Iris Šprajc, djevojčica rođena 19. siječnja 2009. Čekajte, sigurno već razmišljate kao što bi i sama “ma čija je to mala?!“, e pa da to odmah u startu riješimo, to je kćer Mile Okice. E tako, sad vam mogu dalje ispričati zašto je i ona našla kutak na našoj stranici...

Iris nije obična djevojčica (je pa kad je Okica u pitanju ne more ni bit, nu da li), ona je član TKD Brinje u kojem (već ili tek) godinu dana trenira i postiže odlične rezultate na veliko zadovoljstvo prije svega svojih roditelja, ali i svih nas!

Svaki turnir medalja! Ona ipak raste ispod Kapele,  a ima i snagu i srce ko Kapela. Protivnice već sve znaju za njezin bočni udarac koji je jak kao naša Kapela. Protivnice padaju kao kruške. Sve to zvuči tako smješno, ali je istinito, što će vam itekako dobro posvjedočiti fotografije.

Iris ima i mlađega brata, Brunu, koji je također krenuo njezinim stopama. Nadamo se da ćemo kroz koju godinu i njemu posvetiti jedan ovakav članak. Do tada neka uživa uz svoju uspješnu seku jer kako kaže njihova majka Lidija „njemu je to još samo igra!“.

TKD klub Brinje ima samo 8 članova, ali svi postižu sjajne rezultate!

Sljedeći nastup naše Iris je 25. studenog 2017. Navijamo za Iris i ostale članove TKD Brinje da naš kraj i sebe prezentiraju onako kako to oni najbolje znaju, herojski u herojskom gradu Vukovaru!

KLIK NA SLIKU ZA VIŠE FOTOGRAFIJA

Kate Ottozez/V.D.

Bila san jučer kod Jule u posjeti....šla je u bolnicu jer joj je nokat zašal u meso pa su joj zericu capnuli palac.. Odmara ona.. Lipo u glavi izgljeda, a o nogami neću divanit. 

Jadna je sva u brigi. Ostavila je Miku samog kod kuće. Ja kaj ja šla san do njega da ponesen čisti veš za Julu. Vrgal je un to u kesu i kartu za Julu. 
Kad san joj sve donesla reče meni Jula.. Aj Kate čitaj neman đozluke.. Ja se nećkala al san popušćala. Piše Mika: Draga Jule...Ne trebaš se brinuti za mene. Sve je u redu.
Kuvan sam svaki dan se i sve više čudim kako mi to dobro ide..mogu to i pujist brez da iden zahod il ne daj Bože na hitnu. 
Kako nam se krava treba telit bil san ka napeta puška i jučer san pekal krompir el se krompir 
guli? E ma dobro dok se to peklo, šal san kupiti kruv.
Kad sam se vrnul...na Cepter tava se stopila. Hebale te reklame i naj kredit ča si dizala za te padele.. 
Dim u kujinji se razišal , al je macan pocrnil kaj vrag i kiše.. Samo da znaš da san ga na nogi izbacil u tri p.m.
Tu stanen..pogljedan Julu. Ona crvena kaj ris.. Veli.... Čitaj Kate sunce ga spržilo.. 
Ča ću.. Ja nastavin..

Jule.. Sramota me Katu pitat al kako se kuvaju jaja? Vrgal san u nu đezvu i kuval dvi ure...nikako da budu umeko.. Bacil san kokošami aaaa one vesele.. Ja nikako pujist umeko.. 
E da... Mizu je pomuzla Mica.. Mliko san stavil sastrane.. 
Aj napiši molin te, da li se zagorelo mliko more zač koristit?
Da li da ga vrgnen sa strane dok se ti ne vrneš? Još malo pa te nema petnaest dan.. Suđe poplisnivilo.
Uglavnom, napokon sam se sabral i opral suđe.
Jule... nemoj se molim te ljutit i vikati, al naj komplet tanjuri ča si dobila kad si se udala je nikakav... Kako san ostal brez tanjur koristil san ga kad je Mata dosal i donesal pecenku. 
Izgljedali su čvrsti da mi nije bilo ni na kraj pameti da neće izdržat 1000 obrtaja veš mašine. Usput da ti kažen da je veš mašina crkla.
Kad se upalila centrifuga veliki nož za meso malo je oštetil bubanj i sada se nalazi u zidu.. nož, ne bubanj.
Bubanj je probil zid i sada leži brez veze, negdi kod pojate. 
Moral san otopiti frižider.
Ti si uvik tako smotana , led se lipo skida i zidarskim čekićen.
Al, čudno, sad više ne ladi, nego grije.
Dakle meso je dobro spečeno, a kiselina i radenska su eksplodirale...

Ovim bi završil za danas.
Jutra malo više.
Nadan se da uživaš u miru u bolnici i da se dobro odmaraš.
Puno lipih pozdrava od Tvog muža. Vidiš da moren sam. 
P. S.
Nemoj ti Katu pitat za jaja.. Ja ćuu i nemoj joj niš divanit.. Pravi se da si ljuta na me. 
Ipak si ti u bolnici. Aj bog!

Alaaa.. Ja pogljedan Julu... Ona u nesvisti! Ja se skočin i zovnen sestru.. Aaaaaaa čut ćeš me Mika.. Oćeš da mi se Jule prevrne zbog palca? 
Ujde doktur i sestra.. Izajden van. Jule ostala u sobi.. Bome će selo čut kakova je to bolna bolest.. Pa sad ne reži nokte na palcima.. Ben ti.. Man lavor, vode i soli..nokti kaj u tigra.. Jutra iden do Mike.. Jadan čovik jaja mu uvik utvrdo.. Reć ću mu da me Jule zamolila da mu jih skuvan! 
Vaša Kate

Preuzeto: vgdanas.hr

---

„Rodoslovlja obitelji Podlapca/Podlapače“ djelo našeg sugrađanina Đure Mesića iz Novog Čiča sinoć je u sklopu Matičinog četvrtka predstavljeno i našim sugrađanima. Monografija koja donosi povijest obitelji jednog mjesta najprije je predstavljena tamo gdje i geografski pripada, a sinoć je prigodna promocija upriličena i u Velikoj Gorici.

Uz samog autora Đuru Mesića, na promociji su govorili i predsjednik goričkog ogranka Matice Hrvatske, Stjepan Rendulić te Stipo Bilić koji nisu krili oduševljenje napravljenim poslom.

-Autoru treba odati priznanje za sve što je istražio i napisao, jer koliko je meni poznato ovo je tek druga ova knjiga koja je u Hrvatskoj ugledala svjetlo dana- istaknuo je Stipo Bilić.

Punih devet godina Đuro Mesić radio je na prikupljanju arhivske građe kako bi ovo djelo ugledalo sjetlo dana. Susretao s mnogim preprekama i nedaćama, no nije odustajao. Kako je i sam rekao sate i sate je proveo po raznim arhivima, ali i u razgovoru sa starijim mještanima Podlapca.

-Iz puke znatiželje nastala je ova monografija koja je posvećena svim precima i svim starijim žiteljima toga kraja- rekao je ponosni autor Đuro Mesić.

Prateći obitelji i prezimena kroz povijest u Podlapcu je opstalo tek osam od 50-ak prezimena koja su bila u mjestu. Sama knjiga pokriva 33 prezimena koja su živjela u 226 obitelji.

-Ja sam ovim istraživanjem uspio povezati ljude koji nisu ni znali da imaju bliže rodbine u drugim dijelovima Hrvatske. Povezao sam ja i mlađe, i to mi je najveće zadovoljstvo- istaknuo je autor Đuro Mesić.

Da bi nastalo ovo djelo autor je povijest sela pratio kroz period od 300 godina od oslobođenja Turaka, a kroz istraživanje je došao do podatka da prva prezimena i vlasništva zemlje datiraju iz popisa stanovništva iz 1712. godine.

VIše slika na: vgdanas.hr

 Promocije zbornika radova Podplješivički graničari bit će: 

U Gospiću 24. listopada 2017. u 18 h -  dvorana Područnog centra Instituta Ivo Pilar

Promotori: 

dr.sc. Ivan Brlić, znanstveni suradnik Instituta Ivo Pilar - područnog centra Gospić

          Želimir Prša, student povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

  U Brinju 25. listopada 2017. u 18 h -  vijećnica općine Brinje (ako dođe do većeg odaziva moguće održavanje  u Vatrogasnom domu)

Promotori: 

dr.sc. Željko Holjevac, red. prof. Odsjeka na povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 
dr.sc. Ivan Brlić, znanstveni suradnik Instituta Ivo Pilar - područnog centra Gospić

          Želimir Prša, student povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 

 U Slunju 26. listopada 2017. - u 18:30 h u župnoj dvorani

Promotori:  

dr.sc. Stipe Kljaić, znastveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba 

          Petar Bagarić, prof. povijesti na XVI. gimnaziji u Zagrebu 
        Želimir Prša,  student povijesti i geografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 

 

Ovaj zbornik radova je povijesni prikaz podplješevičkih sela koji je objavila je Udruga bivše općine Zavalje, a sadrži 240 tiskanih stranica. Riječ je o prvom broju priloga za poznavanje prošlosti podplješevičkog kraja. 

Sadržaj su recenzirali geograf dr. sc. Hrvoje Petrić, izv. prof., te povjesničar dr. sc. Stipe Kljajić, znanstveni suradnik. Lekturu i korekturu obavila je Antonija Furijan, dizajn naslovnice Adela Juhas, prijevod sažetaka na engleski jezik Papel d.o.o., dok je knjigu tiskala Printera Grupa iz Svete Nedelje. 

Zbornik su uredili Želimir Prša, predsjednik Udruge bivše općine Zavalje, dr. sc. Ivan Brlić i izv. prof. dr.sc. Željko Holjevac. Sadržajno je zbornik podijeljen na dva poglavlja u kojima se nalazi devet znanstvenih radova iz prošlosti podplješevičkog kraja. Prvo poglavlje nosi naslov (Su)život na granici carstava i uključuje povijesno razdoblje do početka Drugog svjetskog rata. Drugo pak poglavlje uključuje burna povijesna kretanja u drugoj polovici 20. stoljeća te s pravom nosi naslov O(p)stanak u stoljeću rata. Znači, vremenski raspon kojeg uključuje ova knjiga je od 16. do kraja 20. stoljeća. 

U subotu, 14. listopada 2017. u restoranu NK Lučko održana je 10.Lička (ili nama srcu draže reći Stajnička) noć. Kao i svake godine stolice su bile popunjene, stolovi bogati pićem i ukusnim jelima, atmosfera ugrijana, a plesni podij pun. KUD Sinac i Plitvički bećari pobrinuli su se i ove godine za dobar "štimung", a ljubazno osoblje restorana NK Lučko za svoje ličke goste da budu zadovoljni.

Ovakva okupljanja uvijek su nam svima draga jer su prilika da vidimo svoj narod koji možda duže vrijeme nismo vidjeli. Štoviše, upravo takva okupljanja postala su i pravi običaj "ako ne prije, vidimo se na Ličkog noći", zato se nadam da će se iz godine u godinu uvijek i održavati, a članovi ZK Stajnica će se, uopće u to ne sumnjam, za to i pobrinuti. 

Do sljedeće Ličke noći što mi preostaje nego fotografijama prenijeti djelić vesele atmosfere onima koji možda nisu mogli doći, a za koje se i ove godine pobrinuo gospodin Dragutin Perković na čemu mu veliko hvala!

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM!

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM! 

Đuro Mesić:

Poštovani prijatelji!

Ovo je kraj jednog davnog početka u koji sam zaplivao iz znatiželje, nošen ljubavlju i poštovanjem prema starijima, a pretcima moje supruge. Dakle stidljivo još od 2008. godine nastajala je knjiga Rodoslovlja obitelji Podlapca / Podlapače.
Svako mjesto nosi svoje povijesne posebnosti pa tako i Podlapača što povezujem kroz zadnjih više od tristo godina, od kojih je prvih 150 godina razvoj i naseljavanje po prezimenima i od kuda dolaze, te raseljavanje i kuda odlaze još od kraja 19. stoljeća.
To je prošlost i nema se tu šta dodati ili izmisliti, već pronaći, zapisati, čuti od kazivača i posložiti.Uz popise prezimena i brojčane podatke od najviše 1880 do današnjih 116 stanovnika u poglavlju o iseljavanju i popisu prekooceanskih putnika (1900.-1910.) , kao i raseljavanju diljem Hrvatske, pronaći ćemo razlog i vrijeme kad se to događalo, a tada je zapisano: „Lika sav svijet naseli, a sebe ne raseli,“ što odavno više ne vrijedi.

Za vrijeme pregovaranja o izgradnji željezničke pruge Zagreb – Split početkom 20. st.,
A. G. Matoš zapisao je epigram: „Željeznicu dobiti će Lika, kad već neće imat stanovnika.“
Današnji popis i broj stanovnika to potvrđuje.
Posebnost ove Monografije-knjige su Rodoslovna stabla svih trideset i tri prezimena koja su tada živjela u dvjesto dvadeset šest obitelji onog vremena, popisani prema kućnim brojevima u Stališu duša i Matičnim knjigama.

Sadržaj knjige-monografije:
1. Tragom dokumenata: - Kroz povijest, obiteljske zadruge, familije i kuće,
- Popisi prezimena, stanovništva i zemlje od 1712.g. do danas,
- Općina, crkva i škola,
- Stradalnici kroz ratove,
- Stališ duša.
2. Obiteljska rodoslovna stabla. Ako ste pokušali to učiniti za sebe, tada znate kakav je
put posložiti više od pet generacija i oko 250 g. unazad, sa datumima rođenja,
vjenčanja, kumovima i drugim osobnim detaljima.
3. Iseljenici i spomenik iseljenim Hrvatima u Hamburgu
4. Zemljopisne karte Podlapca kroz povijest
5. Murali i slike Artura Sertića u crkvi