Iris Šprajc: "Sveti Nikola u Stajnici"

Pripremila: Iris Šprajc

Puno vas me se i ne sjeća. Ja sam Iris Šprajc, možda me puno vas zna po Taekwondo-u kojim sam bila tema članka:  Malena djevojčica, veliki ponos Stajnice!

Većina ljudi koji su živjeli ili žive u Stajnici zna da je crkva dobila ime po Sv.Nikoli. Ja sam tu da Vam ispričam jednu zaista zanimljivu priču. 

Prije pet godina u crkvi i izvan nje čuli su se zvuci dječjeg smijeha i veselje oko darova, a u crkvu nisu mogli svi ljudi niti ući koliko ih je bilo. Tu je bilo i igrokaza gdje su veća djeca glumila, dok su mališani recitirali pjesmice vezane za Sv.Nikolu. To je u to vrijeme vodila Andrea Movrić (Halgota). Djeca su za trud dobila poklone. Sjećam se kako smo se grlili, skakali i bili veseli jer je bio Sv.Nikola i ostavio nam je poklone. Krampusa nitko nije vidio, što znači da smo svi bili dobri, slušali smo i dolazili u crkvu.

Danas, nakon pet godina, u ovoj ludoj 2020. sve je prazno. Kada kažem da je prazno, to zaista tako i mislim. Ako mislite da se šalim, ne šalim se.

Danas 6.prosinca 2020.godine, u crkvi je bilo samo dvoje djece, a ostalo su starije osobe i bake. Tužno i pretužno…Više nema mladih ljudi, nema igrokaza, apsulutno ničega. Bila je to nedjelja kao i svaka druga, propovijed i ništa više. Nije bilo darova ni veselja. Otišli smo kući kao i svaku nedjelju.

Pitam se zašto starijih nema, pa kada bolje razmislim, sjetim se ovog ''ludog'' Koronavirusa. Kada još razmislim zašto nema mladih, sjetim se da su svi otišli ''trbuhom za kruhom'', otišli se dalje školovati u velike gradove i misliti na svoju budućnost. Iskreno se nadam da će se svi oni vratit u Liku tj. u Stajnicu.

Danas nas se na misi moglo na prste izbrojati, nas osmero, jako jednostavno.
Naš kraj svake godine ima sve manje i manje stanovnika.

Nadam se da nas Sv.Nikola nikada neće zaboraviti, a ni crkvu koja glasi na njegovo ime, a sada osobito, kada je uređena i prelijepa.