Pjesme Mile Perkovića - Vujaka

Vjerojatno ne postoji osoba u brinjskom kraju i šire koja nije čula za Koku Vujaka, čovjeka otvorene mašte, uvijek nasmijanog i spremnog za šalu, pjesmu i veselje. Uz mnoge Stajničane koji su bili prepoznati na bilo koji način, ne smije se zaboravit ni legenda koja živi, čovjek koji je „odsvirao“ više od sto svadbi i zabavio na tisuće ljudi svojom harmonikom, citorama i tamburicom Kuterevkom.

Uz njegov poznati hit “CUKE-CUKE LEGLA MALA POTRBUŠKE”, odsviran na harmonici, ostao je zapamćen u Stajnici i brinjskome kraju, osobito među starijom populacijom, koja to još dan-danas pokušava improvizirati, dopuniti prigodnim stihovima i usavršiti.

Bilo kad i u bilo koje vrijeme “Koka Vujak” je spreman napraviti pjesmu o Lici, Stajnici, posebno ženama, i svakako, sve to uglazbiti na način koji samo to on zna i umije.

CUKE-CUKE

Op cuke, cuke, cuke,
legla mala potrbuške.
Legla mala pa se valja
Nemože da spava.

Oj Kapelo Velika i Mala
Motorka mi leđa saderala.

PJESMA O STAJNICI

Aj, oj Stajnice oko tebe šuma,
imaš polje za dva erodruma.
Aj, oj Stajnice to je tvoja dika,
to što imaš lipota je velika.

Svako vrelo ima po dva mlina,
Ne treba im struje ni benzina.

Oj Jarugo naša rijeko mila,
Mnogo li si blago napojila.
Aj, napojila naroda i blaga,
oj Jarugo naša rijeko draga.

Proteže se sve do Jezerana,
tu ponire, u Črnču izvire.

Oj Stajnico moje rodno milje,
Najveće si u kotaru Brinje.

POZDRAV LIČANIMA U TUĐINI

Haj, kad zapjevam sa ličkih planina,
Šaljem pozdrav svima Ličanima.
Haj, Ličani zdravi, živi bili,
i zdravo se kući povratili.

Liko moja u srcu te nosim,
širom svijeta s tobom se ponosim.
Haj, ja te volim ko majka ditetu,
Liko moja najljepša na svijetu.

Nebi dao svoju dragu Liku,
za Njemačku i za Ameriku.

Kad zapjevam to su moje dike
razveselim narod cijele Like.
Oj narode to se znalo prije,
od veselja ništa bolje nije.

Dragi boge sa nebesa piše,
oj narode priberi se više.
Ako hoćeš barabina biti,
ti se nesmiš nikom zamiriti.

Ti moraš svakoga poštivati,
Pa će bog ti uvik sreću dati.

Nek narodi cijelog svijeta čuju
da je Ličan izmislio struju.
Kršna Liko alaj si nam mila,
i u ljetu i kada je zima.

Kršna Liko sva u bregovima,
tebe nosim u svojim njedrima.
Volim tvoje bregove i polja,
Kršna Liko draga zemljo moja.

Kad tko veli da Liku ne voli,
odma plačem i srce me boli.
Liku volim, Lika voli mene,
To su moje drage uspomene.

Od Zelanda pa do Betlehema,
nema mjesta gdje Ličana nema.
Širom svijeta tunele gradili,
Većinom smo pobjedu nosili.

Nebih dao svoje kršne Like,
Za dolare cijele Amerike.

Haj, mene majka rodi veseljaka,
ja bez pjesme neću ni koraka.
Haj, sviram pjevam uvijek se veselim,
svom narodu dobru sreću želim.

Oj narode vjerujte u boga,
med vama će uvijek biti sloga.
Haj, u Boga sam uvijek vjerovao,
dragi Bog mi uvijek sreće dao.

Ovu pjesmu dok sam izmislio,
Na Liku sam uvijek mislio.

Sjetite se svoga veseljaka.
Iz Stajnice svog MILE VUJAKA.

DOKTUR LOLA

Ja sam doktur, zovedu me Lola,
liječim žene od ljubavnog bola.
Koja boluje od ljubavnog bola,
Neka dođe svom doktoru Lola.

Lola liči i danju i noći,
nezna nikad kad će koja doći.
Koja prođe moju terapiju,
more ići odma u kiriju.

Ide kući kao bela Vila
ko da dobi golubova krila.
Terapiju čim je dobivala,
Odma se je bolje osjećala.

Doktur Lola ako treba doći,
mogu doći oko pola noći.
Dođi draga u koja oćes doba,
Moja ti je otvorena soba.

Ja dežuram i danju i noći,
Nezna niko kad će koja doći.

Terapija ima dvi kištrice,
koja liči starce i curice.
U Čikagu sedam godina sam bio,
I tamo sam za doktora učio.

Mnoge li sam žene izličio.

PISMO IZ ZAGREBA

Oj Hrvatsko kakove si sreće
omladina više radit neće.
Voli više Zagrebom se sećati,
nego sijat, orat i kopati.

Kada FIĆO niz Kapelu krene,
mila majko evo kući mene.
Evo tebi sina iz daleka,
Ispaćenog mladoga čovjeka.

Sad u stanu više nemam ništa,
Sad mi žaba u frižideru piša.

Spremaj majko sira i pršuta,
ko ne metneš Mara mi je ljuta.
Spremaj majko suvu kobasicu,
Od gladi ću dobit podlebricu.

Spremaj majko bocunić rakije,
moja Mara natašće je pije.
Spremaj majko košaricu jaja,
To će garit tvoja draga snaja.

Spremaj majko kapule i luka
ko ne metneš Mara bi me tukla.
“Drago dite bolje da te tuče,
da ti reumu iz kosti izvuče.”

Pa ćes znati što su to barabe,
kad si pijan rušio tarabe.
Mara će te kulturi naučiti,
Nećeš više barabina biti.

Mila majko kakove si sreće,
Mara rekla da ti delat neće.
Pije, puši pomalo se smije,
usta farba, a obrve brije.

Nokte ima kao tarabice,
farba nokte, a farba i lice.
Trepavice farbom nafarbala,
To je majko mačkarada prava.

Neće majko ta više da radi,
samo voli šiškat po paradi.
Do lani je išla sa ovcama,
A sada je zagrebačka dama.

Šešir nosi, ide u štiklama,
To bi rekal: Iz Chicaga dama.

Mila majko to su druge stvari,
A sad ona meni gospodari.
Drago dite nek ti gospodari
Ako imas pilotine u glavi.

Nisi nikad ni baraba bio,
kada si se na nju namirio.
Mara ih je prevarila dosta,
i tebe će dragi sine Kosta.

Neće majko mene prevariti,
Prije će joj guza pocrniti.
Ide Mara Kostu da vara,
A Kosta je na zemlju obara.

Kosta tuče a Mara jauče,
“Dragi bože što me vako tuče”
Kosta će ti sada pokazati,
nećeš više barabe varati.

Pusti Koste, sad ću dobra biti,
Više neću nikog prevariti.
Znadem jadna da sam kriva bila,
mnoge li sam momke prevarila.

Tu se trefi i Kostina kuja,
tad na Maru bila je oluja.
Bježi Mara, guza joj se stresa,
misli kuja ona nosi mesa.

Ona malo podignu kikljicu,
a kuja je ćapi za guzicu.
Da ni jimala u rukami šćapa,
Isčiša je kuja sve do vrata.

©Copyright by Mile Perkovic-Vujak, Stajnica, Croatia