Priče Milana Jelića (Matajića) i fotografije iz njegovog privatnog albuma

Naše selce ni preveliko,al je lipo i u njemu se vajke čagoder lipoga dogaja, a ma ni uvik lipo,jima bome i ružnoga...niki umre,jopet jima i svakakove bolesti koj neznaš kraja ni konca,ni kako bi je rastumačil,jima da čoviku krava oboli,pa krepa,ajme ča je to velika nesrića,kako će kuća bez mlika,a mala dičica i starež... ,ma znalo se i prase razbolit,pa krepat,ajme to je isto za familiju bila velika nesrića i žalost velika...

Ni u kući masti ni mesa,dolazidu veliki i teški posli,čaš dat težaku a gre kopanje, košnja, vršidba a pod zjapi prazan,nimaš čim bi miša otroval...E bome ni se to bacalo,ma ni se jilo,bi ga vrag jil potrlo ga jime Isusovo,nego bi se lipo skuval sapun,pa bi lipo celu godinu bilo za prat i za prat plate domaće,ma one bi ko cukar pobelile.Kadi ki to ni znal,jer moral si znat kako se to dela,taj je moral bacit sve,zakopat u zemlju.Ma ni to bilo teško,samo si moral dobro poštentat oko toga...Lipo bi se svi masniji komadi narezali na manje komadiće ,onda se to sve pomeće u veliki kotal,naj ča se u njemu prascem kuvalio ,lipo se nalje vode,e ma ni to sve moral si jimat  ništo od čega bi se to meso pretvorilo u kašu,ma bilo bi ko palenta i puno ređe,ma više ko žaladija.To su ljudi zvali  laguštanj,Bog zna otkud ta reč,malo je smišna,a to je bilo u maći bobic,rekal bi da je kafa ka se ni opržila,to bi isto stresal u taj kotal,to bi se kuvalo od bele zore do mrkloga mraka.A moj dragi to je bila jaka otrov,na kantici narisana mrtvačka glava,ne daj Bože da frcne u oko,ostal bi bez očiju a frcalo je dok je kuvalo...,dici se ni dalo ni blizu,da se kakovo zlo ne desi...
Onda bi se to ladilo celu noć i drugi dan,sapun je bil na vrvu,i on bi se jako stvrdal,ko svaki sapun.
Planinka bi zela nož i to lipo na komade izrezala,i evo ti lipoga sapuna za celu godinu i ljudi se prali,nisu išli zamrčeni...a ispod je ostala kej voda,ni to bila voda ,nego jaka lušija,to bi se čuvalo za plate lušijat.Lipo šnjimi u maštelac,nalji kuvane vode,metni te jake lušije,da vidiš kako plate i roba belidu.Ma nisi jimal od česa neg od konoplje satkat.A  konoplja se sadila i verno pazilo na nju.Taj laguštanj,bez toga se ni moglo,a toga ni bilo svagdi za kupit,moral si okerit za Otočac,celi dan izgubit a kod kuće puno posla,da ne vidiš od njega,onda kad bi ki išal po kakovom drugom poslu ,da ne ideš nafalice,ako bi til donesal bi .Ma toga je trebalo bit uvik u kući,ča ćeš,neznaš kad se zlo more desit.E ma dosta smo divanili o nesrića i žalosti ke je uvik bilo i biće je,bilo je tote i veselja i pisme i jigre,ma je lipše o tomu pripovidat ...
Kad bi jesen pasala i Sisvete,dolazili bi lipi i veseli daniLjudi bi ki je jimal sliv pekli rakiju ,to brajne bez pisme se ni pasivalo,kadikomu je i priselo ,previše bi se nalokal ,pa bi drugo jutro glava bila u rubac  zamotana,a krumpir natanko izrezan i pomećan ispod ,a bilo je glav i raskresani ,kad bi se vrag nalokani skresal pod parapetu.Prasci bi se klali,bome i tote je svega bilo,rakije je moralo bit,ki je bil slabiji ,pa mu rakija naškodila,ležal bi u snigu i dolazil k pameti,onako zabljuvan. Ki je jimal gusak i curu za udaju taj bi sabiral cure i mlade žene u čijaču,bome se i prelilo na veliko...
Posla je po vani bilo slabo,moral si blago naranit i napojit,napravit konak,drv nanest u kuću da je teplo a žene su se muvale oko špareta i kuvale palentu ,pekle police i žmare,vrimena je bilo na pretek...Bilo je muški ki su znali plest košare od pruća za krumpir i čagoder drugo,drugi bi jopet tesali držalice za grablje,roglje,sikire,motike,ručice za kola,niki bi  jopet plel jarmenjače za jaram,delali kuče,krčele,ča ćeš kad je svega trebalo,ki bi vrag sve kupil i otkud,ma ni bilo ni zač.Ni malo bolji bi i grablje delali,sve od drveta,bilo je i ni ki su znali i tamburicu istesat,e to su već bili melci,retki su bili ,bome i priznati.
A vu je godinu zima rano došla,snig pal još ni Sisvete nisu pasale ,bome i kakov snig,i studen bila jaka,jedan ćaće divani,dica moja vako je bilo 29.Celu zimu se išlo u kidanju,nisi mogal iz kuće van izać,ajme,ča smo zla užili,bome va more bit i gora,meni keda je i zimnije il zato ča sam ostaral...
Vaj neće pasat do Jurjeve...Kod uje Jive( svi ga zvali uje,tako su mu strica zvali kaj se ni ženil,bome osta i on uje) i njegove Milke sprema se čijača,ma ne bilo kakova nego dosad najveća u selu,sabiredu cure,bome  i žene mlaje i starije,puno je gusak bilo,jima puno perja,pa bi rad da se ne razvlači zgotovit za jednu noć. Kuća je bogata i viđena,svega jima,u kući ćer jedinica za udaju,niki kaže vrag ti zašal u bogašćinu,a u sebi misli,bome je lipo jimat,paš lako dite ispravit,a ne ko štetu niz vodu...
Milka celi dan misi testo za štrudele,peće jednoga velikoga,biće ga puna tepsija od jabuk,a drugi morda i veći od rožakov,samo ji mora samlit.Još će napeć i pun vandel fritic,biće puno čijačic,i dičakov će doć dost,pa da se ne osramoti.Uje Jive će i slanine na klaštrit ,lipa je i debela samo tako,vu je jesen prase bilo samo takovo,svi su gljedali kako je debela i vikali,e brajne,moja takova neće bit,slabo je jilo,nis mu jimala posij ,krompira je bilo slabo,ča ćeš,ma ne more od trave bit debelo.Reže uje Jive slaninu i divani Milki,nuder je vidi kako lipa,bela ko cukar,pazil sam da je jako ne zadimim.Milka svom Jivi nikad ni pogovorila,nego mu lipo divani,lako tebi moj Jive kad sve znaš i u sve se razumiš...Katica,ćer njeova,zvali su je svi Kate,cura bome za udaju ,nima ča čekat,na proliće će jimat puni 15, misi kruve i peče,bome se i opeče na rolu,ni zela krpu kad je kruv vadila.Jimadu oni i dečkića od osam godin,maloga Tomicu,gre u prvi razred jer je prvu godinu zaostal,baš mu škola ne gre ,a bila vražja učiteljka, ni ga tila propušćat ,još napako vidila da je na maši bil ...,Jive joj svačesa nosil,ma u niš ni tila ni pogljedat. Rekal je ćaći i materi da u školu me more ni gljedat,  a kad zajde u nutra sve mu se u glavi ukolombar okriće.Ča najgore i dugočasno mu je tamo sidit,a puna kuća posla.Oboje su mu rekli,nauči ništo pročitat i malo računa,da znaš s novci da te ki ne prevari pa ćemo te izvadit. Dite se baš razveselilo,vu godinu keda mu je nikako lakše,zna da ne će još dugo....Al je zato kod kuće zlatan,nanese drv punu kuću,vode nakala na šternji,nateše tresak i cipljic naciplje,to mu više nedadu delat jer je rukicu malo posikal...tate je za vraga baš nabrusil...
Ve je godine i lipa bila puna cveta,nabrana je puna velika vrića i osušena,neš niš jimat ko nimaš vridne ruke,ki će ti ča dat.U velikom loncu na šparetu kuva voda za čaj,ma niš lipše u zim od lipova čaja,još kad se dobro pocukri,pa još ki jima rakije,pa malo ulje,kako lipo dane i grije po trbuvu,ma bi ga sveti pili...Zimski je dan,pa noć brzo pade,prve čijačice polako dolazidu,viče gazda ma ji evo na pragu,gazdarica divani ,neka ji neka moj Jive,ma smo sve pripremili,ja sam i perje pomećala u sitnice ,da ne štentamo,za jilo se ne sikiraj,sve je gotovo na vrime...Bome kuća se puni,sve ji je više,sida se oko stola i odma se vatadu posla,svaka jima mali nožićak,mi mu vičemo kujica,mali je a oštar ko zmijica,lako se na njega i porezat...
Jimadu i velik,bome i dost širok ganak,pa su i tamo naložili da ni zima,jer kamo ćeš kad dojdedu dičaci i prelci,možda i iz drugoga sela,kamo ćeš ji vrć,lipo su klupe složene od žaganic,pa jima mesta dost
Na kraju ganka je i zavod,pa kad te uvati,da prostiš ne moraš bižat van,a kod Jive sve je na svom mestu...A kako i ne bi Jive je na dobroj zaradi,bome i gazdarica ni došla prazna...I medvid gre na veliku rpu..Bome ni bilo ni 6 uri,sve je bilo puno ljudi ,žen i mladi cur.Bome dolazi i naš  Miko Merikanac,ma su njega najprvo zvali,znadu da zna lipo i smišno divanit,ajme kako bi se pasalo bez njega,ma nikako...
Malo se bil nećkal,da mu se neda,ništo ga muči na noga ča mu je drvena,vlja je prezebal,pa mu ciplje u njoj...Jopet divani,ma  ni lipo da se odgovorim,dobri smo,jedno drugom i pomožemo,moja seka i Milka su jako dobre,ma dovuću se pa makar po četverici...Vajke je bil u lipoj čistoj robi,i danul ko rožica,za tu priliku mu je jedan čovik ki je znal kose podrezal,a on se lipo obrijal ustrom.Bome njega je njegov stolac čekal odma do čijačic,bliže šporetu.
Divanidu žene,dajte Miki kadi je teplo da ne prezebe,ki će nam onda ča reć .I seka je došla,ma se odma uvatila perja.U selo je  po Sisveta došla nova učiteljka,na ča je prvo bila vrnula se tamo otkud je i bila,niki kaže da su je premestili jer ja bila sotona.Ma ni niki za njom suze pušćal,moj dragi ma to veselje bilo,ni se nikom ni javila,samo je preko noći vrag  nestal...,vrag je bil veliki u njoj,dicu je tukla i perušala a za niš, ma ne moredu svi znat,naj ki jima tvrdu glavu ,ajde  mu dokaži ,bome ni godina izašla da ni troje i više porušila.A ne daj Bože da je dite vidila da gre na veronauk,taj bi platil svoje .Ni se pitalo jel mu škola dobro išla,il je išal žali Bože...najviše bilo takovi ki su išli žali Bože.Ajde,zač joj je to smetalo,ma se trn odmaljena oštri,ča bi kašnje ,ma se ni križat ne bi znali... kakoš pustit dičicu da ne gredu u crikvu,ta se ni bojala dragoga Boga, u niš ni verovala,divanila dici da nima Boga ni Božića... Sotona,ča drugo...O svi su odanuli kad je  je vrag ručal,da je išla bilo kud...samo da ni u selu. Ta naša nova učiteljka je došla ,kako ona divani iz velikoga grada,fort iz Zabrega,ma ni baš ,nego nigdi malo dalje,divanila je da blizu njeje kuće teče velika voda,i da se oni po letu u njoj kupljedu i da jima puno rib u njoj ,pa ni ki znadu moredu puno navatat,vako kad je kakov veliki post,ma kibi vrag to jil,ma jima lipšega jila i slajega ,mi se za post napucamo fažola na salatu i kuvani jaj ,ma na tomu moreš lipo podurat ,jedino zna trbu napregnut,pa moraš pazit da te baš svaki ne čuje. A kibi se išal u to kupat,ma to mora bit duboko i mrzlo,još se zagušit, moredu te i grči uvatit,pa jadna ti majka,ode izranjen u rumene rožice...
Jimala je svim nam smišno jime,ma kad malo bolje pogljedaš i lipo,ali smišno,Sofija,a to su valja ta gospocka jimena,ni kod kod nas,Kata,Manda,Marija,Jele,Luce,Dragica...
Jimala je lipe bele kose,dost i dugačke,ona je divanila da su modre,ma kakove modre,ma znamo mi ča je modro.a ča je lipa bila,ma ko anđelić, ko rožica , ma lipša od toga, ko majkica Božja ,tako ništo ,ni bila prevelika,sitna,a lipu glavicu jimala,doli sva lipa bila,uvik bila lipo obučena,na njoj uvik lipa opravica,a na noga cipele,ne opanke ko mi,nike su divanile,nemore ta vriću ponest.,druge mudrije bi rekle,koga će vraga njoj vrića,nju rani njeja služba,ne naše vriće ni krosna....A dobra bila,a draga,dica je jako volila,ma svi smo je jako volili,zvali bi je kad je kakov god na jilo,bome i došla bi A kako je lipo divanila,ma drukče neg mi,al vidi se lipo,dost toga mi nismo ni razumili,ma ni ni ona mogla sve povatat,  a ki more nas povatat ,vaj divani vako naj nako.Dica su je morala zvat drugarica,tako je škola tražila,a mi je zvali,kako ki,muški učiteljka,mi žene gospojica,kako ćeš kad je bila gospojica.I nju je Milka zvala u čijaču,bome je i došla,našli su joj lipo mesto baš do Miki,da bude u teplini,i da ku pametnu reče,ma nisi jimal od koga ča čut pametno,nego samo munjenije i kakove bakule,najviše mriže i pekljanije...Odma smo je pitali jeste vi daleko od toga Zabrega,o kom stalno divanite,vikali smo joj svi vi,ajme,kako drukče,ma moramo je štimat,ma je ona učena glava,ma sramota reć ti,kibi to mogal ...Ni to ona volila,to naše štimanje,bilo je kej sram,a ča je mogla kad mi nismo popušćali.Kad je sela i malo se steplila,dobila je i lončič čaja,i čijačice su dobivale,odma se doljivalo,bilo ga je kuliko si til,a lipo pocukren i malo rakije u njemu ,cela kuća danula po lipi i rakiji,počela učiteljka svoj divan...Ja sam vam kaže do Zagreba,recimo ko vi do Brinja,pa možda i malo dalje,ali svakodnevno vozi direktna autobusna linija,i kad sam završila osam razreda,ja sam u Zagrebu upisala gimnaziju,nakon toga i učiteljsku,i svaki dan putovala .U jutro odem,kasno po podne se vratim,tako svaki dan,dosta naporno,ali bi se u nedjelju odmarala .I moji roditelji rade u Zagrebu i svakodnevno putuju.Tata mi je autolimar, popravlja aute i ravna im lim mama radi u kuhinji,u jednoj velikoj tvornici,kako vi kažete fabriki.Tako je ona lipo uvik divanila,ko u školi dici.Ajme ,gospojice,a ki vas je naučil peć onaj najlipši kolač,kako ga vi zovete torta?E vidite moja je mama kuharica i dobro kuha,ali i peče dobro kolače,ona me naučila,a ja obećavam da ću naučiti bar jednu mlađu ženu koja bude imala smisla,a ona će onda i druge...Divani jedna čijačica iza stola,ma mi Bog da iča znamo,nimamo ni vremena,daj oko blaga,daj oko dičice,zemlje dost,starež u kući, drva, seno,vršidba,ma jedva dospijemo.A znamo speć malo šaroga kruva,kad jima cvebe,malo štrudela,čaš kad slabo jima jabuk,najviše fritice,pa lipo pocukriš i bele kafe i dobro,ni niki gladan.Bogu fala i Božiću,e onda se malo muštramo,pa se peče štrudel od rožakov,e ma ni to malo ča,a Božić je...ma ni ni jaj,ki more tuliko jaj vrć u kolače,ma se s jaji more pravi obrok jimat,još slanine naklaštrit u nje,i svi siti,samo gredu na vodu na kantu...ajme gospojice, divanidu čijačice,vlja deset jaj gre u to,ajme ća je previše,previše,ma je lip,ma niš slajega ni od njega,ma od dice,ne moreš jaje metnut na kraj za malo testa umisit,ma ka di je to,ma po zimi ne nesedu,ni vrag jajeta vidit,ma smo željni jaje pojist.Ništo sabereš med mašami,to se zavuče u škrinju u šenicu,ma to malo jedva da se pasa Božić.
Bog vam dal zdravlje da ste nam spekli i donesli u čijaču,bome kad perja smanjka,lipo ćemo se pogostit,samo naj ki bude dilil,neka pazi kako reže da bude za svi,makar malo liznut.Dojde gazda Jive k Miki Merikancu,pa mu divani,Mikica dragi,ajde ti nam nam još ča izdivani iz te tvoje Merike,ma nisi ti nam sve u čuvarini izdivanil,lej da će du ljudi pospat,čijačice su počele drimat,daj ji malo razbudi...Ajme Jivica ,neznam ča bi još ljudi volili čut,ma siti ću se ništo...
A vo će te siguro volit čut,jedne nedilje,ne dela se,evo ti vraže,dojde k meni moj pretelj Mata,naj ča su ga svi zvali Šaka,ma dobri smo jako bili,a ča mi je dobra napravil u životu ,neću ga nikad zaboravit,ma bil je malo munjen i vrtoglav,on vam se tukal,šakal za novce.Lipe je on novce znal zaslužit,ma badava mu to kad su ga znali dobro izubijat.Reko Mate,mani se vraga,delaj če drugo ko ja,manje dobiš al ti niki ne razbija glavu,kad sajdeš iz pameti čaš onda.Kaže meni Mata,ajde se obuci,pa gremo malo vidit svita,danas ti je kod nji ko nikakovo prošćenje,vidićeš rode naroda svake fele, ji se pije,oni pivadu po svoju,ma ni to pisma ko naša,ča nas briga,rode sve je zabadav.Kako more bit zabadav,to mi nikako ne gre pod kapu?Došli mi tamo,a tamo naroda,najviše muški,jima i žen al s njimi bolje posla ne jimat,te bi te oplindrale i kadi si onda,zač si delal...A za novce,to su takove fuste i palandre,nima ča ne bi napravile,ajme Bogu fala da toga zla kod nas nima...
Ča ćemo jist,ja se ne razumim,donese Mata pečenu  kokoš,krompira i bocu vina,bome se mi dobro najišmo,popili to vino,nako iz boce,baš se lipo zagrijali,gremo dalje šećat,kaže Mata rođo sve zabadav,ma reko fala Bogu,baš nas je srića potirala i tebi kaj sve znaš.Kamo god se okreneš,dimi svuda,pečedu se kokoše ,kobasice na šćapi,bome i drugo meso.Ča,ćeš mi se najili,ne moremo više,al popit se more,donese Mata još bocu  vina,ma lipo se mi raspoložili,pivamo nas dva naše lipe pisme,tamo otkud je on je Velebit,ko naša Kapela,isto šuma kirija se bukovina i jelovina,poče on pismu Velebitu,da ti nije mora...ja dobro podbočim,ma baš smo lipo slagali...
Ne da vrag mira,bome ni vino,gremo dalje gljedat,kad tamo  dragi moji komšije čovik vodi medvida na lancu,pravoga medvida,ko vi naši,na žvali jima brnjicu,u nozdrvi lanac i on njega sluša,bome se ništo počelo  gužvat,jedan zel nikakovu padelu,tuče batićem po njoj,ne znam ča je,ne boj se zna Mata.. .
Viče Mata meni ,rođo,evo za nas posla i dobre zarade,sad ćeš vidit...
Ode on tamo meda nje,bome evo ga k meni,reko ča je Mate?Mike ovo je za te posal,tražidu ki bi se s medvidom porval,Mike slažeš ne teške žaganice po cele dane,dobro i jiš i piješ,lej ti ruk,lopate jim nisu par,ča su njegove čampe za te tvoje ručerdine,Mike ruši ga doli i zadavi...Ne more ti niš,jima brnjicu,more te samo čampom ogrepst,neće dospit
Ja sam isto malo popil,vidim da je u meni sila i jak sam,malo me koda stra,reko odi k vragu Mata,otkinuće mi glavu,to je medvidina,pusta,nastavlja se na noge ,bleji,baš koda zastrašuje
Ne bi ja,bojim se,ali munjeni Mata ne popušća,viče ma ča se bojiš,lej ruk,satari ga Mike,bi,ne bi,stra malo popušća,još kad mi reče da ću dobit 30 ti njeovi dolari,to su onda bili veliki novci,i danas su isto,reko ma to je nemal moja plaća,reko oću Mata,oću ...Ni se vrazi kladili,jedni na medvida drugi name,zato je bila na padela,svi su mećali novce na medvida,jedino moj pretelj name...Bome grem ja bliže k njemu,malo mi desna noga uvatila ma,on ruči,nastavlja se,pa kaj put i blejnu ko junac,vičem ja u sebi,Bože dragi pomozi i ti Majkice sveta,ako me jako sastavi da ostanem na mestu,da se ne patim,ki će me bajlit...
Meni koda dojde još nikakova snaga,na mi se noga umirila,gljedam kadi ću ga ćapit...
Ćapi ja naglo za lanac,pa ga jako povuče k sebi ,pa ga briznu po labrnji,on se ni nadal toga,onda ga s obe ruke jako gurnem,on se splete u naj lanac i prevali se na rbat,ja na njega zajaši i stisnu oko vrata,Mata ziva,guši ga Mike,guši ga Mike,nis til mogal sam,ja ga pušćem i rđa me s čampom ogrebe po grebenici,a poznadu se noti dan danas
Reko ča ću ga davit ma mi ni niš napravil,kašnje mi bilo žal ča nis,ne bi me nako izgrebal... Bome evo novac,nikad lakše do nji,je bilo je stra da me vrag ne satare...Moj Mata se kladil da ću ga soborit pa je lipe novce zaslužil,more bit više neg ja...
Ča ću ja s ti novci,nikad uru nis ponesal,ja lipo kupim uricu,ma vidili ste kako lipo tucka,još sam navrgal 10 dolari,ni bilo dost,a nis til bilo ča.Taman Miko izdivani,evo ti planinke,pita ga ka je ura,Miko pogljeda pa  joj veli,evo bome pol noći,a Milka će,žene drage,još su u ganku dvi vriće perja,mi ne moremo zgotovit,jopet ćemo se sabrat i dogotovit,vi keste bile  dojdite jopet u naj petak po Božiću,sad ćemo lipo malo pojist,ča smo pripravili,ma to je sve po sirotinjski,čagoder i popit,gospojica je donesla nikakov lipi slatki išarani kruv,ona to zove torta,e toga niste provali,a bome draga vi ćete ga rezat kako vi znate,samo gljedajte da bude za sve,teploga čaja slatkoga ko medica jima kolikogoder budete tili,fritic lipi meke ko duša ,moj gazda jopet napripravljal slanine ko cukar bele,dite moje napeklo kruva,samo jite i pite,e da i slive jima za u čaj i za popit,niki neće gladan ostat
A kad se malo pogostimo,onda jigrajte i pivajte,ako oćete do beloga dana.Mali Tomica,gazdin sin,ne drimlje mu se ne gre spat,svaku besedu Mikinu je dobro povatal..Jive viče,Milka ,nuder to dite zalezi,da ne drimlje,mali Tomica se otrese,ki drimlje ,lej da slušam stric Miku...
Donesli su Tomici komadić torte,ni se mical od Mike.Bome se jilo i pilo,naj traži donesi kapule,naj drugi bi rakiju,ženske tučedu po čaju i štrudelu,kadika i rakiju salje u se,svega jima dosta,svi falidu gospojicu i taj njeji kolač ,a jidu ga mrvicu po mrvicu ,više ga zobljedu  ko tice da bi ga ča duglje mogli jist,kako ona zove tortu,al je lipa,al je lipa,lej kako je meka,lej a svaki red zase,kako joj vako lipo ispade,ajme ma je ko narisano...Muški su tukli po slanini i rakiji,falili kako je lipa ,debela,a meka pa sama propada u trbu,ni niš ni zadimljena,drugi viče,lej kako je lipo slana...
Fali se i mlada gazdarica,kako je lipe kruve spekla,ma trebalo je to znat i umisit i speć i da se vako lipo ugoda...
Bome draga tiš se lako udat,za te će du se otimat dičaci,divani njeja krsna kuma,fala Bogu nima posla kaj ti neznaš,još ti Bog dade i lipotu i vridnoću,neka ti još samo da zdravlja i sriće. Stoli se čistili,perje su spravili u druge čiste vriće,pita kuma Milku,o kuma,oće perja  bit dost,oće kuma,Bogu fala,biće obilo za četiri vanjkuša,po mom računu,i za veliki poplun,da mladica ne prezebe,lej kakove su  te naše zime,ajme ma zaboravi,ma su još dvi uvr vriće za čijat,ajme kadi smo još...Bome niki potuče na vrati,kad to Jivin pašanac Mile dojde,ni prvo mogal,krava se telila,pa su on  njegova žena,Milkina sestra morali pomagat,dvoje je polegla,a jako se teško otelila.Žena je ostala pazit na kravu i telčiće,a njega je Jive natental,da kad bude sve gotovo,dojde malo posvirat.Od Mile ni u kraju bilo boljega  na citora,a jimal lipe citore,ne duple.
Kad je Mile malo pojil kapule i slanine i lipoga kruva,a mili Bože je jil ko s lopatom,ma najviše celo gucal od preše...Onda ćapi citore,pa kad zasviri kukunješće,svi se živi povatali,i staro i mlado,jigra i Miko na noj drvenoj nogi,ajme veselja ,ajme vriske, ki će bolje,zajitadu se do guzic...Bome se trame  i grede ljuljadu i tresedu,svi se veselidu,jedino Jivi ni da veselja,ma i on je vesel,nego  se boji da ka trama ili ne daj bože greda popušća,bilo bi zla da se skrešedu u konobu,ma more ki nakazan,i bez glave ostat,još je i krava doli,ma bilo bi zla....
Šaplje on pašancu na uvo,nur sviraj laganije pisme neka jigradu u dvoje,vidičemo lipi ki će skogu jigrat,a bome i kuća će cela ostat,vrag ti no kolo tvoje uzel,još si sviral u kalup,reko ode sve u lagum...Mile citore istrese,kad Milka započe pismuLičko lešće ,Otočac i Brinje ,muški podbočišu,a Mile zagrmi ko na najveća medvidina,ženske dajedu cvik,ma pisma gre samo tako,ni ki nisu pivali ,ča su žalovali ili čagoder drugo ,divanidu ali lipo slažedu ko jorgule,ma vo diže iz groba...
A lampa i to kakova lampa,samo zaškilji,rekal bi gotova je od pisme i glasov,a malo su je baš zato više odvintali,da se lipše vidi...Bome u toj kući ni niki petrolin šparal.Kad se Mile malo napival,zame citore i bećarinu zasvira,teško mu je rado bi pival,mora puvat u citore,negre neg tako,sad se jigra u dvoje,stare majke gljedadu ki gre po koga,a onda šapljedu,kadi bi moglo ča bit,ki je za koga,ki ni
Ma ni se puno gljedalo na lipotu,nego da je zemlja blizu i da je puno jima,da je dost blaga u štali,da kokoše nesedu,da je ćaća na dobroj zaradi,mama vridna i čista planinka,da je u kući čisto,još ko je zavod u ganku a ne nigdi iza kuće,pa kad puše i namiće,ajde ti odi a stislo,ne da se durat...
E u takovu kuću bi svaki til ćer udat ili iz nje sina oženit.
Uvik se gljedalo da bogašćina ide na bogaščinu,ajme kadi bi sirota išla za noga ki jima,ma kakova lipota kad nima niš,ma čabi on nju i zel,nisu dali ćaća i mater
Svaki je polak sebe para tražil,a bilo je svega,a kad sirota zame sirotu  ,u jadnoj kućici samo je  buv bilo obilo.
I tako malo pisme,malo jigre,kadiki ki je šaljiv ništo smišno izdivani,kad Miko pogljeda na uru ,ajme ljudi ča čekamo ma su skoro četiri ure,ajmo se polako razlazit,trebadu ljudi ić spat ,vlja mi ne moramo,nu vidi maloga Tomicu,na višku spi,ma je bome dobro izdural...a va moja bukva od noge dok se razodi,razdaniće se.Kuća za čas osta prazna,bilo je jako ladno ,pa su se razbižali.I tote u kući su svi odma poležali,sve su nako ostavili,pa će du slagat kad se naspidu.
Bome nisu pravo ni pozaspali,kad mali Tomica,poče jokat iz sna,na sav glas,ajme ne dajte me,ajme odnešće me,eno ga na mom krevetu,nosi me ,odnese me mame,tate,tirajte ga od mene...pojišće me,Milka brzo leti k njemu,gre ga zagrlit,Jive pita ,skočil se i on,ča je ,ča je,Tomica još i sna viče medvid,ajme veliki medvid,ćaća sad koda je s pameti sašal,viče da ni u ganak zašal,kad su ljudi izlazili,Milka, Milka brzo sikiru,da dite spasim...
Milka ziva na njega,divani mu ,ma kakov vražji medvid,dite je ružno sanjalo pa se jako prestrašil,ne more k sebi doć...
Sad je Jive fort pomunjenil,kune sve čega se sitil,pa zakune i žarku tavu,baš je pobisnil.
Jes ti ja rekal ,ženo munjena,zalezi dite,ne neka ga ,neka sluša munjenoga Miku i njegove bakule i pekljaniju,ki munjencu veruje,on se s medvidom rval,vlja mi ne znamo ča je medvid,još divani da ga je soboril i da ga je trebal zadavit,vrag popil dvi tri rakije  pa divani ni va legla ,ni na stala,ko iz ognja,ni nego će mi dite dobit stra kaj neće nikad proć,pa kadi smo onda,muško dite,ajde da je žensko,Bože pomozi,udaće se pa dobro,a ča bi onda,ki će nas pomagat kad ne budemo mogli,a brzo će to doć...Tomica dragi,ča si tako ružno sanjal,lipoto moja?, pita ga ćaća... 

Tate,Tomica će kroz plač,k meni je došal naj stric Mikin medvid, ,samo ča je bil još veći,tote je bil u sobi,neznam ,kadi je,da se ni kadi zavukal, morebit je utekal,i divani on meni,zna mi jime,Tomica sad ćemo se ja i ti porvat,da vidim jesi li jak,i nastavi se na noge,pa nako ruknu,meni su se noge otsikle,evo i zapišal sam se,nemojte zivat na me... Ja njemu divanim,ma ja sam mali,ne mogu se ja s tobom rvat,makni se ća,a on meni nato reče,onda ću ja tebe sobom odnest,tamo ću te ranit,pa kad budeš jak , mi ćemo se rvat, u tomu ste vi doletili i spasili me,bil bi me siguro odnesal,možda kadi bacil u jamu a možda bi me i pojil...
Mama jadna plače,o Tomica ,jedinac moj,ma si to sanjal,ni vraga ni,ni medvida,ajde se malo rastupi,lej da smo svi oko tebe,i ja i seko i tate,kucić laje vani,ni nigdi nikoga...Jedva mali Tomica došal k sebi,a onda se i sam smijal svojoj sanji,bome je rekal,a neću više slušat taj divan o vuci,medvidi i o viškam,mogu jopet ružno sanjat,pa se vako jako prestrašit,ma mi je srce moglo stat...
Bome se lipo razdanilo,već se vatala deveta ura,po selu blago ruči,ovčice blejidu,ki jima prasešce ono krulji,čujedu se kokoše i guske,sve gladno i žedno,prelci i čijačice spidu,vrag bilo ko još igdi dimi iz kuće.
Vani ljuta zima,rekal je dobro naj ćaće, dica moja vako je bilo 29.

Organizator MNT turnira Stajnica 2025., Branimir Perković Peras kaže:

"Jako sam ponosan i sretan što smo i ove godine, po 44. put igrali i gledali malonogometne majstorije u Stajničkom polju.Želio bih se zahvaliti svim sponzorima, koji su u bilo kojem obliku pomogli i omogućili meni da uz malo truda i volje omogućim da se tradicija nastavi. Želim također zahvaliti svim ekipama na sudjelovanju i fer i poštenoj borbi. Čestitam svima koji su osvojili nagrade, što ekipno, što pojedinačno, a sve nas ostale pozivam i iduće godine da se opet " loptamo" i uz dozu sreće ugrabimo koji od trofeja.Kao organizator nogometnog djela cjelokupnog subotnjeg programa želim da se zna da sam dao sve što je u mojoj moći da sve bude kako treba, a najveća želja, a istovremeno i nagrada bi mi bila da se i iduće godine svih 14 ovogodišnjih ekipa pojavi, naravno uz neke nove u našem Stajničkom polju. Želim se zahvaliti svojoj najužoj obitelji na pomoći oko pripreme igralista,gospodinu sucu Mariju Luliću te bih se posebno zahvalio gopodinu Slavi Movriću ( Pandur) koji je uložio veliki trud da se naše polje nakon svega u subotu vrati u prvobitno stanje.Nadam se da je svima bilo lijepo. Pratim vaše komentare, kako pohvale, tako i kritike i samo uz vaše reakcije možemo zajedno napredovati. Želim svima puno zdravlja i sreće i vidimo se iduće godine. HVALA!"

Sudionici:

PLAHUTERI, ČARAPOVO SELO, KLINCI, BRZI I ŽESTOKI, ZLATKO COMMERCE, BRINJE - DUGO SELO, WOX & EVERGREEN, BABLOO, ACO BOYS & MNK OTOČAC,WHITE BOYS, BIJELO PERO, BRINJSKO CVIJEĆE, VJEČNI SOKOLOVI,STAJNICA - LIPICE

1. mjesto ACO BOYS & MNK OTOČAC

2.mjesto BABALOO OTOČAC

3. mjesto ČARAPOVO SELO

Najbolji golman turnira
   MATIJA KRALJIĆ
" ACO BOYS & MNK OTOČAC " 

Najbolji strijelac i igrač turnira
   ANTONIO BIĆANIĆ
"  ACO BOYS & MNK OTOČAC  " 

!!! Više fotografija uskoro na Priče iz ličkog kraja !!!

Izvor: Melita Toljan Perković/Novicije iz zavičaja

Sv.misa kod kapelice Gospe Karmelske (Katarine po domaći) u Tominčevoj dragi, održat će se 16.07.2025., u 18 uri.

 Preuzeto: Fb Baštinica

Blago u Gospodinu preminuo je Nikola Kostelac, dugogodišnji predsjednik Udruge Ličana Vila Velebita, humanitarac i društveni djelatnik, ekonomist i vlasnik građevinske tvrtke, u ponedjeljak, 7. srpnja 2025. u 80. godini života. Pogreb je danas (četvrtak, 10. 7. 2025.) u 11.55 na groblju Mirogoj u Zagrebu.

Prisjetimo se njegova uspješnog životnog puta koji ga je iz rodnog Prozora odveo u Zagreb.

Rođen je 15. rujna 1945. u Prozoru od oca Mate i majke Marije, uz stariju braću Ivana i Karla, u obitelji Kostelaca pod Umcem i Riđom kojji nose špicnamet Banići. Za to je zaslužna njihova baka koju su Banići koji nisu imali djece posvojili dovevši iz Trnovca ženinu nećakinju (obitelj Dešić), kojoj će se kasnije priženiti Petar Kostelac iz Trnovca i tako svojoj grani priskrbiti trajni nadimak Banići. Djed Petar Kostelac sudionik je 1. svjetskog rata, na bojištu u Galiciji bio je zarobljen, preživio je i pješke se vratio kući u Prozor. Petar i Ana imali su pet sinova i četiri kćeri te brojnu unučad i praunučad, a među unucima je i Nikola Mika Kostelac.

Nikolini roditelji bili su poljoprivrednici, a otac je imao i kovačnicu (otuda i drugi nadimak - Kovači). Idilično djetinjstvo u seoskom okruženju između Otočca i Prozora, uz Gacku, bilo je ispunjeno čuvanjem ovaca, igranjem s drugom seoskom djecom, kupanjem u rijeci ispod kuće. Osnovnu školu završio je u Otočcu, potom i srednju ekonomsku školu jer u to vrijeme drugih smjerova u otočkoj srednjoj školi nije bilo. Kao srednjoškolac bio je vrlo aktivan u društvenom životu grada, organizirao je zabave, priredbe i plesove u Otočcu. Intenzivno se bavio sportom – nogometom, rukometom i košarkom. Kasnije će isticati koliko su važni u tom njegovu formativnom razdoblju bili pojedini profesori: Branko Kemfelja u sportskom životu, Nevenka Barić u društvenom životu, Ivan Orešković kao pedagog, a Milan Brajković usadio mu je ljubav za matematiku i fiziku. Nakon završetka srednje škole 1965. g. upisao je Ekonomski fakultet u Zagrebu, a diplomirao je u svibnju 1969. g. Studentsku 1968. g. obilježili su studentski nemiri, u kojima je vrlo aktivno sudjelovao zajedno s drugim studentima pod vodstvom njihova profesora s fakulteta Marka Veselice. Godine 1970. nakon povratska s odsluženja vojnog roka oženio je svoju studentsku kolegicu Mariju Kostelac, također iz Prozora. Prvi sin Krešimir dolazi na svijet 11. 12. 1971. g., a drugi sin Dinko 1975. g. Dinko Kostelac završio je elektrotehnički fakultet i kao uspješan inženjer radi u telekomunikacijskoj tvrtki Ericsson Nikola Tesla. Oba sina su oženjena i zajedno imaju petero djece, Matiju, Karla, Luciju, Mariju i Laru, kojima se Nikola natročito ponosio i uživao u njihovu društvu.

Prvo zaposlenje dobio je u građevinskom poduzeću Tempo u Zagrebu na izradi kalkulacija i rekalkulacija, a to prvo radno mjesto uvelike je odredilo daljnji smjer njegove poslovne karijere u građevinarstvu, sve do mirovine. Tijekom 40 godina rada bio je građevinski kalkulant, potom stručni suradnik za problematiku graditeljstva u Sindikatu građevinara u Republici Hrvatskoj, a zatim pomoćnik direktora zadužen za komercijalne i financijske poslove u građevinskom poduzeću Dom. Bila su to teška vremena za graditeljstvo, poduzeće je bilo u velikim problemima što je bio i svojevrsni izazov za mladog ambicioznog Nikolu. Ubrzo je preuzeo funkciju glavnog direktora Doma. Godine 1993. napustio je poduzeće Dom i osnovao vlastitu građevinsku tvrtku Gepot, koju je kasnije uspješno preuzeo stariji sin, građevinski inženjer Krešimir Kostelac.

Na izbornoj skupštini u Zagrebu, 18. listopada 2012. g., jednoglasnom odlukom izabran je za predsjednika Udruge Ličana Vila Velebita što će biti sve do 2022. g. Nakon toga obnaša funkciju dopredsjednika udruge. Kao predsjednik Udruge Ličana djelovao je naročito na zbližavanju zavičajnih društava i klubova iz Like i realizaciji zajedničkih programa te povezivanju Ličana u Zagrebu i Ličana u zavičaju, nastojeći da se pogotovo mladim ljudima prenesu narodni običaji i kulturna baština. Iza njega su organizacije brojnih kulturnih događanja u Zagrebu i okupljanja Ličana iz svih dijelova Like, spektakularnih Ličkih večeri, Susreta Ličana i prijatelja Like, koncerata svih ličkih KUD-ova u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, okruglih stolova posvećenih ličkim velikanima, predstavljanja brojnih knjiga ličkih autora ili tematikom vezanih uz Liku (npr. Posebnosti Like: priroda, povijest, kultura, istaknute osobe, Ličani i/li Slavonci, Ličani u Slavoniji u prošlosti i sadašnjosti Josipa Fajdića, Duboki krški izvori Hrvatske Tihomira Kovačevića Tihe, zbornika deset pisaca Otočki dekameron, Umjetnost Like Vesne Bunčić, Lika i Velebitsko Primorje u hrvatskoj književnosti Ane Lemić, Nestali bez traga dr. Ive Pećine itd.). Za vrijeme njegova predsjedanja udrugom organizirana je i izrada i postavljanje spomenika trojici jezikoslovaca u Gospiću – Šimi i Anti Starčeviću i Franu Kurelcu 2017. g. te više predstavljanja projekta i prigodna svečanost otvorenja. 

U vrijeme Domovinskog rata javio se kao dragovoljac odmah na početku, no usmjeren je na poslove logistike gdje je bio potrebniji. Jedna grupa radnika iz poduzeća prebačena je na ratište u Sunju, a strašne ratne uvjete nastojao im je što više poboljšati nabavkom i slanjem tople odjeće, gumenih čizama, kabanica, šljemova itd. Za radnike koji su otišli u Domovinski rat osigurao je dvije plaće, jednu za radnika, a drugu za njegovu obitelj, suprugu i djecu ili roditelje, koji su ostali kod kuće. Prvih dana Domovinskog rata uključio se, zajedno s grupom Otočana i Brinjaka u Zagrebu, u osnivanje društva Gacka dolina, Otočac i Brinje pod vodstvom Tomislava Crnića. Društvo će prikupljati sredstva za nabavku oružja i humanitarnu pomoć te voditi brigu o zbrinjavanju izbjeglica u Zagrebu. U Vukovarskoj ulici u Zagrebu bio je osiguran prostor za rad udruge i skladište za prikupljenu humanitarnu pomoć. Svako toliko udruga je u Otočac dovozila potrebnu sanitetsku opremu, krevete, hranu. Također su u Otočcu, uslijed svakodnevnih neprijateljskih granatiranja, ogromne potrebe za pokrovom i staklom, pa je Nikola u nekoliko navrata, iz poduzeća Dom i još nekih građevinskih poduzeća, zajedno s članovima udruge Gacka dolina, Otočac i Brinje, dopremao u kamionima u Otočac velike količine najlona, stakla i salonita. Nije bilo zgrade i kuće u Otočcu u Domovinskom ratu kojoj bar prozorska stakla nisu popucala od detonacija. Tolika stakla nije bilo moguće ni nabaviti, ni ugraditi tako brzo, pa su najloni kojima su zatvarani prozori i vrata bili najtraženiji i najcjenjeniji artikli iz humanitarne pomoći. Doći s humanitarnom pomoći iz Zagreba u Otočac naokolo, jedinim mogućim nezaposjednutim putom, tada zvanom cestom spasa preko Rijeke, Senja, Sv. Jurja i Krasna, nije bilo ni jednostavno ni bezopasno, ulazilo se u grad pod neprijateljskom vatrom, sa zgradama u plamenu, svakako prizori koji se nose cijeloga života. To je samo djelić bogata životnog puta koji je došao svome kraju, no nastavljaju ga sinovi i unuci.

Posljednji pozdrav Nikoli Kostelcu - dopredsjedniku krovne udruge Vila Velebita iz Zagreba, a prije toga i dugogodišnji predsjednik.

"Opraštamo se od velikog čovjeka. Ostati će nam u uspomeni kao dugogodišnji predsjednik krovne udruge Ličana Vila Velebita, u kojoj je organizirao brojne aktivnosti i prekrasne izlete od Soče, Beča, Praga, Karlobaga... Počivaj u miru prijatelju"

Nikola Tominac

SVETA MISA 22.07.2025., U 18H! 

Preuzeto: LS županija 

Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić i župan Ličko-senjske županije Ernest Petry obišli su, 06. svibnja 2025., više lokacija na području općine Brinje gdje su u tijeku značajni investicijski radovi, vrijedni gotovo 850 tisuća eura. Riječ je o projektima koji obuhvaćaju različite aspekte društvenog i infrastrukturnog razvoja.  

U Jezeranama se uređuje Kulturni centar, za što je izdvojeno 210.000 eura, a radovi uključuju unutarnje i vanjsko uređenje objekta.  U Križpolju se provode radovi na unutarnjem uređenju sportske dvorane za potrebe taekwondo kluba koja će se koristiti i za druge rekreativne aktivnosti mještana, a završeni su i radovi na uređenju dječjeg igralištu, sve u ukupnoj vrijednosti od 110.000 eura.U samom središtu Brinja ulaže se u dvije velike investicije: izgradnju i opremanje novog dječjeg vrtića, čija je vrijednost procijenjena na 330.000 eura, te uređenje malonogometnog igrališta uz osnovnu školu, za što je osigurano dodatnih 200.000 eura.

Kako je istaknuto prilikom obilaska, za općinu Brinje ovi su zahvati od velikog značaja jer predstavljaju ulaganja koja podižu kvalitetu života, a ujedno doprinose ostanku mladih obitelji na ovom području.

 

 

Izvor FB Općina Brinje

Jučer je održana konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća Općine Brinje.

Na sjednici su, u skladu sa zakonskim procedurama, izabrani predsjednik Općinskog vijeća gospodin Milan Kolak te potpredsjednik Vijeća gospodin Zdravko Holjevac, čime je novo Općinsko vijeće službeno započelo svoj mandat. 

Vijećnici su prisegnuli na savjesno obnašanje svoje dužnosti u službi građana Općine Brinje.

Načelnik Fumić zahvalio se svim vijećnicima na prihvaćanju odgovorne dužnosti te poželio uspješan rad u donošenju odluka važnih za razvoj naše općine.

 

 

 

Izvor: JESEN U LICI

Pozivaju se izlagači da se prijave za sudjelovanje na ovogodišnjoj manifestaciji Jesen u Lici! Prijave su otvorene do 22. kolovoza 2025. ili do popunjavanja predviđenih mjesta.

 

Prijava se smatra važećom tek nakon pisane potvrde organizatora i uplate kotizacije po ispostavljenom računu.

 

Za sva pitanja javite se na: jesen@licko-senjska.hr

 

Prijave ispunite putem službenog obrasca na našoj mrežnoj stranici:

 

https://jesenulici.hr/prijava

 

U petak, 16. svibnja 2025., održano je Ličko prelo u Dugom Selu, uz pokroviteljstvo Grada Dugo Selo.

Ovo Ličko prelo trebalo se održati 26. travnja, ali uslijed Dana žalosti zbog smrti Pape, prelo je odgođeno. Usprkos odgodi, za Prelo se tražila stolica više.

Inicijatorice Prela, Melita i Branka, administratorice su poznate ličke Facebook stranice Priče iz ličkog kraja, a veliku podršku u svakoj, pa tako i realizaciji ove ideje, dobile su od svoje udruge Zavičajni klub Stajnica, na čelu s predsjednikom Nikolom Tomincem.

Budući su za Prelo odabrale lokaciju Dugo Selo, pozvale su na gostovanje lokalnu žensku vokalnu skupinu Koledarice koje inače djeluju u sklopu KUD-a Preporod. Zahvaljujući njima, gradonačelnik i Grad Dugo Selo, financijski su podržali ovaj kulturni događaj i time potvrdili već prije iskazan interes za suradnju s Općinom Brinje.
Prelo je bilo bogato izvođačima, koji su svaki na svoj način unijeli i donijeli posebno ozračje. Uz već spomenute Koledarice koje su svojim predivnim glasom i stasom, ozarile lica mnogobrojnih gostiju, tu je i Zavičajno društvo Sinac iz Zagreba, dugogodišnji suradnici ZK Stajnica koji se uvijek rado odazivaju na ovakve događaje, a posebnu pozornost uvijek privuče i odvuče njihov član Luka, nekad maleni dječak s plavom gitarom, a danas momak s tamburom i zvonkim glasom; te Sokolovi iz Ravnih Kotara, koji su svojim muškim prodornim glasovima donijeli dašak Dalmacije među Ličane, a i stihovima koje su slagali kroz pjesmu, pridobili pažnju i naklonost svih prisutnih. Momci iz TS Velebit pobrinuli su se da se užarena atmosfera ne hladi. Neumorno su svirali i pjevali, a svi prisutni, plesali do ranih jutarnjih sati.
Cjelovečernji program, vodila je naša mlada Ličanka novinarka, rodom i s adresom u Križpolju, točnije Velikom Kutu – Anamarija Šebalj.
Među gostima, prisutni su bili i predstavnici ličkih udruga, od one krovne Vila Velebita iz Zagreba, gospodin Josip Milinković-Jopa zajedno sa svojim suradnicima; predsjednik ZK Sokolac Brinje – Dragutin Perković, koji je ujedno svojim fotoaparatom bilježio trenutke Prela, ali koji se pobrinuo i za malu izložbu eksponata; predsjednica Zavičajne udruge Lilčana “Vila Velebita” iz Siska – Manuela Miletić, potom načelnik Općine Brinje – Zlatko Fumić koji je na Prelo stigao s desetak svojih mještana iz brinjskog kraja; gospodin Marijan Vukelić ispred Velebit Toursa, koji je omogućio Ličanima s adresom u Lici, da organiziranim prijevozom dođu u Dugo Selo, te Nikola Tominac, kao opunomoćenik Grada Dugo Selo i kao predsjednik udruge ZK Stajnica iz Zagreba bez čije bezuvjetne podrške ničega ovoga ne bi bilo.
Velik posao za organizatorice, koje ističu “lako je sve, kad imaš podršku pravih ljudi iza sebe“, a tome se nadaju i ubuduće. Uz sve prethodno navedene, jedan od onih koji i ne voli da ga se spominje, a koji je zaslužio da mu se ime istakne, poznati harmonikaš benda TS Velebit, Mile Biljanić, velika je bio karika u lancu dogovora s izvođačima, a stavio se na raspolaganje i za ubuduće. Trebali su biti prisutni i Dedi iz Donjeg Kosinja, ali nažalost, novi termin, nakon odgode prvotnog u travnju, nije za njih bio pogodan zbog događanja toga vikenda u njihovu selu. No, bit će još prela, kažu organizatori, još do kraja ove godine i prilike za dolazak.

Više slika i snimaka s ovog Ličkog prela, potražite na fb stranici Priče iz ličkog kraja.