Bili su to ljudi

Obilježena 31. godišnjica pogibije policijskih službenika u Žutoj Lokvi

Preuzeto: M. Javor, fb Općina Brinje

Povodom 31. obljetnice pogibije četvorice hrvatskih policajaca koje su na raskrižju magistralnih cesta na Žutoj Lokvi 24. kolovoza 1991. mučki iz zasjede ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, u srijedu 24. kolovoza u 09:00 sati, na mjestu pogibije u Žutoj Lokvi, ispred spomen kapelice položeni su vijenci, zapaljene svijeće i održana je sveta misa u spomen na Dragutina Toljana, Milana Vranića, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića.

Komemoracija u Žutoj Lokvi započela je polaganjem vijenca obitelji poginulih hrvatskih redarstvenika i preživjelog kolege Darka Murata.
Polaganjem vijenca počast poginulim hrvatskim redarstvenicima odala je Općina Brinje na čelu s načelnikom Zlatkom Fumićem sa suradnicima.
Počast su odali: izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora saborska zastupnica Anita Pocrnić-Radošević, u ime Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja, Irena Petrijevčanin državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova, Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, Damir Barić zamjenik glavnog ravnatelja policije za opću sigurnost ,Vedran Augustinović zapovjednik Zapovjedništva za intervencije, Zoran Zdunić, načelnik Policijske uprave ličko-senjske i zamjenik načelnika Policijske uprave ličko-senjske Stjepan Sabljić, zamjenik načelnika Policijske uprave primorsko-goranske gospodin Hari Brnad.
Predstavnici Ličko-senjske županije, gradonačelnici Otočca i Gospića, članovi braniteljskih udruga i brojni građani.
Svetu misu služio je policijski kapelan Josip Šimatović.
Prigodne skladbe izvela je Policijska klapa Sv. Mihovil.
Izaslanstvo Općine Brinje i PU Ličko-senjske položil su vijence i zapalili svijeće i u Brinju kod spomen ploče Milanu Vraniću, u Križpolju kod spomen ploče Vinku Krznariću, u Jezeranama kod spomen ploče Zdravku Vraniću i u Stajnici kod spomen ploče Zlatku Tomincu i Zdravku Vukoviću.
“Moramo biti zahvalni žrtvama i svim stradalima, koji su svoj život dali za obranu naše Domovine a prije svega našim Brinjacima
Dragutinu, Zdravku, Vinku, Milanu kojima smo danas ovdje na mjestu pogibije odali počast a njihova žrtva ono je čime su nas obvezali zauvijek, zato neka njihova imena nikada ne budu zaboravljena”, rekao je načelnik Zlatko Fumić.
 

Ivan Tominac: "OLUJA KAO DIO IDENTITETA"

Pripremio: Ivan Tominac, fb 04.08.2022.

Život je danas jesi, sutra nisi. Puno puta sam to čuo, ali nitko nikada nije rekao da danas netko nije, da bi sutra netko bio.
To je moja priča. Zapravo, to je naša priča. Zapravo, njegova.
To je on. Otac. Snaga. Vjera. Ufanje.
Već 27 godina njega nema, kako bi meni danas bilo malo bolje. Života ga je koštala oholost. Ona ljudska najgora, a u njemu sve s jednom željom - da stvori nama nauštrb sebe. Nauštrb života kojeg je ostavio na vojnoj crti.
Crti svih crta. Crti koja je potcrtala moj život i nekako me odredila do kraja života. U školskim danima odredila me da sliježem ramenima na spomen oca i svega očevog. Kasnije sam šutio jer su me mučile priče o očevima. Nisam znao kako ispričati svoju. Nisam htio sažaljenje jer je to najodvratnija vrsta ljudske prisnosti.
Dok nisam shvatio da je moja priča zapravo priča svih priča. Shvatio sam da imam moć pričati priču brojne djece.
Moja priča počela je 4.8.1995., zapravo moja priča je počela 11.2.1995., ali moj život se naglo zakotrljao 6 mjeseci kasnije. Moj Zlatko tada je rekao "zbogom" fizičkom svijetu. Oni koji su ga znali kažu da je iza njega ostalo sivilo. Dok sam bio mlađi nisam shvaćao o čemu zapravo pričaju. Moj život je tada bio pun boja, a onda se desio pubertet. Djeca vape za očinskom figurom. Izgubio sam se, našao sam se u svojoj najgoroj fazi života. Onoj sivoj. Na neki čudan način postao sam buntovan. Škola mi je bila teret. Vanjštinom sam pokazivao što mislim o ovom svijetu i zatvorio sam se u sebe gdje sam stvarao neki svoj svijet. Zapravo, ograđivao sam se od realnosti.
Realnost je bila da imam majku, dvije sestre i ne baš puno obitelji. I znaš, zatreba ti nekad vremena da to prihvatiš. Izgubiš se nekada u procesu. Izgubiš se dok ne shvatiš da to što imaš nije SAMO.
Međutim, moguće je stasati. Izgubljenost je dio procesa stasanja. Moguće je prihvatiti i naučiti živjeti s manjkom nekakvog životnog iskustva kojeg bi otac donio u tvoj život. Nekada ćeš se pitati što bi bilo da je bilo drugačije. Čak i ovako odrastao. Proći ćeš različite scenarije u glavi, ali vratit ćeš se u realnost.
Vratit ćeš se na sebe. Trudim se da se kroz mene upoznaje moje prezime, moja obitelj, otac, svi ljudi koji me vole.
Realnost je sada. Imam sada da bih napravio nešto za sutra. Samo to je imao i on. I napravio je. Puno je napravio.
I to je naša priča. Priča mnoge djece ove Hrvatske. Mi smo djeca onih koji danas nisu da bi mi sutra bili. Da biste vi bili. Svi mi. Djeca onih koji se potpisuju ispod nesebičnosti. Djeca jakih i požrtvovnih, a znate što - jabuka ne pada daleko od stabla.
Moja nije pala, ali se rado vratim pod to svoje stablo. Malo se ohladim i krenem dalje. Tamo gdje ću naći njega. U djelima. U majčinim ponosnim suzama i u pogledima svojih najmilijih.
Tamo uvijek pronađem i njega. Mog Zlatka. Hrabrost koja danas živi u meni. Zbog koje se ne bojim jačih ni većih, a zbog koje poštujem slabije i manje.
To je moja priča. To je priča mnoge djece kojima Oluja nije tek vremenska nepogoda, već snažan dio njihova identiteta.

 

Preminuo nekadašnji učitelj u Stajnici - Josip Murković (Franić)

U Osijeku je preminuo još jedan Stajničar, Josip Murković - Franić, nekad davno učitelj u Stajnici. Rođen 1936.godine.

Sahrana je u Osijeku, u četvrtak, u 11 sati.
Obitelji iskrena sućut!
 
 

Dan sjećanja na Damira Tomljanovića-Gavrana

 Preuzeto:Fb Općina Brinje,MJ

Načelnik Zlatko Fumić sa suradnicima danas je u Krivom Putu prisustvovao  obilježavanju 28.obljetnice pogibije stožernog brigadira Damira Tomljanovića – Gavrana.

I ove godine obilježio se dan sjećanja na junaka Domovinskog rata, polaganjem cvijeća, paljenjem svijeća, molitvom na grobu, te svetom misom zadušnicom u župnoj crkvi BDM Snježne u Krivom Putu.
Uz članove Gavranove obitelji, komemoraciji je nazočio prdsjednik RH Zoran Milanović, predstavnici Ministarstva obrane, Hrvatske vojske i policije te regionalne i lokalne samouprave, kao i udruga iz Domovinskog rata.
"Postoje ratnici kao što je bio Gavran, naš Tigar, koji je svome narodu , svojoj domovini, podarili svoju mladost, svoja nadanja, beskrajnu hrabrosti odlučnost. Dok je nas, živjet će sjećanja o legendarnom ratniku i živjet će istina o njegovu Velebitu, o vitezovima bez kojih ne bi bilo današnje slobodne Hrvatske."
 
 
 

Preminuo Ivan Vuković - Frankov

Preminuo Ivan Vuković - Frankov iz Dugog Sela, rođen 1950. godine, dugogodišnji član našega kluba.

Posljednji ispraćaj bit će 03. siječnja 2022. na Novom groblju Dugo Selo u 14.00h.

Supruzi Veri, obitelji i rodbini iskrena sućut!
 
Pokoj vječni daruj joj Gospodine. Neka počiva u miru Božjem!
 
 Predsjednik ZK Stajnica Nikola Tominac i članovi kluba

Neka je vječna slava i hvala prvome predsjedniku ZK Stajnica i velikom zaljubljeniku u najljepšu dolinu na svijetu

Ovozemaljski život napustio je prvi predsjednik ZK Stajnica - gospodin Tomo Šprajc (Miškac). Veliki doprinos dao je našoj zajednici, našem Zavičajnom klubu, našem kraju. Čovjek blagog pogleda i tople riječi koje je upućivao svakom na koga je nailazio. 

Sadašnji predsjednik gospodin Nikola Tominac s tugom u srcu, oprašta se ovim riječima: 

"Neka je vječna slava i hvala prvome predsjedniku ZK Stajnica i velikom zaljubljeniku u najljepšu dolinu na svijetu. Iznimno je pomogao u radu kluba u prvim danima rata. Dragoj Anici i obitelji iskrena sućut u ovim teškim trenucima."

Posljednji ispraćaj bit će u četvrtak, 09.12.2021. u 10h na Mirogoju u Zagrebu, a sahrana u 14h u Stajnici. 

 

Preminuo nekadašnji učitelj u Stajnici - Ludvig Kušanić

Primili smo tužnu vijest, da je ovaj svijet napustio nekadašnji učitelj u Stajnici, Ludvig Kušanić. Posljednje godine svoga života proveo je u Zagrebu. 

Sa suzom u oku, o njemu govori njegov stari radni kolega, Jure Perković: 

"Radili smo skupa 11 godina. Imao je težak život, odrastao je s majkom koja se borila za preživljavanje od danas do sutra, radeći po Brinju, služeći ljudima da zaradi i da ih ima s čime prehraniti. Usprkos siromaštvu, odgojila je velikog čovjeka. On je bio veliki domoljub, volio se šaliti, pričati viceve. Bavio se sportom, cijeli život aktivan, ali dijabetes ga je malo po malo lomio... Nije cijeli radni vijek proveo u prosvjeti. Mislim da, od kad je došao u Zagreb, više nije radio u školi nego u pošti. BIli smo u kontaktu i sad ne mogu vjerovat da ga više nema..."

Predsjednik ZK Stajnica Nikola Tominac, kaže: 

"Bio je i ostao stajnička legenda. Ostavio je dubok trag na generacije đaka koje je odgojio. Posebno je volio sport, a nadasve nogomet. Neka mu je vječna slava i hvala od generacije 1969."

Ludvig iza sebe ostavlja suprugu Vesnu, dvije kćeri i unučad. Posljednji ispraćaj bit će u petak 17.rujna 2021., na Krematoriju u Zagrebu.

Obitelji iskrena sućut, a on neka počiva u miru Božjem!

 

Preminula Ljerka Šarlija (Lela Palametova)

Primili smo tužnu vijest, da je nakon borbe s teškom bolesti, preminula Ljerka Šarlija, rođ. Perković. Svima je znana kao Lela Palametova, rođena 1960. u Stajnici, majka dvoje djece...

Rijeka je bila grad u kojem je živjela, ondje će se sutra, 01.09.2021., i sahraniti. 

Obiteljima iskrena sućut od članova ZK Stajnica, te predsjednika Nikole Tominca sa suradnicima!

 

 

Ivan Tominac:"U ovoj Hrvatskoj koju si mi dao stvorit ću sebe"

Izvor: blog.večernji


"Kao i prethodnih godina, ne pišem ovo da me se žali. Ne volim one tugljive poglede, ništa dobra mi nisu donijeli, ja ovo pišem kako bih pokazao da ne postoje opravdanja za poginjanje glave i traženje izlika pod krinkom izgubljena života naših roditelja.
Ponekad pogledam u tvoju fotografiju i pomislim "Čudno kako ovaj čovjek izgleda kao ja." Kažu i da hodam kao ti, na pola ravnoteže s nosom do oblaka. Ali to je u redu, tako sam ti uvijek bliže. Kroz te sličnosti sam te najbolje upoznao. Drugačije nažalost nisam dobio priliku. Kao i prethodnih godina, ne pišem ovo da me se žali. Ne volim one tugljive poglede, ništa dobra mi nisu donijeli, ja ovo pišem kako bih pokazao da ne postoje opravdanja za poginjanje glave i traženje izlika pod krinkom izgubljena života naših roditelja. Tu smo da se ponosimo, ali ne i da dižemo ruke od ovog života. Tu smo da u ovoj Hrvatskoj koju su nam dali stvorimo sebe. Tu smo da napravimo oluju, ovaj put bez velikog O. Oluju emocija koja će doprijeti do ljudi kada čuju naše ime i prezime. Upravo onakvu oluju emocija kakvu bi trebali prouzrokovati oni koji se zaborave spomenuti. Oni koji se zovu naši roditelji. Ponekad u društvu onako zamišljeno znam izgovoriti svoje prezime. "Zvučno je, zar ne?" pitam ih tako nekada, pa mi se slatko nasmiju. Zvučno je, znaju oni, čuje se dalje od tih 7 slova. Čuje se do tebe na nebu, a kada je nebo granica - onda granica nema. To svi znamo. U tom prezimenu sazdana je velika žrtva. Sazdan je izgubljen život jer nisi vidio drugi način kako svojoj obitelji omogućiti ljepši i bolji život. I uspio si ti, ne brini ti ništa. Tvoja djeca se i danas bore za svoje ciljeve, ponekad i puzajući, međutim nikada ne odustajući. Tako jedino znamo. Od tebe smo naučili da znamo da vrijedi, ako mi mislimo da vrijedi. Sjećam se, pričali su mi kako te baka htjela spriječiti pri odlasku na bojište tog dana, nisi je poslušao. Tako ponosit i hrabar, imao si ono u što vjeruješ i za time si išao, pod cijenu bilo čega. Takav sam i ja. Ne bojim se posljedica, bojim se samo odustajanja od sebe i onoga u što vjerujem. Moji ideali će me nekada možda koštati, ali od tebe sam naučio da je važno sve ono što mislim da je važno. Cijena je velika, znam ja to. Ti si mi primjer. Međutim, naučio sam od tebe i da se ljubav ne mjeri. Naučio sam da je ljubav žrtva koju ne mogu svi podnijeti. Naučio sam da ljubav vrijedi svega. Ti si podnio žrtvu ljubavi. Za mene i sve nas. Ti, ti si superheroj čovječe, a kad već ne pišu o tebi - ja ću pisati. Pisat ću o tebi Hrabrosti. Pisat ću zauvijek. Zato što to zaslužuješ. Zato što si moj, a ja tvoj. Čak iako nikada nismo imali priliku to zapravo biti. Ljubav je opstala. Opstala je zbog snova, znaš. Vidimo se tamo Hrabrosti, tamo mi te ne mogu oduzeti."

 

Preminula Anđela Blažanin

Preminula je Anđela Blažanin, supruga Mate. Rođena 1955. godine.

Posljednji ispraćaj bit će 13. srpnja 2021. na Zagrebačkom krematoriju, u 14.40h.

Obitelji i rodbini iskrena sućut!

Pokoj vječni daruj joj Gospodine. Neka počiva u miru Božjem!

Predsjednik ZK Stajnica Nikola Tominac & članovi kluba