Laszlo pl. Vuchetich od Brinja i Cseney-a (27.01.1905. - 07.11.1983.)

Slikar Laszlo Vuchetich de Brinj et Cheney Pusztai rođen je 27. siječnja 1905. u Salgortarjanu, (Mađarska)2. Sin je Josipa (Jószef) i Roze Pusztay. Godine 1930. oženio se Rozom Cseh Kontha, također slikaricom, i imali su sina Jorgea (Jurja) Ladislava i troje unučadi.

Koristio se umjetničkim imenom Ladislao Cheney.

Njegov se predak godine 1820 preselio iz Stajnice u Cseney (danas Cenei u Rumunjskoj) gdje su Vuchetichi imali svoja imanja. U Cseney-u se rodio i njegov otac Josip Vuchetich ing. elektrotehnike.

Laszlo 1921. god. započinje umjetničke studije u NagyBany-jskoj školi slikarstva3. Tijekom studija vodio ga je poznati slikar János Thorma (Ivan Torma). Iste godine položio je prijemni ispit na Kraljevskoj akademiji u Budimpešti gdje studira šest godina. Godine 1927. dobiva stipendiju Elizabeth Korb Kraljevske akademije u Beču, Austrija, čime mu je omogućeno studiranje umjetnosti u Rimu, Italija. Utjecaj učitelja i slikara István-a Réti-ja, koji ga je vodio tijekom studija u Budimpešti, primjećuje se u njegovim kasnijim radovima tijekom studija na Akademiji u Rimu.

Prije odlaska na Novi kontinent, slikar Cheney ostavlja u Europi nekoliko djela: pet litografija, jedan bakrorez i crtež u Nacionalnom muzeju za umjetnost u Budimpešti. Crtež Dunava u posjedu je Muzeja Ernst u Budimpešti.

U Čile je došao 1930.god gdje nastavlja studij u Školi za primijenjenu umjetnost u klasi Marca Bontá4. Također je studirao i na Akademiji za likovnu umjetnost u Santiagu. Pripadao je tzv. «Generaciji 40».
1952. godine dobio je čileansko državljanstvo.

Od godine 1960. radi kao profesor i akademski slikar na Akademiji likovnih umjetnosti u Valparaisu, Čile.

Djelo

Radio je u tehnikama akvarela, bakroreza, litografije, iskucavanjem bakra, keramici, ulju, temperi, bojama za staklo.
Njegovo djelo je izuzetno dobro primljeno u umjetničkim krugovima Čilea. Među njegovima djelima ističu se portreti supruge, gospođa iz društva i osobito djece. Također se posvetio slikanju ruralnih pejsaža Čilea i marine Valparaisa, njegovih omiljenih mjesta. Vlastitim stilom, impresionističkom notom, preferirajući tehniku ulje na platnu i koristeći kratke, gestikulativne poteze kista, postiže likovne kompozicije bogate svjetlošću i koloritom.
Nagrađen je više od četrdeset puta i izlagao je u brojnim gradovima Čilea.

Čileanski kritičari rekli su o njemu sljedeće:
«Umjetnost spontana, osobna, s tisuću sugestija i uzbuđenjem, takvo je, u glavnom, slikarstvo Ladislava Cheneya, značajnog mađarskog umjetnika koji je u našoj zemlji već stekao ugled i zasluženo je nagrađen… Iskazuje svoju iskrenu privrženost Čileu prikazujući njegove najzanimljivije aspekte preko djela koja su čista i dobronamjerna umjetnost.»5

«Ako su se na prvim Cheneyevim slikama inspiriranim seoskim motivima i Andama nazirale značajke njegove europske škole…, njegova sadašnja djela već odaju sigurnost umjetnika koji je duboko prozreo vlastitu originalnu viziju.»6

Stekao je glas velikog kolorista i njegove slike izložene su u Muzeju za umjetnost u Santiagu, u Vi?i del Mar, Caracasu i u Muzeju Ernst u Budimpešti.

Danas se ističe među čileanskim slikarima dvadesetog stoljeća čija su djela na najvišoj cijeni.7
«…Šezdeset platna na ulju od ovog podneva izložit će mađarski slikar koji živi u našoj zemlji, Ladislav Cheney, u umjetničkoj dvorani Banco de Chile. Radi se o djelima različitog žanra, a pripadaju posljednjoj fazi stvaralaštva slikara u kojoj oslikava čileanske pejsaže vješto dočaravajući naš ruralni život...»8

«…Na svakom licu vidi se pažljiv rad. Sve je na njima ekspresivnost. Dobar crtač raspolaže već iskušanim mogućnostima izraza prema vlastitom prohtjevu i koristi ih kako bi opisao kristalan pogled, mesnate i crvene usnice, svilenost kose. Fotogenični realizam. U pejsažima, na ranču ili pred veličanstvom Anda, javlja se spontanost, sposobnost improvizacije…»9

«…Umjetnik koji je svoje prve zamahe kistom učinio u Transilvaniji i preplavio bojom i čarolijom, vrlo brižnim jezikom, nacionalnu umjetnost…»10

Njegove poznate slike su: Plaža Caleta Abarca, Perači zlata, Vulkan Osorno, Solane, Lučica Portales, Moj sin i druge.

Na prvoj izložbi u Santiagu Muzej za umjetnost kupio je njegov akvarel koji je naslikao u Italiji.
Muzej Valparaísa 1942. kupio je dva platna na ulju.
U Buenos Airesu i Mar de Plati ima izložbe tijekom 1947.
Sveučilišni muzej grada Concepción kupio je pet njegovih slika 1948.
Muzej za umjetnost u Santiagu 1952. nabavio je pet litografija.

Godine 1953. putuje u Europu. Izlaže u Hamburgu, Bonnu i Frankfurtu gdje je Veleposlanstvo kupilo sliku s motivom čileanskog pejsaža. Slika i izlaže u Parizu.
Dobro je poznat među privatnim kolekcionarima u SAD-u, Japanu, Njemačkoj, Australiji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Argentini, Venezueli, Italiji i Francuskoj.

Preminuo je 7. studenog 1983. u sedamdeset osmoj godini života u Santiagu (Čile) od cerebralne tromboze. Od 1979. pati od hemiplegije zbog koje više nije mogao slikati i koja ga je prikovala za krevet.11

______________

Napomena:

Informacije za ovaj članak na hrvatskom jeziku osigurao je Jorge (Gyuri) Vuchetich de Brinj et Cheney unuk slikara Laszla.

 Biografski podaci o slikaru Ladislau Vuchetich De Cheney Pusztay na španjolskom jeziku mogu se vidjeti na internet adresi Muzeja za umjetnost Republike Čile:
http://www.artistasplasticoschilenos.cl/biografia.aspx?itmid=433

1Laszlo Vuchetich vodi se pod brojem 574 u rodoslovlju obitelji Vučetić. Vidi datoteku Rodoslovlje_VUCETIC_R2.pdf (http://www.stajnica.com/sites/default/files/Rodoslovlje_VUCETIC_R2.pdf)
2Biografski rječnik Čilea, 1964.
3Nagybánya je rudarski grad na sjeveru Transilvanije (nekada u Mađarskoj) – mađarski je naziv mjesta, koje se sa današnjim imenom Baia Mare (rumunjski naziv) nalazi u Rumunjskoj. Poznata je NagyBanijska škola slikarstva osnovana 1896. god. pod vodstvom slikara Simon-a Hollósy-a. Od 1901. god. školovanje slikara vode četiri poznata slikara: Károly Ferenczy, Béla Iványi Grünwald, István Réti i János Thorma.
O NagyBanijskoj školi slikarstva vidi više na:
http://www.hung-art.hu/tours/nagybany/index.html
4Marco A. Bontá čileanski slikar (01.11.1899. - 21.11.1974.).
5Časpois «Zig-Zag», 16. travnja 1942.
6Časopis «Zig-Zag», 17. lipnja 1943.
7«Ekonomija i poslovanje», prilog lista « El Mercurio », 11.prosinca 2002.
8List «El Mercurio» od 14. lipnja 1943.
9Victor Carvacho za časopis «Zig- Zag », 12. lipnja 1964.
10Hernán Precht za list «La Segunda» 31.prosinca 1990.
11Las Ultimas Noticias, 8. studenog 1983.