Mladen Schwartzovo otvoreno pismo hrvatskom Narodu

[Drale7777]

Svoju lakonski srocenu, a ovih dana u hrvatskim opcilima objavljenu odluku o neopozivom raspustanju Nove Hrvatske Desnice, koja ujedno znaci, nakon preko tri desetljeca!, moje povlacenje iz djelatne hrvatske politike i borbe, - niposto nisam donio ishitreno, niti laka srca. Duzan sam, medjutim, pruziti uz tu odluku nekoliko dodatnih razjasnjenja. Nikada ne bih pisao ovakvo pismo vodjen osobnom osjetljivoscu, jer osjetljiv na gluposti, drskosti i nepravdene kritike u bitnom smislu nisam, i nista mi ljudsko nije strano. No, buduci da mi je zbog neprimjerne i nezavrijedjene reakcije mojega Naroda na moj rad, postalo nemoguce i nadalje djelovati na njegovu korist, te da sam u posljedku morao prihvatiti kao izbor povlacenje iz djelatne hrvatske politike - moram potanko razjasniti zasto je tomu tako.

1. STO SAM UCINIO ZA HRVATSKU: EMIGRACIJA

Prvi nesporazum koji je, moj Narode, izbio izmedju Tebe i mene, vezan je uz moje korijene. Rodjen u Zagrebu, poput Matosa postao sam hrvatski nacionalist u Beogradu. Umjesto da shvatis tu sretnu okolnost - da naime mladic, vodjen svojim filozofijskim razmatranjima u posve anti-nacionalistickom smjeru, usred velikosrpskoga okruzja sagleda moralnu pravednost hrvatske borbe, metafizicku istinu nacije, i osvijesti se o svojim vlastitim hrvatskim, zagrebacko-kajkavskim korijenima - postala je ta okolnost kamenom smutnje te izvorom stalnih sumnjicenja.

Prateci Proljece iz Beograda, poceo sam, za sebe, danomice biljeziti komentare i rasclambe toga zbivanja, iz kojih je poslije nastao rukopis Varia Croatica, objavljivan u emigraciji. Imao sam u Beogradu, zahvaljujuci obiteljskim vezama, dobre izglede za"karijeru" sveucilisnog profesora, diplomata, cega god. Nije mi padalo na pamet pristati na kompromise, potrebne za karijeru  u kukavnoj komunistickoj i velesrpskoj Juzi. Dapace, digao sam se na otpor rijecju. Cim sam se 1973 nasao u Njemackoj, eda bih izbjegao jugo-robijasnice, povezao sam se s vodecim Hrvatima kakvi su bili Vinko Nikolic i Ivan Jelic. Pisem za hrvatska i njemacka glasila, svjedocim  istinu o jugoslavenskom zlu. Povezujem se s Brunom Busicem i njegovim krugom. Na Busicevu zamolbu vodim tzv. "Zidovski odbor za slobodnu Hrvatsku", s ciljem pomoci nasim zracnim herojima, Zvonku Busicu i drugovima. Osnivamo mjesecnik "Hrvatski List". Nakon Brunine tragicne smrti, stvaramo Hrvatski Drzavotvorni Pokret, nasu najradikalniju organizaciju, kojoj sam jedan od celnika. Pisem na raznim jezicima, putujem po kontinentima, organiziram sa suborcima akcije, zanemarujem svoj poziv filozofa, s ponosom pronalazim se na pocasnim imenima Udbinih odstrijelnih lista, nabavljam oruzje zbog kojeg mi se sudi, skrivam se po Schwarzwaldu... sve bez ikakve osobne koristi, pa i najobicnije place, uz najvecu zrtvu, s glavom u torbi, s jedinom primislju da cim prije osvane suverena i neovisna Drzava Hrvatska.

Prve sam znakove rusenja proklete jugovine jedva docekao i odmah 1990 doletio u Zagreb, kako bih se stavio na raspolaganje obnovljenoj drzavi Hrvata i Tebi, Narode. Isprva djelujem u HDP-u, a nakon sukoba s novim suradnicima prelazim u Paragine pravase, kojim uredjujem list, da bih ih morao napustiti zbog Paragina zaokreta ulijevo. Slijede Nova Hrvatska Desnica, mjesecnik "Ultimatum!", serija knjiga, suradnja u medijama (koliko je to god bilo moguce, u borbi protiv stalne cenzure i embarga); izobilje publikacija, najvecim dijelom posvecenih hrvatskoj problematici i hrvatskom boljitku. Tebi sam, Narode, nesebicno ponudio sve svoje snage i sposobnosti, pamet i iskustvo, postenje i strast, ideje i ideale, vizije i volju, upornu i strpljivu, nepokolebljivu kroz cijelu emigraciju te ovih 13 godina zivota u Hrvatskoj.

[Drale7777]

2. RAD U DOMOVINI

Novu Hrvatsku Desnicu zamislio sam kao frontu najkorjenitijih i najbeskompromisnijih drzavotvornih nacionalista u situaciji u kojoj je pravaske i desnicarske krhotine zahvatio duh opurtunizma i umjerenjastva, te posvemasnje nesloge. Koliko smo samo pokusaja pokrenuli da se hrvatska desnica ujedini! Bez uspjeha, ali nisam stedio napora. Da nas Tudjmanov rezim, kao jedinu stranku, nije ushtio registrirati, shvatio sam kao osobiti kompliment. Unatoc tomu radili smo, organizirali se i okupljali u uvjetima poluilegale, razvili spasonosni program za Hrvatski Narod, prkosili jasnom i glasnom promicbom nesmiljenoj medijskoj blokadi, te se povezali s nacionalistickim pokretima u Europi i izvan nje. Osobno sam se izlozio varavoj volji birackoga tijela, a pripravio i kandidaturu za sefa drzave. Jesmo, poduzeli smo i niz izazovnih ispada, eda bismo Te, Narode, probudili iz letargije i simbolicnim gestama potakli na misao i cin. Priznajem, otvorio sam brojne fronte, ali sve su one bile namijenjene obrani istine i pravde, te borbi protiv neprijatelja Hrvatske Nacije: protiv jugoslovena i komunista, titovaca i partizana, velikosrba, slobodnih zidara i zidovskih sovinista, demokrata i liberala, feministickih i homoseksualnih agitatora, protiv retrogradnih elemenata u HDZ-u, protiv lazne, umjerenjacke hrvatske "desnice", protiv Mesic-Racanovih trecejanuarskih Naranci... Nisam zalio truda, niti sam osjecao straha pred velicinom postavljene zadace. Vodile su me ljubav, vjera i nada posvecene Tebi i Tvojemu spasu. Pritom sam dosljedno igrao otvorenim kartama, ne zeleci Te, poput Tvojih politikanata, varati o svojim nakanama i servirati Ti lazna obecanja. Iskreno sam Ti rekao da spas vidim samo u nacionalnoj revoluciji i nacionalnoj diktaturi. Kod toga ostajem, nepokolebljivo uvjeren da je alternativa samo posvemasnja nacionalna propast!

[Drale7777]

3. KAKO SAM DOCEKAN.

Dakako, moj uzi krug, pripadnici i pristase Desnice, odobravali su nasim zamislima i postupcima. Da pak u sirim slojevima Naroda nije bilo pozitivnog odjeka, to je razlog mojemu sadasnjem povlacenju: zasto bih se silom nametao, ako se moja nesebicna pomoc krivo tumaci, odbacuje i ismjehuje! A invektiva i optuzaba naslusao sam se i nacitao napretek.
Evo alfabetskim redoslijedom (od A do Z) i radi preglednog sazetka, tek nekih: agent, antisemit, blefer, bradonja, budala, djilasovac, ekstremist, fasist, homoseksualac, idiot, incidentan, jadnik, kontroverzan, konfliktna osoba, lakrdijas, marginalac, mosadovac, nacist, narkoman, nemoralan, partizanov sin, pedofil, pervertit, pijanac, primitivac, provokator, psihijatrijski slucaj, radikal, ridikul, Srbin, saljivac, sarlatan, stetocina, ubojica Brune Busica, udbas, ultras, umobolnik, zidov...

Nakon povratka u Domovinu, pun energije planova, zelio sam svoje moci staviti u sluzbu Naroda. Bilo je vrijeme zeljno ocekivane euforije, Hrvatstvo se udisalo sa sljemenskim i velebitskim zrakom. Vratio sam se formalno jos u Yu, ali stvarno u Hrvatsku (docim danas imamo formalnu Hrvatsku, a stvarnu minijugicu, goru od svake prijasnje!). Predsjednik Tudjman nije me primio ni nakon opetovanih zahtjeva. Sastanak je minirao Sarinic, a rezim se posvetio mojemu sustavnom izoliranju - pod izlikom da sam u HDP-u, pa u HSP-u... U nekom nesretnom TV-filmu neodredjeno sam oznacen neprijateljskim agentom, stovise povezanim s Busicevom smrcu. Umjerena se, malogradjanska "desnica" od mene distancirala, Zidovi su navalili svim sredstvima da mi onemoguce posao (natjecao sam se na pedesetak primjerenih mjesta), da mi otezaju zivot i rad, pa cak i da me odvoje od rodbine. Jos u Njemacku poslali su mi bratica da me uhodi za racun Udbe. Umjesto redovitog posla i zarade, obasiplali su me samo racunima i iskopcavanjima. Nisam dobio ni najobicnije zdravstveno osiguranje, ali zato, poput kakva rodjenog zlocinca, citavo mnostvo kaznenih i prekrsajnih prijava (i seriju uhitbi!), a sve samo zbog djelatnosti na korist Hrvatske, djelatnosti koju sam smatrao svojom duznoscu. Zakletim sam neprijateljima-jugosima bio okruzen cak i u samom susjedstvu, a hrvatske vlasti nisu prstom maknule da mi ih skinu s vrata. Moji neprijatelji u tajnim sluzbama, valjda misleci da "koriste Hrvatskoj" (?!), pokusali su ukrasti i sakriti moj udbaski dossier, a kada su ga, zahvaljujuci nasem lukavstvu, morali vratiti, iz njega su bile izvadjene stotine stranica koje svjedoce o mojim najvaznijim pothvatima - trebalo me je, dakle, izbrisati iz hrvatske oslobiditeljske povijesti! A covjeka koji mi je bio desna ruka, pod nebuloznim optuzbama su na ukupno 14 godina robije, i to za delikte za koje bi, da ih je pocinio, u normalnim uvjetima dobio godinu dana zatvora! Sve kako bi se otezalo i kompromitiralo moj rad.

[Drale7777]

Mladen Schwartz

http://www.ultimatum.20m.com/