Obitelj koja jedno od pustih ličkih sela čini bogatim, obitelj je Brbot iz Lipica.Njihovo bogatstvo ne mjeri se u novcu niti u imanju, nego u njihovoj dječici. Prije par dana njihovu veliku obitelj pojačao je još jedan član - mali Luka. Četvrto dijete Damira i Katarine koji kažu "Oni su nam dar od Boga i naš najveći ponos". 

Luka je rođen sa 3450 g i 54 cm. Njegov najstariji brat zove se Noa (rođ. 2014.), sestre blizanke Ela i Ena (rođ. 2015.). 

Obitelji Brbot želimo puno sreće, zdravlja i Božjeg blagoslova u odgoju i podizanju dječice!

Ličke priče u novoj godini počinjemo s profesoricom koja je zasigurno, već svojim imenom u naslovu današnje priče, ozarila mnoga lica i izazvala sjećanja na školske dane. Ona je Manda Šikić Matanović.
Rođena je 1947. godine u Smiljanskom Polju, a hrvatski jezik je diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Gospiću. Njezina pojava i njezin način izražavanja kod svakog je sugovornika, a posebno kod njezinih učenika i kolega iz zbornice, budio osjećaj smirenosti. Danas je u mirovini, a u svom radnom vijeku ostavila je golem trag, što pisani što onaj u obrazovanju mladih ljudi. Piše poeziju u koju je utkala nježne uspomene u kojima prevladava ljubav prema rodnom ličkom kraju i prema učiteljskom pozivu. Njezini radovi mogli su se čitati u „Poletu“, listu gospićke gimnazije, „Ličkim novinama“, „Modroj lasti“, „Panonskom ljetopisu“ iz Gradišća, „Vrilu“ iz Otočca. Za svoje poetsko stvaralaštvo dobila je priznanje Međunarodnog instituta za književnost. Bavila se istraživanjem brinjskoga zavičajnog idioma. Autorica je brojnih članaka od kojih su neki „Njegovanje zavičajnog idioma“, „Brinjski čakavski govor – razlikovna gramatika“, „Toponimi brinjskog kraja“ objavljenih u časopisima „Jezik“, „Školske novine“ i „Panonski ljetopis“.

Mandine riječi koje je izgovorila za današnju priču, a koje slijede u nastavku, neću prekidati niti jednim svojim komentarom. Zašto? Mislim da ćete shvatiti kad počnete čitati zašto bi svaki moj komentar u toku Mandinih misli bio suvišan…

"Rođena sam u Smiljanskom Polju nedaleko Gospića. Djetinjstvo je moje bilo bezbrižno i tople uspomene vežu me za naše prostrane njive, rijeku Liku i dozrele trešnje.

Onda su zaredali školski dani. Negdje duboko u meni tinjala je iskra za učiteljski poziv. Poslije završene gimnazije upisala sam hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Gospiću. Ostvarila se moja želja i pomisao na rad s djecom radovala me jer to je poziv ljepote. Svaki susret s njima me obogaćivao, bio mi nadahnuće. Radeći na selu ostala sam okružena netaknutom prirodom ličkog kraja. Prvo radno mjesto bilo je Velika Plana kraj Pazarišta, a onda sam otišla u brinjski kraj,u Križpolje ,pa u Brinje gdje sam dočekala mirovinu. Radeći u školi osjetila sam da djeca mogu biti toliko iskrena i ako su tužna otkriti svoje tuge, tajne, a upravo sam to doživjela. Često sam se pitala zašto se baš meni ispovijedaju, kao da sam im majka. Zato i danas nosim u srcu tu dragu dječicu jer ponekad pomislim da su u razgovoru sa mnom osjetili olakšanje i otišli vedriji, sretniji jer tako malo srca treba da nekom osvijetliš dan.

Ako u srcu gajiš ljubav za male, sitne radosti onda su tu i snovi i priče. Još davno napisala sam u osnovnoj školi pjesmicu i pozivala: „Dođi prijatelju, trčat ćemo sjenokošama, pjevat ću ti najljepše pjesme moje mladosti.“

Sada je trebalo hrabrosti otkriti svoju dušu svijetu, da svi zavire u kutke vašeg srca. Poetski trenutak javi se potaknut nekom malom radosti ili zrncem tuge, kišnim kapima, dugom na nebu ili pjesmom cvrčka i slije se u stih.

I sve što se našlo u zbirci „Nježna svitanja“ živjelo je duboko u meni. Pjesma „Moja ulica“ vraća me u dane vedre mladosti, đačke sreće, smijeha, razdraganosti, a onda „nakon minulih ljeta“ žalosti me pusta ulica bez đačkih koraka i glasnog smijeha.

Danas se sjećam svih natjecanja, svih pobjeda, nagrada i čuvam sva ta priznanja, diplome kao spomen na zajednički rad sa svojim učenicima. Ništa neće zamijeniti onaj osjećaj papira među prstima ili miris tek kupljene knjige u nosnicama jer „Knjiga je trajna vrijednost, vječni putokaz i čuvar izrečenog.“

Manda je danas u mirovini i dane provodi u Gospiću u kojem i dalje pronalazi poetsku inspiraciju.

Njezini bivši učenici i radni kolege o njoj govore samo najbolje, jer upravo to je i izvlačila iz njih, samo najbolje.

"Sjećam se kad smo imali proslavu završetka osmog razreda, a mi cure obukle štikle pa se počele nabadati po hodnicima, a nastavnice Matanović i pok. Manda Duić nas postrojile i učile nas kako se hoda u takvim cipelama. Voljela sam njezine satove hrvatskog jezika jer nije bilo strogog učenja po definiciji, ona je volila recitirati pjesmice i svako nam je gradivo dočarala baš onako kao da si u toj priči ili pjesmi. Kada sam počela raditi u istoj školi gdje je predaje i Manda Matanović, bila je super, uz nju sam se osjećala kao dijete, kao da sam i dalje njezin učenik. Uvijek je bila sređena, milina ti je bilo i samo je gledat "(M.P.)

"Predivna žena i učiteljica. Uvijek nasmijana, spremna pomoć. Svaki problem i svaku nastalu situaciju znala je riješit, a ponekad i odgovorit recitacijom." (A.B.)

"Manda je bila kolegica sa stilom. Uvijek spremna pomoći nama mladim kolegama. Susretljiva i puna elana. Uvijek me je oduševljavala svojim optimizmom i zaraznom vedrinom. Voljela je svoj posao."(J.Č.)

Budući da sam i sama s Mandom surađivala, sjedila s njom u zbornici, pa sve ove divne riječi o njoj mogu samo potpisati i dodati da je i glazbeno itekako nadarena i često je znala zapjevati u odmorima između svojih satova.

Jedna strofa iz njezine pjesme “Mojim učenicima”, kaže:

Vi najljepše ste cvijeće

u vrtu što se život zove.

Vi cvjetate u proljeće, ljeta,

jeseni i zime.

I nosim u srcu svakog od vas."

Svaku tu riječ njezini učenici zasigurno duboko proživljavaju jer znaju da to nisu samo riječi, nego da je to istinski govor njezine duše.

Za kraj, Manda se prisjetila riječi koje su joj bile upućene kao posveta na dodjeli jedne nagrade, a ona ih želi podijeliti s nama

Ljubav koju darivate mladima, blagoslov su svijetu, domovini, zavičaju, a najviše djeci u kojima se zrcali vaš život.

U gradu Oakville-Ontario u Kanadi, nakon duge i teške bolesti sa 86 godini života umrla je 16. studenoga 2019. Marija Tominac, udova pok. Jure, Pokopana je 20.studenoga 2019 na groblju Trafalgar Lawn Cemetery.
Rodbini i prijateljima izražavamo sućut!

Izvor: ika.hkm.hr

Prije dvije godine objavili smo priču o velečasnom Mati Vukoviću, povodom obilježavanja njegove Zlatne mise. Između redaka priče ZLATNA MISA VLČ. MATE VUKOVIĆA, našle su se i njegove riječi koje su glasile "Imam 74godine i živit ću dok se ne izvrnem!".  Nažalost, danas javljamo upravo tu vijest. Taj šaljivi i vedar čovjek i svećenik, napustio je ovaj svijet u 77. godini života... 

Prenosimo objavu Informativne katoličke agencije u cijelosti:

"U ponedjeljak 9. prosinca u 77. godini života i 53. godini misništva u riječkom Hospiciju preminuo je svećenik Riječke nadbiskupije vlč. Mate Vuković.

Tijelo pokojnika bit će izloženo u župnoj crkvi sv. Nikole b. u Stajnici, a pogreb će početi misom u srijedu 11. prosinca u 13 sati.

Vlč. Mate Vuković, nakon što je proslavio mladu misu u rodnoj Stajnici kraj Jezerana, preuzeo je službu župnika u župama Tršće, Prezid i Čabar. U tim župama proveo je 22 godine, a potom odlazi u Vrbovsko gdje je službovao do 2008. godine. Posljednja njegova župa bila je Brod Moravice do 2014., kada je nakon 47 godina župničke službe otišao u mirovinu u svećenički dom u Rijeci."

Neka mu je laka zemlja!

 

"U petak, 6. 12. slavimo u Stajnici Sv. Nikolu 

Sv. Misa u 17 sati. Poslije sv. Mise djeca će dobiti darove od sv. Nikole.

Pozivam sve koji mogu doći da dođu na ovu Sv. Misu.

Misno slavlje uz župnika fra Juru, predvoditi će velečasni Pejo Ivkić, župnik u Brinju.

Neka nam sv. Nikola, zaštitnik naše župe u Stajnici,  izmoli od Gospodina obilje blagoslova."

Vas župnik – fra Jure

Izvor: Nikolina Matić, fb Križpolje

Ne zaboravi Vukovar

Kad studeni nabroji
Osamnaest dana,
Otvorit će se opet
Ona bolna rana.

I opet će masa
U kolonu stati,
A poslije zaboravit
Da Vukovar pati.

Možda će tamo,
Neka mlada duša,
Osjetit patnju
Dok svjedočanstva sluša.

I bit će joj žao
Svake vukovarske majke,
A poslije će ih zaboravit
Uz zvukove cajke.

Mladeži draga,
Nisu cajke ljepota.
Pod njima je stradalo
Mnogo života.

Kakva je to pjesma
Što glasno svira
I mrtvim kostima ne da
Posljednjeg mira?

Pod tim se stihovima
Krala naša sloboda.
Pod njima je tekla krv
Hrvatskog naroda.

Ne vrijeđajte uspomenu
Na branitelje naše.
Dosta su se proljevale
Krvlju napunjene čaše.

Budi ponizan
I zahvalnost pokaži,
Za sve one nestale
Što ih domovina još traži.

365 dana
Misli na Vukovar.
Nek tvoje misli
Budu njemu na dar.

Najlakše je svakom
U kolonu stati.
Al možeš li čuti
Kako grad pati?

I dok hodaš
U toj mirnoj koloni,
Nemaš straha,
Kao što imali su oni.

Hodaj ponizno
I broji korake.
Njih su odveli
Do zemljice lake.

A tebe će vratit
U zagrljaj slobodi.
K obitelji tvojoj,
K majci što te rodi.

Ne zaboravi Vukovar
Ni miris stradalog grada.
Ne zaboravi mu ime
Ni obljetnicu krvavog pada.

Izvor: Ogranak Matice hrvatske u Svetoj Nedelji

---

Ogranak Matice hrvatske u Svetoj Nedelji organizira zanimljivo predavanje o Prvom svjetskom ratu,jednom od najkrvavijih ratnih sukoba u novijoj ljudskoj povijesti, u kojemu je živote izgubilo oko 20 milijuna što vojnika, što civila. Predavanje će se održati u četvrtak, 21. studenog 2019., s početkom u 19 sati u Turističkom centru Sveta Nedelja, Stilinovićeva 1.

Hrvatska je, kao dio Austro-Ugarske Monarhije, također sudjelovala u Velikom ratu, kako su ga prvotno nazivali. Procjenjuje se da su ukupni hrvatski gubici u ratu bili oko 200 tisuća ljudi. Veći dio te brojke odnosi se na vojnike, a za mnoge od njih ne zna se na kojem od velikog broja masovnih grobišta, razbacanih po raznim frontovima diljem Europe, počivaju njihove kosti.

O frontovima na kojima se prolijevala hrvatska krv te o grobištima prepunim kostiju hrvatskih vojnika pričat će nam g. Nikola Tominac, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, koji se, nakon vrlo uspješne časničke karijere u Hrvatskoj vojsci tijekom i nakon Domovinskog rata, posvetio istraživanju uloge Hrvata u Prvom svjetskom ratu te istraživanjem grobišta na kojima su naši pretci našli svoje posljednje počivalište.

O predavaču

Nikola Tominac (1954), pukovnik Hrvatske vojske u mirovini. Za vrijeme Domovinskog rata zapovjednik postrojbama 53. samostalne bojne i 17. domobranske pukovnije zbog čega je odlikovan brojnim odličjima za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama OS RH i za osobite vojne zasluge u njihovom ustroju i razvitku. Najveći dio vojne karijere proveo u GS OS RH na operativnim poslovima razvoja vojne infrastrukture. Dugogodišnji analitičar hrvatske vojne povijesti s težištem na ličkoj povijesti, Domovinskom ratu, Napoleonovim ratovima iz početka XIX. stoljeća i Prvome svjetskom ratu.

Autor je dviju knjiga „Stajnica i okolica“ koja se bavi ličkom poviješću, i „53. samostalni bataljun ZNG Dugo Selo“, te suautor knjiga „45 godina rukometa u Dugom Selu“ i „Dugoselski biografski leksikom“ (2018).

Autor:
„Hrvatske krajiške pukovnije u francusko-habzburškom ratu 1809. godine“, Senjski zbornik broj 37/2010. i 38/2011. dva priloga.“
79. pukovnija zajedničke vojske u Prvome svjetskom ratu“, Zbornik Matice hrvatske „1918. u hrvatskoj povijesti“, Zagreb, 2012..
„Austrougarska vojska i stanovnici Vinodola u Prvome svjetskom ratu“ u zborniku „Zaboravljeni rat, 1914. -1918.“, Crikvenica 2015.
„Zagrebačke ratne postrojbe“ u zborniku Odjeci s bojišnice, Zagreb u Prvom svjetskom ratu u izdanju Muzeja grada Zagreba, Zagreb 2015;
„Hrvatske postrojbe u borbama na Soči (Jugozapadno bojište“ u časopisu FONTES 21, izvori za hrvatsku povijest, Zagreb 2015;
Predgovor u zborniku „XIII. zagrebački korpus u I. svjetskom ratu“, Muzej Sv. Ivan Zelina 2014;
„Hrvatske postrojbe na Istočnom frontu, 1914-1918 (Galicija, Bukovina i Volinija)“ u zborniku UKRAINE, Cultural Heritage, National Identity, Statchood, Lviv, 2015.
„Ličani u Velikom ratu - Jedanaesta sočanska bitka, 17. kolovoza – 12. rujna 1917.“, u znanstvenom časopisu Senjski zbornik broj 39/2012., Senj, 2012;
„Ličani u Velikom ratu - Zimska bitka za Karpate, siječanj – travanj 1915. u znanstvenom časopisu Senjski zbornik broj 42/2015., Senj, 2016;
“Hrvati u Brusilovljevoj ofenzivi u ljeto 1916. godine (prvi dio), Proboj kraj grada Lucka u Volinju,“ Časopis za suvremenu povijest, 49, broj 2, listopad 2017.
“Hrvati u Brusilovljevoj ofenzivi u ljeto 1916. godine (II. dio), Proboj kraj sela Okne u Bukovini“, Časopis za suvremenu povijest 49, broj 3 prosinac 2017.
„Hrvatske postrojbe u pohodu na Srbiju s naglaskom na djelovanje carske i kraljevske 79. Pješačke pukovnije grof Josip Jelačić“, Zbornik Matice hrvatske „1914.- prva godina rata u Trojednoj Kraljevini i Austro-Ugarskoj Monarhiji“, Zagreb, 2018..
„Karlovačke vojne postrojbe u Prvome svjetskom ratu, 1914. – 1918.“, Zbornik Državnog arhiva u Karlovcu povodom stote obljetnice I. svjetskog rata 1914.-1918., Karlovac 1918.
“Hrvati u u Zimskim bitkama za Karpate i proboju kod Gorlica i Tarnówa 1915. godine,“ Časopis za suvremenu povijest, 49, broj 2, listopad 2018.

Sudionik znanstvenih skupova:
- „1918. u hrvatskoj povijesti“, Matica hrvatska 2008. s temom „79. pukovnija Zajedničke vojske u Prvome svjetskom ratu.“
- „1914.-prva godina rata u Trojednoj Kraljevini i Austro-Ugarskoj monarhiji“ iz listopada 2014. godine koji je održan u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu s temom „79. pješačka pukovnija zajedničke vojske “Grof Josip Jelačić”u pohodu na Srbiju“. Organizatori: Hrvatski institut za povijest, Matica hrvatska, Institut Balassi – Mađarski institut u Zagrebu i Austrijski kulturni forum
- „Prvi svjetski rat i Zagreb“ u organizaciji Grada Zagreba i Filozofskog fakulteta Zagreb iz prosinca 2014.
- „Franjo Josip i Hrvati u Prvome svjetskom ratu“ s temom Hrvati u carsko-kraljevskoj vojsci i njihov ratni put u Prvome svjetskom ratu, (Croats in the Imperial-Royal Army and their War Paths in the First World War).
- „Konac Velikoga rata“ u Hrvatskom državnom arhivu 29. i 30. studenog 2018. s temom: „Hrvatske postrojbe u borbama tijekom 1917. I 1918. godine“.
Autor serije članaka u vojnom glasilu Ministarstva obrane RH „Hrvatski vojnik“ o Napoleonovom ratu iz 1809. godine. Suautor izložbe „Napoleonski orli nad Alpami“ održane u utvrdi Kluže (Bovec) u Republici Sloveniji iz svibnja 2009. godine.
U stručnom časopisu „Vojna povijest“ objavljeni su slijedeći prilozi: „Marmontov rat u Lici i Dalmaciji 1809. godine“ (broj 21/2012), „Bitka kod Malborghetta“, (broj 24/2013), „Ličani u Velikom ratu - Jedanaesta sočanska bitka, 17. kolovoza – 12. rujna 1917.“ (broj 34/2014.), „Bitka Slunjana za prijevoj Predel“ (br. 37/2014.), „Prvi pohod na Srbiju 1914“ (br. 42/2014), „Hrvatske postrojbe u borbama na Jugozapadnom bojištu 1915-1917“ (br. 50/2016.), .). „79. pješačka pukovnija zajedničke vojske u zimskim bitkama za Karpate 1915.“ (br. 56/2015.), „Brusilovljeva ofenziva i velika stradanja lićke 79. pješačke pukovnije iz Otočca“ (br. 82/2018.), „Proboj središnjih sila kod Gorlica iz svibnja 1915. godine“, (br. 84/2018),

Stručni suradnik i komentator na TV serijalu „Hrvati u prvome svjetskom ratu“ kojega je pripremila HTV tijekom 2014. godine.

Stručni suradnik izložbi posvećenih „Velikom ratu“ u Muzeju Sv. Ivan Zelina, Dugo Selo, Otočac, Gospić, Ivano-Frankivsk (Ukrajina), Crikvenica i Muzeju Grada Zagreba.
Moderator izložbe o dugoselcu Mati Premužaku o njegovom sudjelovanju u I. svjetskom ratu (Dugo Selo, 2010 godine). Stručni suradnik i voditelj raznih skupina prilikom posjeta Beču (grobovi generala Sarkotića i Borojevića), bojištu kod Verduna u Francuskoj, Sočanskom bojištu, Ukrajini i Poljskoj.
Član i potpredsjednik „Udruge 1914. – 1918.) i Hrvatskog odbora za obilježavanje 100 godišnjice I. Svjetskog rata. Trenutno radi na projektu – ratnom putu 79. pješačke pukovnije „Grof Josip Jelačić“ iz Otočca u Prvome svjetskom ratu.

Trenutno obnaša dužnost zamjenika gradonačelnika grada Dugog Sela.

 

Izvor: FB Općina Brinje

U prigodi blagdana Svih svetih i Dušnog dana, izaslanstvo Općine Brinje predvođeno načelnikom Zlatkom Fumićem položilo je vijenac i zapalilo svijeće kod Centralnog križa na središnjem brinjskom groblju u spomen na sve Brinjake kroz povijest koji su položili svoje živote na oltar Domovini.

Osim toga, općinska izaslanstva na čelu sa načelnikom Fumićem obišla su mjesne odbore Letinac, Lipice, Stajnicu, Jezerane i Križpolje kako bi kod središnjih križeva na mjesnim grobljima položila vijence, upalila svijeće i odala dužan pijetet svim poginulima i umrlima.

VIŠE FOTOGRAFIJA NA FB OPĆINA BRINJE

Svakodnevno smo svjedoci ostajanja bez posla ljudi oko nas. Možda nas to previše ni ne dotiče sve dok se ne nađemo u toj situaciji. Nije to lako, ali ako svaki kraj gledamo kao novi početak, onda je sve drugačije. Optimizam i pozitiva su takvim situacijama navjeći i usuđujem se reći najvažniji suradnici. 

Ovo je kratka priča o djevojci koja je nenadano ostala bez posla, ali to je nije obeshrabrilo. Baš naprotiv, dok je u potrazi za novim, ne kuka i ne sjedi prekriženih ruku, nego je svoju kreativnost pretvorila u svoj honorarni rad. O čemu je riječ, najbolje da prepustim da vam ona sama kaže.

"Zovem se Valentina Vučetić, imam 27 godina, a po ocu sam iz Lipica. Zadesila me situacija,kao i mnoge u Hrvatskoj, no ne gubim vrijeme! Nakon otkazivanja ugovora na poslu tražila sam novu zanimaciju te sam se s obzirom na nadolazeće blagdane odlučila za stvaranje dekoracija. Smatram da rukotvorine imaju nekoliko benefita, a jedan od njih je sigurno i taj što proizvodi nisu iskomercijalizirani i nešto takvo sigurno nemaju baš svi. Tako mogu biti odličan poklon ili ukras za dom.

Nekoć sam se time bavila iz hobija, a sada od toga pokušavam napraviti pravi mali biznis. Otvorila sam profile na društvenim mrežama na kojima prezentiram svoj rad.

Trenutno u ponudi imam dekorativne kutije i ukrasne vjenčiće, a htjela bih i povećati asortiman, tako da su sve ideje dobrodošle.

Na društvenim mrežama dostupna sam pod imenom @Handicrafts by V, a sve informacije i cijene proizvoda možete saznati upitom u inbox. "

Valentini želimo puno sreće u radu i u ostvarenju svih ciljeva!