanje od danas do sutra, radeći po Brinju, služeći ljudima da zaradi i da ih ima s čime prehraniti. Usprkos siromaštvu, odgojila je velikog čovjeka. On je bio veliki domoljub, volio se šaliti, pričati viceve. Bavio se sportom, cijeli život aktivan, ali dijabetes ga je malo po malo lomio... Nije cijeli radni vijek proveo u prosvjeti. Mislim da, od kad je došao u Zagreb, više nije radio u školi nego u pošti. BIli smo u kontaktu i sad ne mogu vjerovat da ga više nema..."

Predsjednik ZK Stajnica Nikola Tominac, kaže: 

"Bio je i ostao stajnička legenda. Ostavio je dubok trag na generacije đaka koje je odgojio. Posebno je volio sport, a nadasve nogomet. Neka mu je vječna slava i hvala od generacije 1969."

Ludvig iza sebe ostavlja suprugu Vesnu, dvije kćeri i unučad. Posljednji ispraćaj bit će u petak 17.rujna 2021., na Krematoriju u Zagrebu.

Obitelji iskrena sućut, a on neka počiva u miru Božjem!

Primili smo tužnu vijest, da je nakon borbe s teškom bolesti, preminula Ljerka Šarlija, rođ. Perković. Svima je znana kao Lela Palametova, rođena 1960. u Stajnici, majka dvoje djece...

Rijeka je bila grad u kojem je živjela, ondje će se sutra, 01.09.2021., i sahraniti. 

Obiteljima iskrena sućut od članova ZK Stajnica, te predsjednika Nikole Tominca sa suradnicima!

 

 

Izvor: blog.večernji

"Kao i prethodnih godina, ne pišem ovo da me se žali. Ne volim one tugljive poglede, ništa dobra mi nisu donijeli, ja ovo pišem kako bih pokazao da ne postoje opravdanja za poginjanje glave i traženje izlika pod krinkom izgubljena života naših roditelja.
Ponekad pogledam u tvoju fotografiju i pomislim "Čudno kako ovaj čovjek izgleda kao ja." Kažu i da hodam kao ti, na pola ravnoteže s nosom do oblaka. Ali to je u redu, tako sam ti uvijek bliže. Kroz te sličnosti sam te najbolje upoznao. Drugačije nažalost nisam dobio priliku. Kao i prethodnih godina, ne pišem ovo da me se žali. Ne volim one tugljive poglede, ništa dobra mi nisu donijeli, ja ovo pišem kako bih pokazao da ne postoje opravdanja za poginjanje glave i traženje izlika pod krinkom izgubljena života naših roditelja. Tu smo da se ponosimo, ali ne i da dižemo ruke od ovog života. Tu smo da u ovoj Hrvatskoj koju su nam dali stvorimo sebe. Tu smo da napravimo oluju, ovaj put bez velikog O. Oluju emocija koja će doprijeti do ljudi kada čuju naše ime i prezime. Upravo onakvu oluju emocija kakvu bi trebali prouzrokovati oni koji se zaborave spomenuti. Oni koji se zovu naši roditelji. Ponekad u društvu onako zamišljeno znam izgovoriti svoje prezime. "Zvučno je, zar ne?" pitam ih tako nekada, pa mi se slatko nasmiju. Zvučno je, znaju oni, čuje se dalje od tih 7 slova. Čuje se do tebe na nebu, a kada je nebo granica - onda granica nema. To svi znamo. U tom prezimenu sazdana je velika žrtva. Sazdan je izgubljen život jer nisi vidio drugi način kako svojoj obitelji omogućiti ljepši i bolji život. I uspio si ti, ne brini ti ništa. Tvoja djeca se i danas bore za svoje ciljeve, ponekad i puzajući, međutim nikada ne odustajući. Tako jedino znamo. Od tebe smo naučili da znamo da vrijedi, ako mi mislimo da vrijedi. Sjećam se, pričali su mi kako te baka htjela spriječiti pri odlasku na bojište tog dana, nisi je poslušao. Tako ponosit i hrabar, imao si ono u što vjeruješ i za time si išao, pod cijenu bilo čega. Takav sam i ja. Ne bojim se posljedica, bojim se samo odustajanja od sebe i onoga u što vjerujem. Moji ideali će me nekada možda koštati, ali od tebe sam naučio da je važno sve ono što mislim da je važno. Cijena je velika, znam ja to. Ti si mi primjer. Međutim, naučio sam od tebe i da se ljubav ne mjeri. Naučio sam da je ljubav žrtva koju ne mogu svi podnijeti. Naučio sam da ljubav vrijedi svega. Ti si podnio žrtvu ljubavi. Za mene i sve nas. Ti, ti si superheroj čovječe, a kad već ne pišu o tebi - ja ću pisati. Pisat ću o tebi Hrabrosti. Pisat ću zauvijek. Zato što to zaslužuješ. Zato što si moj, a ja tvoj. Čak iako nikada nismo imali priliku to zapravo biti. Ljubav je opstala. Opstala je zbog snova, znaš. Vidimo se tamo Hrabrosti, tamo mi te ne mogu oduzeti."

Preminula je Anđela Blažanin, supruga Mate. Rođena 1955. godine.

Posljednji ispraćaj bit će 13. srpnja 2021. na Zagrebačkom krematoriju, u 14.40h.

Obitelji i rodbini iskrena sućut!

Pokoj vječni daruj joj Gospodine. Neka počiva u miru Božjem!

Predsjednik ZK Stajnica Nikola Tominac & članovi kluba

Izvor: Ličke priče, LIKACLUB

“Rođen sam 1.1.1967. u Brinju. Od mame Anke i oca Jure. Imam starijeg brata Zvonka. Oduvijek živim u Draženovićima. U selu nas je bilo puno djece i svi skupa smo provodili dane u druženju, igri i čuvanju blaga po brdu Solina. U svoj toj igri nogometa, graničara, nemali broj puta smo znali doći kući bez stoke ili bi stoka sama došla prije nas, a znamo šta je onda slijedilo”

Gospodin Fumić, čovjek vesele i vedre naravi, dalje nastavlja svoju priču…

Osnovnu školu završio sam u Brinju, a srednju u Otočcu. Mladost sam poveo u izlascima s društvom, oduvijek sam imao veliki broj prijatelja. Redovito smo bili po plesovima, ispravcima, zarukama, vjenčanjima, ali uvijek se raditi moralo pa bi nakon neprospavane noći nastavio odmah radove u polju – ori, kosi, kopaj…

Iako je bio odličan učenik i upisao fakultet, od njega je morao odustati…

“Od fakulteta sam morao odustati jer mi se majka razboljela, a otac je bio invalid. Nisam mogao napustiti obiteljsko imanje te sam ostao kod kuće.”

Imao je tek 22 godine godine kada se oženio, a njegova izabranica, Stajničarka Vera, 17.

U braku smo dobili dvoje djece, sina Hrvoja i kćer Anu. Sada sam sretan i ponosan djed unučica Lucije i Petre.

Što se tiče radnog iskustva u poduzećima, gospodin Zlatko kaže:

“Radio sam u Industrogradnji, PIK-u Rijeka, Croatia Osiguranju, bio direktor Poljoprivredne zadruge Frankopan.”

Na pitanje zašto i kako se počeo baviti politikom, odgovara:

Politikom sam se počeo baviti jer sam želio pomoći, doprinijeti zajednici, a jedan od načina je svakako je upravo politika. Pristupio sam HSS-u zbog Radićevih načela da svi ljudi trebaju biti ravnopravni bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest ili imovinski status.

O životu prije funkcije načelnika te sada, govori:

Od kada sam načelnik život ima drugu dimenziju, puno je obveza, sastanaka, zahtjeva. Oduvijek sam socijalno osjetljiv i nastojim svakog svog sugrađanina saslušati i izaći u susret i kao čovjek i kao načelnik, ali kad se završi radni dan u uredu ili na terenu nastavljam sa svojom poljoprivredom. Jednostavno ne mogu da ne obrađujem zemlju i da polja postaju zapuštena. Također, kao načelnik dajem primjer svojim susjedima, mještanima da vole zemlju, stoku i ovu našu predivnu brinjsku dolinu.

Da je zadobio ogromno povjerenje svojih mještana, tome u prilog govori sama činjenica da je na nedavno održanim lokalnim izborima, dobio većinu glasova već u prvome krugu. Kakvi su mu planovi u ovom mandatu, načelnik Fumić kaže:

Planiram, a i već nastavljam istim radnim tempom. Povlačenje EU sredstava i završavanje postojećih projekata. Svakako jedan od prioriteta je privlačenje investitora u poduzetničku zonu Maljen i stavljanje zone u funkciju. U ovom mandatu naglasak stavljam na zadržavanje mladih kroz subvencioniranje stambenih kredita, subvencioniranje kupnje građevinskog zemljišta, kroz povećanje naknade za novorođenčad te povećanje iznosa i broja stipendija za učenike i studente. Poboljšanje slobodnih aktivnosti za malde i nastavak brige za starije i nemoćne sugrađane. Što se tiče politike, planiram se više angažirati na županijskoj razini da svojim iskustvom i angažiranjem doprinesem razvoju nerazvijene, a pune potencijala –Like.

Na pitanje kako je korona utjecala na društveni život brinjskog kraja, gospodin Fumić odgoovara:

“Pandemija korone, kao i svuda, pa tako i kod nas je utjecala na sve sfere života. Strogo smo se i još uvijek se pridržavamo epidemioloških mjera tako da i nismo imali veliki broj zaraženih Brinjaka. Ja osobno sam prebolio koronu uz blage simptome. Ukoliko mjere budu blaže nema razloga da društveni život ne krene svojim tijekom. Tako će sve manifestacije i događanja ići u skladu s naputcima Stožera.”

I za kraj, načelnik Fumić, poručuje mladima:

Ne odlazite iz Brinja jer posla ima i bit će ga još više na području Općine. Ovakve ljepote nema nigdje u svijetu, samo je treba prepoznati i uživati u njoj.

Izvor: FB Novicije iz zavičaja

U ponedjeljak, 19.4.2021. preminuo je u bolnici u Zagrebu, Murković Tomo. Rođen je 29.8.1950. godine u Stajnici, od oca Marka i majke Milke Murković. Iza sebe ostavlja suprugu Nadu, sina Denisa i kćerku Melitu. 

Sprovod je u Zagrebu. 

Obitelji i rodbini moja sućut.

Neka mu Gospodin bude milosrdan. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. Počivao u miru Božjem. Amen.

Vaš župnik – fra Juro

Urednik i voditelj na Laudato TV