Kolumna na likaclub.eu

Izašao sam iz kuće na kišno jutro. S kišobranom u ruci pospan teturam željezničkim kolodvorom. Jedan sam od onih ljudi koji vole kišu, ali ne mogu se oduprijeti činjenici da ta šuštava napast inicira pospanost. Mogao bih zaspati kao medo, lički, ali samo pod uvjetom da kiša nastavi padati.

Svaki dan novi ljudi, ali svi mahom istog stava, hoda i ophođenja sa slučajnim prolaznicima. Svaki dan ista gužva, ista odmjeravanja i isti prijezir. Tako je to u velikom gradu.

Probijam se kroz gužvu jedva hvatajući nešto zraka. Uzdah. Izdah. I tako ispočetka. Čisto da preživiš. Težak zrak teško se konzumira. Gotovo naočigled prljav i opipljiv, a znamo da to nije slučaj sa zrakom. Ne bi trebao biti. Sa slušalicama na ušima često odlutam. Prebacim se u neki drugi svijet, u neko drugo vrijeme.

Na trenutak sam odlučio spakirati kovčege i otići. One male mentalne kovčežiće u glavi koje povremeno preseliš na Havaje. Sjediš pod palmom i piješ kokosovo mlijeko. Ja nisam otišao na Havaje. Havaji su već isfurani, a i nisam neki pretjerani ljubitelj ljeta, sunca i plaža. Više volim jesen. Volim otpalo lišće, kišu i džempere.

Otišao sam u Liku. Vratio sam se u svoje selo. Došao sam u Stajnicu. Raspakirao kovčežiće i legao u staru gostinjsku sobu. Rolete su bile spuštene, a kišilo je intenzitetom duplo jačim od onog u Zagrebu. Drveće se ljuljuškalo kao dida kada se u prelu zadrži do kasnih večernjih sati, a grane su pričale priču. Otvorio sam prozore, pa svom silinom udahnuo malo svježeg zraka. Hladnog. Toliko hladnog da sam ga mogao osjetiti u grlu. Došao je s Velebita. Pročistio mi je sinuse i omogućio da spavam zatvorenih usta. To inače ne radim. Ne u Zagrebu.

Baka me ispraća iz kuće, dajući mi neke novce za užinu i upozoravajući me da nipošto ne smijem biti gladan. Provjerava slojeve moje odjeće i ne baš odobravajući pušta me da krenem. Takve su bake. Četiri džempera i dvije jakne ne bi bile dosta. Tri sendviča u torbi također, neka se nađe još novaca ze četvrti.

Odlučio sam prošetati. Bio je to isti onaj put kojim idem do faksa, ali ovaj put dolazim iz Stajnice. Idem pješice. Obuo sam tenisice i uzeo kišobran. Zaboravio sam da tenisice za ovo vrijeme nisu najbolja opcija. Za tili časak noge su mi bile mokre. Tako je to u mojoj Lici. Nema veze. Ne smetaju mi ni mokre noge. S veseljem sam pratio zvuk vjetra, a nekoliko seoskih pasa pratilo je moj korak. Radovali su mi se. To nije slučaj s ljudima. Ne ovim u Zagrebu. Tako sam prošao pored posljednje kuće u selu. Seoski starješina digao mi je ruku, onako srdačno poželivši mi dobar dan na fakultetu.

Trenutak je završio. Trgnuo sam se. U Zagrebu sam. Nema Stajnice, nema pasa i nema seoskog starješine. Tek ljudi s kišobranima, ljutitog pogleda i brzog koraka. Bilo mi je lijepo putovati između dva svijeta. Lijepo mi je naći se između dva trenutka. Lijepo mi je bilo odsanjati ih. Budan, a ipak, znajući da ću se vratiti u svoju Liku, pogledati na Velebit i zagrliti ga. U tom hladnom zagrljaju pronaći ću mir, a mir je baš ono što nekada trebam.

 Faljen Isus i Marija!

Dobro došli u još jedno prolićno friško izdanje vi naši novin “Priče iz Ličkog Kraja”. Jeste nam dobro, a lejte i mi smo isto tako pomalo, ovdekara ispod Kapele snižurina nestal i pojavljuje se pomalo i proliće, visibabe ničedu, najde se i poji jaglac i popova muda. Bome su i vode izašle tako da je Črnač sav pod vodom a u Rokinoj jami se bome čuje kadi voda šumi i to dobro, ee a Pećina u Črnču je bome buknula. Za ovu priliku smo vam dosta toga iskopali, pribrali, napisali, nacrtali i na kraju objavili u ovi nasi moderni Elektronski novin. Jimaćete bome ča za listat i čitat a i bome da se pofalimo dobili smo i jigrokaz pravo iz Modruš i to od početka do kraja. Iz Brinja su nam stigle i tepike kako se tkadu, pa onda par Ličkih pisam od naši cur i dičakov i svega pomalo.I dalje kopamo po starini i izvlačimo na svetlo dana da se to zapiše i ostane za mlaja pokolenja a bome i za starije će dobro doć da seprisitidu kako je nekad bilo, tako da nastojimo da skupimo čim više materijala i da svaki misec poboljšamo svako novo izdanje. Evo jopet ćemo naglasit, nute nam se priključite nemojte se ustručavat ča bi rekli kod nas “nećemo Vas pojist”.

Lipo vas pozdravlja uredništvo Priča iz ličkog kraja

 

Vaši ispod Velike i Male Kapele

 

Cure i dicaci

 Za preuzimanje časopisa „Priče iz ličkog kraja“ kliknite na Link

 http://www.stajnica.com/sites/default/files/Price 11.pdf

U zavičaju mome lipa stoji,

bore njene godine odaju,

godine ni gazda više joj ne broji.

 

Gazda ima ženu, odoše mu dica,

bakom starom u selu je znaju,

bore njene godine odaju.

 

I Stajnicu svoju pamti danom svakim,

spominje ju i zove u snovima lakim.

U Stajnicu se vratit po cel dan divani,

nemoćna je baka ne može ko lani.

 

Lipa čeka i tužne su joj grane,

za bakom vene dana svakog,

i baki na srcu otvorene rane.

 

Stajnicu zaziva i poljima se divi,

za bolest svoju nikoga ne krivi.

Ali Stajnicu zove i za polja se moli,

i kada se smije Stajnica ju boli.

 Nova E-knjiga Lika Pressa i Lickih Novina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Izvor: http://www.licke-novine.hr/

 

Za download Kliknite na Link ispod:

Izvor: Glasgacke.hr 

U zadnjem broju znanstvenog časopisa Senjski zbornik, p

ublikacije kojakontinuirano od 1965. godine izlazi u izdanju Senjskog muzejskog društva i Gradskog muzeja Senj, pukovnik Nikola Tominac objavio je vrlo zanimljiv rad o sudjelovanju 79. pješačke pukovnije zajedničke vojske iz Otočca ili Jelačićevaca u Zimskoj bitki za Karpate 1915. godine: „LIČANI U "VELIKOM RATU" Zimska bitka za Karpate, siječanj – travanj 1915.“.

Rad je nastao istraživanjem i proučavanjem arhivskoga gradiva i dosad nekorištene literature u hrvatskoj historiografiji.

Podsjetimo, K.u.K. Otočaner Infanterieregiment Graf Jellačić Nr. 79. popunjavala se sa širokog područja Primorja i središnje Hrvatske, od Rijeke, Crikvenice, Senja, Sv. Jurja do Karlobaga, od Otočca, Brinja, Jezerana, Ogulina do Slunja, od Korenice, Gospića, Udbine do Gračaca. U kasnijoj povijesnoj literaturi ova je otočka pukovnija nazvana „Lička pukovnija“.

 "Nastavak na sljedecoj stranici">>

Izvor: Glasgacke.hr  

Na temelju članka 42. Odluke o izboru članova vijeća mjesnih odbora na području Općine Brinje  (“Županijski glasnik Ličko-senjske županije”, broj 27/16), Općinsko izborno povjerenstvo za mjesne odbore Općine Brinje utvrđuje i objavljuje:REZULTATE  IZBORA ZA ČLANOVE VIJEĆA MJESNIH ODBORA  NA PODRUČJU OPĆINE BRINJE provedenih dana 29. siječnja 2017. godine

MJESNI ODBOR  1. JEZERANE

Broj članova vijeća:                            3

Ukupno upisanih birača MO:             273

Ukupno glasova:                                58

Broj važećih glasačkih listića:           58

Broj nevažećih glasačkih listića:       0

 

Nastavak na sljedecoj stranici>>

 

Urbroj: 02-2017.

Zagreb, 06. veljače 2017.

 

P O Z I V N I C A

 

ZA GODIŠNJU (REDOVNU) SKUPŠTINU

 

Poštovani,

temeljem članka 30. Statuta ZK Stajnica iznimna mi je čast pozvati Vas na redovnu skupštinu Zavičajnog kluba "Stajnica", koja će se održati dana

3. ožujka 2017. (petak) s početkom u 18,00 sati u zgradi Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27 (kod katedrale).   

U prilogu vam dostavljamo uplatnicu za članarinu  za 2017. godinu koja i nadalje iznosi 50,00 kn. Molimo Vas da zbog realizacije planiranih aktivnosti predmetni iznos što prije uplatite, na čemu Vam unaprijed zahvaljujemo, a time ispunimo statutarnu obavezu.

 

Veselimo se Vašem odazivu!

 

KLIKNI I POGLEDAJ!

Faljen Isus i Marija!

Dobro došli u još jedno izdanje vi naši novin “Priče iz Ličkog Kraja”. Da Vam se odma pofalimo da smo uspili iščeprkat svega i svačega za ovaj broj, ma ni sami nismo mislili da jima toliko materijala dok se nismo ufatili posla. Naletićete na svega i svačega zanimljivoga, naše pisce iz prošlosti a bome i ove friške iz sadašnjosti, pa onda smo podobivali i stari slik, pa onda smo Vam po-ostavljali slik kako nas je snižurina zatrpal bome niko nikud 2-3 dana. A je, je gradonačelnik nam je bil i bome nas zval i brinul se za sve nas, lejte to je pravi čovik za pofalit. Ča jos da Vam kažemo, mačkare su na putu bit će u iducem broju i o tome. Placa u Brinju je još totekara, stara cesta kroz Kapelu je očisćenja, vode u Jezerani nima, bufetići svi jos deladu, bus vozije i to je to. Ovdekara je još prava zima, snižurine ponapadalo, zima je i to bome dobro, još držimo do prela i kartanja, idemo jedni kod drugi na televizor, prisićamo se svi Vas po belom svitu kadi ste i ča ste i nadamo se da ste nam dobro i zdravo. Javite nam se i dalje, čekamo Vase te moderne pošte, surađujde snami a mi ćemo objavit i zabiližit vodekara. Uvik se sitite odkud ste došli i nemojte to zaboravit, a velidu i stari ljudi da teško onome ki se kiti sa tuđim perjem, zaboravlja svoje a diči se sa tudim.

Lipo vas pozdravlja uredništvo Priča iz ličkog kraja.

Vaši ispod Velike i Male Kapele Cure i Dičaci 

 

 Za preuzimanje časopisa „Priče iz ličkog kraja“ kliknite na Link

http://www.stajnica.com/sites/default/files/Price 9 (1).pdf