"Bolje da umre selo nego običaji!"

Pripremila: Andrea Halgota


Rado se prisjećam djetinjstva i onih lijepih godina u kojima nije bilo ove krize, kako materijalne, tako i ove "duševne" koja ostavlja u zaboravu ono najljepše što još imamo - običaje i tradiciju.
Pa kad smo bili djeca, još prije desetak godina, Mandalena je bila pojam, bila je ono za što je Stajnica živjela i ono što je obilježavalo naše malo selo. Gledali smo brže-bolje pokosit polje prema Staroj kući, pa od dana kad nam počinju ljetni praznici, sabirat se u polju i "nogometat".
Moja je kuća gledala pravo u polje. Sjećam se kako bi u predvečerje dolje bilo već puno automobila i mladih igrača. A mi još istovarali voz sijena, pa žurili da što ne propustimo. Ipak su to velike pripreme. A kad bi imali sreće pa nas zapalo da čuvamo ovce, zareni ih u djetelinu pa kad se napuhnu kao baloni, juri kući s njima da stignemo u polje.
Iako su neka druga vremena, iako nas u selu nema ni za momčad, idemo se nastaviti boriti za naš običaj, za naš blagdan. Pa da zaigramo nogomet, zapjevamo na misi, zaplešemo na veselju. I da kupimo novi komad robe za taj dan, jer i to je dio tradicije. Ne kaže se bezveze "bolje da umre selo nego običaji!"
Ajde, pomozimo našem Muri!! Ako ništa, sastat ćemo na taj dan koga od familije ili, kao u dobra stara vremena, po danu komentirat "ki je ča obukal" a u noći na sve četiri kući!