Povijest i kulturno stvaralaštvo

Prvi svjetski rat je u godini u kojoj obilježavamo 100 godina od početka rata zasluženo izašao iz sjene Drugog svjetskog rata. Veliki rat osvanuo je u muzejima, na stručnim skupovima, u medijima. Srijedom smo pratili izvrstan serijal na HTV-u »Hrvati u Prvom svjetskom ratu«.

Jedan od stručnih suradnika na serijalu je umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Nikola Tominac. Autor je niza članaka, priloga, knjiga o povijesti hrvatskih postrojbi, od francusko-habsburškog rata početkom 19. stoljeća do Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na Prvi svjetski rat. Stručni je suradnik više izložbi posvećenih Prvom svjetskom ratu u Hrvatskoj, ali i u Ukrajini te prilikom posjeta Beču, grobovima

generala Sarkotića i Borojevića, bojištu kod Verduna i Sočanskom bojištu. S Muzejom Grada Zagreba priprema veliku izložbu o Velikom ratu. Trenutno radi na projektu – ratni put 79. pješačke pukovnije »Grof Josip Jelačić« iz Otočca u Prvom svjetskom ratu. Posebno je zanimljiva Tominčeva uloga u otkrivanju sudbina poginulih i nestalih hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu.

S Nikolom Tomincem razgovarao je o ratu, putevima i sudbinama hrvatskih postrojbi, o friziranim pogledima na rat i sudbinama ljudi novinar riječkog „Novoga lista“ Anto Ravlić.

Intervju donosimo u cijelosti u prilogu.

U izložbenoj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta otvorena je izložba arhivskog gradiva Državnog arhiva u Gospiću, pod nazivom „Lika u Velikom ratu“. Izložba je upriličena povodom stogodišnjice početka Prvoga svjetskog rata, a brojno posjetiteljstvo je moglo vidjeti mnogo starih fotografija iz tog razdoblja, što je sve, dakako, popraćeno i primjerenim tekstom.

 

O Velikom ratu uvodno je govorio dr. Željko Holjevac, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, spomenuvši glavnu postrojbu koja je sudjelovala na svima tadašnjim ratištima, od talijanskoga, ruskoga i srbijanskoga, a to je bila 79. pješačka pukovnija "Grof Josip Jelačić", čije je sjedište bilo u Otočcu, popularno nazivana 79. Jelačićeva pukovnija. Holjevac je naglasio da je iz tog vremena Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke tiskala memoare Frane Dubravčića, pod nazivom „Živ sam i dobro mi je“, u kojima se opisuje autorovo ratovanje u Velikom ratu.

Veliku stručnu pomoć ovoj izložbi pružio je Nikola Tominac. O izložbi više na glasgacke.hr.

Hrvatska u Prvom svjetskom ratu novi je dokumentarni serijal koji se od 5. studenog počeo prikazivati na Prvom programu Hrvatske televizije. U četiri epizode vodit će vas kroz vojne i političke događaje toga vremena, pružajući uvid u atmosferu koja je prethodila Velikom ratu, uzrocima i tijeku ratnih zbivanja te sudbini Hrvatske i Hrvata u njemu.

U serijalu su korišteni materijali iz Filmskog arhiva Austrije među kojima su i dosad neprikazane snimke iz toga doba. Ratni događaji su predstavljeni i igranim scenama kojima su ilustrirane uspomene hrvatskih vojnika sačuvanih u memoarskim zapisima toga vremena.

U izradi serijala kao stručni suradnik za vojna pitanja sudjelovao je i Nikola Tominac. O serijalu više na: http://www.hrt.hr/prvi-svjetski-rat/

Preuzeto sa: http://www.lika-online.com/komemoracija-poginulim-policajcima-na-zutoj-lokvi/

Žuta Lokva – Na raskrižju glavnih cesta od Brinja prema Senju i Otočcu, u Žutoj Lokvi, ispred kapelice Sv. Križa, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te misom zadušnicom obilježene su 23 godine od pogibije četvorice hrvatskih redarstvenika Dragutina Toljana, Milana Vranića, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića koje su 24. kolovoza 1991. godine iz zasjede, mučki ubili srbočetnički pobunjenici iz automatskog oružja i ručnih bacača.
Komemoraciji su nazočila brojna izaslanstva, obitelji poginulih, kolege policajci, jedini preživjeli policajac iz tog događaja Darko Murat, dožupani ličko senjski Ivana Tomaš i Sanjin Rukavina, predstavnici grada Otočca, Senja, Općina Brinje, Plitvička jezera, Karlobag, brojne udruge proistekle iz Domovinskog rata, načelnik Uprave Policije Krunoslav Borovac sa suradnicima, predstavnici MUP-a, HV-a, Rok Kiković i Joso Nikšić predstavnici Hrvatsko-Njemačkog društva koji su pridonijeli da se ovo i druga spomen obilježja ostvare, predstavnici brojnih institucija te mnogi drugi…
Prisjetimo se kolovoza 1991. godine. Ostat će zapamćen u svijesti hrvatskog naroda po mnogim mučkim, zločinačkim napadima srpskih pobunjenika udruženim sa agresorima JNA, na tek stvorenu, neovisnu hrvatsku državu s ciljem njezina porobljavanja, okupiranja i stvaranja velike Srbije. Na današnji su dan, prije 23 godine, kobnog maglovitog jutra 24. kolovoza 1991. godine kao policijska ophodnja, koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković, i preživjeli Darko Murat te pričuvni policajci Vinko Krznarić i Milan Vranić upućeni službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj. U 09,45 sati nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici dežurni službenik Policijske Ispostave Brinje uputio im je poziv da se vrate u Ispostavu. Neposredno nakon što je svih pet policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo, na njih je iz zasjede na podmukao i okrutan način otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tkz. SAO Krajine. Već prvi hitci pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića a teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Ranjeni policajci Drago Toljan i Darko Murat pod jakom rafalnom pucnjavom uspjeli su se izvući iz automobila i zakloniti iza njega, te je preživjeli Darko Murat pokušao uzvratiti vatrom, no nakon opaljenja nekoliko komada streljiva, uslijed oštećenja spremnika puške, došlo je do njenog zatajenja. Po terorističkim je rafalima uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć. Ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo je kraj vozila. Uslijed ovih tragičnih i dramatičnih događanja hrvatski je narod posao svjestan koliko će teška i bolna biti borba za hrvatsku neovisnost i slobodu. Nitko nema prava na zaborav, jer njihova žrtva obvezuje sve nas na trajno sjećanje, da se nikada ne zaboravi to teško ali herojsko razdoblje naše povijesti kada je stvarana suverena, neovisna, moderna hrvatska država. Pali hrvatski redarstvenici, policajci svjedoče da su pripadnici MUP-a prvi stali u obranu hrvatske Domovine a iz MUP-ovih postrojbi kasnije tijekom Domovinskog rata, rodila se Hrvatska vojska i Hrvatske oružane snage. Ne smijemo zaboraviti da je hrvatska policija izrasla u Domovinskom ratu i da iz tih ratnih vremena nosimo zalog i obećanje prema našim prijateljima i kolegama poginulim na hrvatskim bojištima. S dužnim pijetetom treba se prisjetiti i ostalih, u to vrijeme mučki iz zasjede ubijenih pripadnika PU Ličko senjske PP Otočac, kada je ubijen pričuvni policajac Slavko Cetinjanin, na kontrolnoj točci u Brlogu 19. srpnja 1991. godine, pa potom, svega šest dana kasnije u monstruoznom zločinu na Markovcu kada je u zasjedi, sačekana policijska ophodnja, u kojoj je ubijen Dragan Šepac. Prisjetimo se i 32 stradalih pripadnika PU Ličko senjske. Žrtva koju su dali za obranu Domovine je nemjerljiva a nama je dana morala ali i profesionalna obveza da se s ponosom i pijetetom sjećamo njihove čestite uloge u Domovinskom ratu i da se takva njihova uloga nikada ne zaboravi. Samo zahvaljujući njihovoj žrtvi mi danas živimo u slobodnoj, demokratskoj i europskoj republici Hrvatskoj.
Svetu misu zadušnicu za poginule hrvatske redarstvenike predvodio je vlč. Mario Vazgeč, župnik župe Križpolje i vojno policijski kapelan Ivan Blaževac, uz pjevanje crkvenog zbora Brinje.
Dražen Prša

"Aj, oj Stajnice oko tebe šuma,
imaš polje za dva erodruma.
Aj, oj Stajnice to je tvoja dika,
to što imaš lipota je velika."

(Iz pjesme Mile Perkovića - Vujaka)

Veliko hvala kolegi Ivici Movriću iz Stajnice na ovim fotografijama!

Blagdan Blažene Djevice Marije od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726. Karmel je lijepa gora uz obalu Sredozemnog mora u Palestini ili Izraelu. To ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. Sveti Ilija, prorok propovijedao je i poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga Jahve na toj gori. Red karmelićana je utemeljio Bertold iz Kalabrije, križar 1155. Lijepa crkva u Haiti na brdu Karmelu svjedoči o postanku toga reda. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmeličanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.

Preuzeto sa KATOLIČKI TJEDNIK

Izvor : http://www.lika-online.com/otkriven-spomenik-zrtvama-partizanskog-zlocina/

Davne 1943. godine Brinjem su vladali partizani, ali bilo je u njemu i Nijemca, Ustaša i Talijana. Domaćem čovjeku nije bilo lako, kako koja vojska je dolazila svaka je imala svoja pravila ali uglavnom se znalo, brinjaci su stali na stranu svog naroda, branili su svoj dom, domovinu, hrvatstvo. Baš to hrvatstvo i domoljublje smetalo je partizansku vojsku koja je u Brinju bila 1943. Godine i koja je među domaćim pukom imala simpatizere. Partizani su znali tko kako diše, tko što misli, gdje su čiji muževi, braća i očevi. Tih dana završavalo se u brinjskim zatvorima, i pronio se glas da se na Obadinama dešavaju smaknuća više desetaka civila, žena i starih ljudi. Strah je zavladao među rodbinom onih koji su tih dana bili u zatvorima. Odvodili su ljude, dvoje po dvoje , vezane bodljikavom žicom na Obadine. Nije se čula pucnjava ali se ni odvedeni nisu vraćali. Čuli su se tek bolni jauci i krici. Oni koji su bili dovedeni na Obadine morali su jame kopati a onda su ih oni sa kapom partizankom na čelu raznim tupim predmetima zatucavali jednog po jednog. Od tada je prošla 71 godina i do dana današnjeg nitko nikada nije odgovarao za ove strašne zločine nad civilima, koji nisu bili ništa drugo nego samo Hrvati i domoljubi koji su voljeli Brinje i svoju domovinu Hrvatsku, kazao je predsjednik Općinskog vijeća Brinja Davor Vičić, u nedjelju, kada je pod pokroviteljstvom Općine Brinje, na Obadinama u Općini Brinje otkriven spomenik žrtvama partizanskog nekažnjenog zločina koji je počinjen u tijeku i nakon drugog svjetskog rata.
Pozdravio je tom prigodom brojne uzvanike, među kojima načelnika Općine Brinje Zlatka Fumića, Nadu i Ivana Sertića koji su spomenik izgradili vlastitim radom i financijskim sredstvima, obitelj pok. Mike Perkovića, Slavka i Vladimira Sertića koji su darovali zemljište na kojem je spomenik izgrađen, zamjenika župana Ličko senjskog Sanjina Rukavinu, predsjednika društva političkih zatvorenika Marka Grubišića, dr. Antu Kovačevića, predsjednika hrvatskog društva političkih zatvorenika LS Županije Ivana Vukića, predsjednika UHDDR RH Tomislava Merčepa, brigadira Branka Borkovića – Jastreba, člana družbe hrvatskoga zmaja Zvonimira Zorića, predsjednika udruge hrvatski domobran Nikolu Matičića, dr. Željka Holjevca, predsjednika Ogranka političkih zatvorenika Brinje Vladu Dasovića, Udrugu Domobran Duga Resa, načelnike Općine Saborsko i Josipdol Marka Bićanića i Zlatka Mihaljevića, gospođu Zdravku Bušić i brojne druge….
Ivan Sertić, čiji je otac jedna od zvjerski mučenih i ubijenih žrtava znao je svih proteklih godina istinu, ali u teška vremena jugo komunizma nikomu o tomu nije smio govoriti. Dolaskom 90-tih i slobodne Hrvatske sa suprugom Nadom, u poodmaklim godinama svojim rukama, znanjem i financijskim sredstvima po vlastitoj ideji podignuli su ovaj spomenik. Oni jedino žele da današnja brinjska vlast preuzme brigu i skrb o spomeniku koji će za sva vremena svjedočiti o brinjskim žrtvama i brinjacima koji su bili Hrvati i domoljubi.
Na spomeniku je upisana 21 žrtva a prema nepotvrđenim podatcima žrtava ima još pa se mole svi koji znaju nešto da se jave kako bi se spisak dopunio na za to ostavljenom prostoru na spomeniku.
Prof. Ivana Horvat zahvalila je na komemoraciji nevinim žrtvama II. svjetskog rata, te izrazila nadu da će ovaj spomenik biti poticaj da se i ostala hrvatska grobišta obilježe na dostojan način i da se prestane prešućivati istina o hrvatskim žrtvama.
Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić pozdravio je sve nazočne, no poseban pozdrav uputio Tomislavu Merčepu i Branku Borkoviću – Mladom Jastrebu kazavši da mu je žao što je moralo proći 70 godina da bi se ovo mjesto stradavanja obilježilo. Posebnu zahvalu uputio je Ivanu Sertiću kazavši da je isključivo on zaslužan za otkrivanje ovog spomenika, jer nije samo tu pogubljen njegov otac već je ovo spomenik svim žrtvama koje su pobili zločinci na području Brinja.
„Kad smo stvorili hrvatsku državu donijeli smo i zakon o oprostu a danas nam se zbog toga smiju, no nemojmo stati, nemojmo se poljuljati. Oni i danas piruju nad svojim antifašizmom koji smrdi zločinima. Jedini antifašizam koji Hrvati poznaju je antifašizam blaženog Alojzija Stepinca, antifašizam ljubavi prema Domovini i vjere u Boga“ – kazao je Branko Borković-Jastreb.
Na otkrivanju spomenika žrtvama partizanskog nekažnjenog zločina koji je počinjen u tijeku i nakon drugog svjetskog rata sjećanja na mračne dane jugo komunističkog terora evocirali su i svjedoci tog vremena.

Dražen Prša

Izaslanstvu Grada Zagreba predvodila je pročelnica Gradskog ureda za branitelje Vesna Helfrih i predsjednik Povjerenstva Grada Zagreba za obilježavanje 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata Ivica Pančić.

Povodom obilježavanja Dana branitelja i Dana Grada Zagreba, izaslanstvo Grada Zagreba i Gradske skupštine te vojnih veterana Drugog svjetskog i Domovinskog rata u petak su položili vijence i zapalili svijeće na grobove počasnih građana grada Zagreba, najznačajnijih hrvatskih vojnih zapovjednika u Prvom svjetskom ratu Svetozara Borojevića i Stjepana Sarkotića sahranjenih na Središnjem groblju u Beču. Obišli su i grob generala bojnika Jaroslava Stipanovića.

Izaslanstvu Grada Zagreba predvodila je pročelnica Gradskog ureda za branitelje Vesna Helfrih i predsjednik Povjerenstva Grada Zagreba za obilježavanje 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata Ivica Pančić. Iz Veleposlanstva RH u Austriji komemoraciji su bili nazočni hrvatski veleposlanik Gordan Bakota, vojni izaslanik brigadir Vilko Klasan i ministrica savjetnica za kulturu Zdenka Weber te predstavnici hrvatskih udruga u Beču.

Komemoracija je održana u sklopu obilježavanja 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata.

Vecernji.hr / foto: Snježana Herek

Godina 2014. u znaku je 100. obljetnice Prvog svjetskog rata, a na programu obilježavanja Ministarstvo kulture radi zadnjih godinu dana.

Prošlog tjedna imali smo prilike u HTV-ovoj emisiji Društvena mreža – Znanstveni četvrtak čuti i da HTV za jesen priprema serijal Prvi svjetski rat redatelja Krešimira Čokolića. Uz njega, u emisiji je gostovao i dr.sc. Filip Hameršak, autor knjige "Tamna strana Marsa" (doktorski rad), koja govori upravo o tome Velikom ratu na temelju 40 autobiografija sudionika toga rata, vojnika, dočasnika i časnika k.u.k. Monarhije. Među njima su i memoari našega sinačkog Otočanina Frane Dubravčića „Živ sam i dobro mi je“, na koje se autor više puta osvrće.

Zašto uopće spominjemo tu temu? Prije svega, zbog zaborava koji u hrvatskom javnom prostoru prekriva taj veliki rat kojim je počelo 20. stoljeće i odredilo sva daljnja događanja u većini europskih zemalja (a pogotovo u Hrvatskoj). S druge strane, u brojnim hrvatskim obiteljima postoji zavidna očuvana memorija.

Tako možete proći bilo kojim selom u Gackoj i upitati starije ukućane o tome ratu, a gotovo nema obitelji u kojoj vam neće reći da je neki njihov djed ili pradjed bio na nekom od bojišta, pa je sretno prošao, bio zarobljen, ranjen ili poginuo. No, nije mi poznato, na žalost, čuva li se i koliko materijalnih tragova (osim u obitelji Frane Dubravčića u SAD-u), poput pisama s bojišta, odličja, vojničkih odora, izrađevina od rovovskog materijala i sl. (ako čuvate nešto, možete nam i javiti!). Prije nekoliko godina za ronilačkog čišćenja Gacke kod Vrbanovog mosta nađena je i neobična čuturica, a ronici kažu da je iz 1. svjetskog rata.

Po svemu, serijal o Prvom svjetskom ratu redatelja Čolakovića i scenarista Hameršaka trebao bi biti kvalitetan i zanimljiv. Obiđene su sve autentične lokacije frontova (rovovski rat), a mnoge su obilježene spomenicima, čak muzejima, gdje se održavaju komemoracije (ali bez sudjelovanja Hrvatske). Na spomenicima su i mnoga imena poginulih hrvatskih vojnika.

Sočanskim frontom vodič im je bio pukovnik Nikola Tominac (rodom iz Stajnice i autor više knjiga i članaka o temama ratova i postrojbi), veliki poznavatelj prilika u Prvom svjetskom ratu. Također je u serijal uvršten dokumentarni materijal preuzet od austrijskog filmskog arhiva, ali i brojni glumljeni prizori, nastali upravo na temelju spomenutih autobiografija, uključujući i Dubravčićevu.

Zahvaljujući emisiji Društvena mreža upoznati smo s postojanjem knjige o 1. svjetskom ratu Tamna strana Marsa, kao i o jesenskom televizijskom serijalu o istoj temi, a oboje nam svakako mogu rasvijetliti zašto se na našim prostorima danas živi upravo ovako kako se živi. Treba biti iskren prema vlastitoj povijesti (i poznavati je naravno), a korijen mnogim današnjim političkim problemima nalazi se i u 1. svjetskom ratu.

Podsjetimo, Prvi svjetski rat ili, kako su ga početno zvali, Veliki rat trajao je od 1914. do 1918. godine, a brzi slijed događaja koji su imali korijene upravo u njemu brzo ga je potisnuo. U Hrvatskoj je taj proces bio još i brži s obzirom da je ona svjedočila ne samo propasti Monarhije, dakle porazu, nego i uvjetovanom svrstavanju u novu zajednicu s pobjedničkom Srbijom, u kojoj se dakako posve drugačije gledalo na Prvi svjetski rat. Promjene koje su se dogodile u tome ratu i poslije njega do danas nisu sjele na svoje mjesto (posljedica su im i aktualna događanja u Ukrajini). Svaka zemlja ima svoje viđenje toga rata, Njemcima znači jedno, Francuzima drugo, Englezima nešto treće, a Hrvatima sasvim četvrto, lijepo kaže Hameršak. Pogledi neće biti pomireni vjerojatno nikad, no važno dosegnuće je što postoji duh uvažavanja svih poginulih i zajedničkoga komemoriranja.

Manja Kostelac-Gomerčić / GlasGacke.hr