Lički forum
Lički forum ZK Stajnica  
Svibanj 31, 2020, 03:14:40 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
 
 Stranica: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Brinje i Brinjski kotar prije 100 godin  (Posjeta: 7264 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
puskic
Novi član
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 29


922691256 jakov1-007@hotmal.com puškić puškić
Profil Email
« : OĹľujak 29, 2011, 08:47:43 »

http://www.brinjeonline.com/index.php?option=com_artbanners&task=clk&id=31

Kešimir Perković 29.03.2011.skinuo sa www.brinje.online.hr
« Zadnja izmjena: OĹľujak 29, 2011, 08:51:14 puskic » Evidentirano

Perkovic Kresimir
puskic
Novi član
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 29


922691256 jakov1-007@hotmal.com puškić puškić
Profil Email
« Odgovor #1 : OĹľujak 29, 2011, 12:41:13 »

Spomenici i znamenitosti [uredi]
Brinje u 19. stoljeću
Pavlinska natpisna ploča iz 15. stoljeća na crkvi Uznesenja Marijina u Brinju

U čitavom nizu frankopanskih ruševnih plemićkih gradova, po značenju, ali prije svega po izuzetnoj vrijednosti još uvijek, u cijelosti ili samo dijelom očuvanih najznačajnijih zdanja, nedvojbeno se izdvaja Brinje. S obzirom na ostale značajnije plemićke gradove, o njemu je podosta pisano. Za frankopanski plemićki grad u Brinju u stručnoj se literaturi uglavnom ustalio nazvi Sokolac, rjeđe Sokol ili Sokolovac.

Prvi ga tim imenom još 1835. godine naziva F.J. Fras: "Ovaj grad, koji se zove i Sokolac...". Nakon njega, Ivan Kukuljević Sakcinski piše u svojem prvom članku iz 1869. godine: "Kada je grad brinjski sagrađen, to se zapravo ne zna, ali je stajao jur koncem 14. vieka, i bijaše poznat pod imenom Sokol, a još danas ga nazivlje narod Sokolcem". Kasnije, u svojem drugom članku o Brinju, godine 1941. povjesničar i arhivist Laszowski spominje grad Sokol. Članak je obradio skup obitelji Frankopan na Modrušu, 12. lipnja 1449. godine, na kojem su podijelili očevinu na osam dijelova. Tom podjelom je knez Bartol dobio "Trg Brinje sa gradom Sokolom..." kao i grad Jelovik kod Brinja, ali i gradove Sokol, Tržac i Bihać, sva tri u bihaćkom kraju. Pa iako je tu riječ o nespretnoj zabuni iskusnog povjesničara, ovo prikazuje kako se naziv Sokolac udomaćio. Tako ga je prihvatila većina povjesničara, no Drago Miletić i Marija Valjato Fabris navode i opravdane upozorbe povjesničara Zorislava Horvata kako to nije izvorni naziv. On navodi kako se tijekom 15. i 16. stoljeća kroz razne pisane povelje o gradu Brinju nigdje ne spominje ime Sokolac. Jedino naziv "Castrum Zoko", koji se susreće 1493. godine, opisuje grad koji se nalazi na sasvim drugom mjestu- kod Bihaća.

Svi se povjesničari slažu da je teško utvrditi točan izvor kada je i kako došlo do uporabe imena Sokolac. Pretpostavke se kreću od raznih nezapisanih priča povezanih sa sokolovima, uzrokovanih na primjer, vjenčanjem Nikole IV. s Dorotejom Gorjanski, kada Nikola uoči vjenčanja šalje Veneciji poklon- konja i sokola, pa do toga da su, kada je čovjek napustio grad, gore visoko na njemu sokolovi svili svoja gnijezda, što je potaknulo narod da ga nazove tim imenom. Možda se jednom i utvrdi točan nastanak tog naziva, ali do tada stoji činjenica da se on ne spominje niti u jednoj povijesnoj ispravi iz doba Frankopana. Sam grad Brinje (a misli se na dvorac) prvi put je spomenuo 1465. godine mladi Ivan Angelo Frankopan (sin Bartolov), koji je stolovao u Brinju i nazivao ga svojim gradom - "In castro nostro Brinje". Unatoč svim preciznim i nepreciznim podacima, ne može se ignorirati ime Sokolac pa ga danas tako podjednako koriste i povjesničari i narod.
Obrazovanje [uredi]
Kultura [uredi]

Zavičajni klub "Brinje" iz Zagreba, izdaje dva puta godišnje svoj besplatni Glasnik "Monetium" u kojem se mogu doznati informacije iz Brinja i brinjske povijesti. Osim što je Glasnik besplatan, možete ga downloadati i sa njihovih stranica a na kojima možete doznati više o njihovom radu. Jednom godišnje tiskaju i bogato opremljeni "Brinjski magazin" (ISSN 1846-9167)na 76 stranica. ZK Brinje na taj način, kao i svojim ostalim radom želi sačuvati kulturni, povijesni i prirodni identitet Brinja i brinjskog kraja.


Brinje
   Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)    

Damir Karakaš, pisac, rođen je 1967. godine u Plašćici, napisao je četiri knjige, knjigu putopisa, zbirku priča i dva romana a uskoro mu izlazi nova knjiga. Po njegovoj zbirci priča "Kino Lika" snima se film koji financira Ministarstvo kulture RH. Redatelj fima je poznati Dalibor Matanić. Od ostalih djela poznata su "Kako sam ušao u Evropu", "Bosanci su dobri ljudi", "Kombetari". Osim što je pisac, bio je i novinar, izvješćivao sa ratišta u Hrvatskoj, osvajao europske nagrade kao karikaturist, kolumnist je hrvatskog izdanja Playboy-a, a također objavljuje kolumne na portalu ZK Brinje.
Sport [uredi]

    * NK Sokolac Brinje

Rekreacija [uredi]

    * PD Škamnica Brinje

Planinarsko društvo "Škamnica" Brinje osnovano je 8. studenog 2009. godine. Društvo svoje korijene vuče iz davne 1934. godine i tada je nosilo naziv "Škamlica". Za prvog predsjednika Škamnice izabran je Gojko Crnković. Društvo danas broji 70-tak članova.


Evidentirano

Perkovic Kresimir
puskic
Novi član
*
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 29


922691256 jakov1-007@hotmal.com puškić puškić
Profil Email
« Odgovor #2 : OĹľujak 29, 2011, 12:45:06 »

Poznate osobe [uredi]
Spomenik popu Marku Mesiću
Brinje
   Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)    

Franjo Brozinčević (1874.-1933.)

Napustivši rodno Brinje, otišao je u Švicarsku trbuhom za kruhom. Tamo je ubrzo pokrenuo vlastitu tvornicu, a proizvodio je - automobile! Njegova vozila postala su ponos Švicarske automobilske industrije. Franjina tvornica nosila je ime "Franz Brozincevic Wetzikon", prema njegovu imenu i imenu mjesta u kojem je tvrtka bila smještena. Pod trigramom "FBW" proizvedeno je točno 6685 vozila različitih namjena. Neka od njih svojim dizajnom i funkcionalnošću su prilično revolucionarna za te godine a najznačajniji njegov doprinos auto-industriji je kardanski prijenos. Njegov najmlađi sin Paul, prodao je tvornicu 1978. godine, a vlasnici "FBW-a" su osnovali "FBW club" u počast iznimnom Brinjaku i njegovim vozilima. Klub je kupio zemljište od 1600 m² i na njemu sagradio dvoranu u koju su smjestili razna vozila, agregate i arhivsku građu. Muzej se nalazi u Wetzikonu, Zürcherstrasse 95, blizu nekadašnje tvornice. Gradnja muzeja stajala je oko 500.000 CHF.

Ivan Brixy

Rođen je u Brinju, 28. lipnja 1851. godine. Istaknuti školsko-prosvjetni djelatnik s kraja 18. i početka 19. stoljeća, član Hrvatskoga pedagoškog književnog zbora, zagovornik metode ručnog rada na učiteljskim školama. Pisao je metodičke priručnike za nastavnike ručnog rada. Izradio je "umjetničku uru" za zgradu Kraljevske učiteljske škole u Vukovaru. Osim sati, ura je pokazivala i dane te mjesečeve mjene, a mjerila je i vrijeme školskog sata, što je pomoću baterija oglašavala zvonom. Sličnu i složeniju uru izradio je za zagrebačku preparandiju, koja se danas nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt grada Zagreba. Također je popravio i seizmograf na Zvjezdarnici na Griču. Zaljubljenik u svoje zvanje učitelja dobivao je mnoge nagrade/kolajne za svoje ure. Umro je 5. ožujka 1929. godine i pokopan na Mirogoju.

Stjepan Ugarković

Rođen je u Brinju, 31. listopada, 1863. godine. Skupljač narodnih pjesama, za svoje vrijeme prikupio je 140 narodnih pjesama iz brinjskoga kraja. Njegovim zapisima sačuvan je dio usmeno književnog pjesničkog blaga brinjskog kraja, ali i šire Like (Senja i Gacke doline). Iako se njegov rad većim dijelom odnosio na kraj 18. stoljeća, pjesme koje je prikupio objavljivane su u kolekciji Matice hrvatske do 1942. godine.

Stjepan Javor

Rođen je u Brinju, 27. studenog 1877. godine. Od sedamnaeste godine kreće trbuhom za kruhom diljem ondašnje Austro-Ugarske. Od 1920. godine u Zagrebu otvara trgovinu vatrogasnih sprava i potrepština, a zbog ugleda među malim zagrebačkim poduzetnicima biran je u gradsko zastupstvo. Kao politički djelatnik bio je predsjednik Građanskog kluba Stranke prava (uoči ubojstva hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini). Vodi djelatnosti Pravaške građanske i Pravaške radničke mladeži. Zbog političkog djelovanja uhićen je 30. listopada 1929. i osuđen na 20 godina robije, najviše od svih tada zatvorenih. Robijao je u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici, da bi na koncu, zbog upale pluća kao posljedice mučenja i štrajkanja glađu umro 24. ožujka 1936. Pokopan je na Mirogoju u istoj grobnici u kojoj je osam godina ranije bio položen i Stjepan Radić.

Anton Tone Pavlović

Rođen je u Križpolju, pokraj Brinja 21. lipnja 1884. godine. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu na Gornjem gradu. Kao konjanički poručnik ranjen je u Prvom svjetskom ratu pa je zbog toga povučen u pozadinsku službu u Varaždin. Kao i njegov otac narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, bavio se politikom te je na trima izborima biran za narodnog zastupnika HSS-a, a potom 1939. imenovan i senatorom.

Kao hrvatski narodni zastupnik za Kotar Brinje bio je sudionik parlamentarne debate 20. lipnja 1928. godine, kada je došlo do krvoprolića u kojem je pobijen dio vodstva HSS-a na čelu sa Stjepanom Radićem. Tada su ubijeni Pavao Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro tri dana kasnije, a uz njih je teško ranjen i Ivan Pernar, te lakše Ivan Granđa. Djelovanje Tone Pavlovića je puno šire nego što se iz ovog kratkog zapisa da zaključiti. Umro je u Križpolju, 20. travnja 1941.

Luka Perković

Rođen je 21. siječnja 1900. u Malom Kutu pokraj Križpolja. Osnovnu školu završava u Križpolju, nakon čega su ga roditelji dali u sjemenište. On međutim prelazi u državnu gimnaziju gdje se tijekom školovanja sam uzdržavao. Bio je to tegoban život đaka koji se izdržavao davanjem instrukcija slabijim učenicima, obavljanjem raznovrsnih poslova, prehranjivanjem u sirotinjskoj kuhinji… U gimnaziji je dobio i opaku bolest sušicu. Na Filozofskom fakultetu upisuje studij povijesti i zemljopisa, uči strane jezike te se od 1919. godine javlja u književnim časopisima proznim i poetskim prilozinma. Po završetku studija, zapošljava se kao gimnazijski profesor u Varaždinu, pa zatim u Zagrebu. Uređuje časopise "Suvremenik" i "Književnik", izdaje jednu knjigu novela i jednu poezije. Tada se i razbolio. Nakon oporavka u sanatoriju na Medvednici, biva izabran za prvog poslijeratnog predsjednka Društva književnika Hrvatske. No bolest se vratila, pa je Luka Perković umro 5. lipnja 1948. godine u Klenovniku kod Ivanca gdje je i pokopan. Dvije godine kasnije, njegovi posmrtni ostaci prevezeni su u Zagreb na Mirogoj. Njegovo ime danas nosi brinjska osnovna škola.

Matija Murković

Rođen je 14. studenog 1882. u Stajnici. Nakon završene gimnazije, otišao je na vojnu akademiju u Budimpeštu, da bi 1901. godine stupio u hrvatsko domobranstvo. Posebnu darovitost iskazivao je u mačevanju te je imao ugled jednog od najboljih mačevalaca u Monarhiji. Pred 1. svjetski rat bio je na dužnosti zapovjednika satnije u dočasničkoj školi u Zagrebu. U samom ratu istaknuo se kao zapovjednik bojne 25. domobranske pukovnije na fronti u Srbiji, gdje je teško ranjen. Unatoč tome 1915. godine dospio je i na rusko ratište gdje je u borbama proveo dvije godine. U prosincu 1918. godine, sudjelovao je sa 1. narodnom karlovačkom pješačkom pukovnijom u oslobađanju Međimurja, odakle su do Božića iste godine istjerani Mađari.

Umirovljen je 1921. godine, i dalje se bavio mačevalaštvom, pa je tako zabilježeno da je između ostalog podučavao i članstvo Prvoga hrvatskog mačevalačkog kluba.

Vojnik do srži, nije ostao neaktivan i u 2. svjetskom ratu. Godine 1941. postaje zapovjednikom divizijskog područja u Sarajevu, pa 1942. preuzeo zapovjedništvo divizije u Bjelovaru, pa zapovjednikom domobranske pripreme. Godine 1943. promaknut je u generala, a zatim umirovljen. Njegov sin također je služio u domobranstvu, a poginuo je 1942. godine kod Rostova. Shrvan sinovljevom smrti, general Matija Murković umro je u Zagrebu 10. srpnja 1944. godine Njegova vojna karijera kao i ratni put kroz dva svjetska sukoba, svrstavaju ga u sam vrh vojnih časnika i zapovjednika sa brinjskog područja.

Stipe pl. Vučetić

Rođen je u Brinju 8. studenog 1873. godine u seljačkoj obitelji plemenita porijekla (plemstvo je potvrdio, prema jednom dokumentu, car Leopold godine 1652.) Nakon završene gimnazije u zagrebu, studirao je bogosloviju u Senju. Kao sudent dvije godine je bio predsjednikom tamošnjeg Zbora duhovne mladeži, društva bogoslova koji su njegovali i promicali hrvatsku kulturu. Župnikom je bio u Kraljevici, Delnicama, Jablancu, Brinju, Starigradu, Lukovom Šugarju, Karlobagu, Čanku, Bilaju i Ledenicama. Ovome treba još pridodati i Beč i Rijeku, mada nije poznato na kojim je dužnostima tamo bio. Kao novinar i član Hrvatskog novinarskog društva objavio je više od 60 članaka, opširnijih rasprava i brošura. Vrlo je zapaženo i njegovo djelovanje kao pravaškog političara i saborskog zastupnika što je potrajalo i kroz drugo desetljeće prošlog stoljeća. Dok je župnikovao u Ledenicama, početkom 1942. godine imenovan je članom Hrvatskoga državnog sabora. Kasnije je imenovan vojnim vikarom, a tu je dužnost obavljao sve do smrti 21. travnja 1945. godine. Uz veliko mnoštvo pokopan je na vojničkom djelu Mirogoja dva dana kasnije, a po njegovoj posljednjoj želji, odsvirana mu je i rodoljubna pjesma "Oj ti vilo, vilo Velebita".

Mate Vučetić

Ovaj znanstveno-pedagoški djelatnik pročuo se u glavnom gradu stare Ugarske kao pravni pisac, dekan Pravnog fakulteta i rektor Sveučilišta Pazmany Peter u današnjoj Budimpešti. Prema prijepisu brinjske knjige krštenika, rođen je 1769. godine u Brinju. Njegov otac, konjanički satnik u graničarskoj postrojbi, poginuo je u jednom ratu s turcima, a skrb o dječaku je preuzeo stric, dvorski kapelan u Beču, koji ga je poslao na školovanje u gimnaziju i konvikt pokraj Budimpešte. Mate je filozofiju pohađao na akademiji u Trnavi, a pravne znanosti u Požunu, današnjoj Bratislavi i Beču. 1790. godine obranio je doktorsku dizertaciju sa temom iz rimskog prava. Nakon mjesta profesora naravnog, javnog i privatnog prava u Košicama (Slovačka), prešao je na pravni fakultet u Sveučilišta u Pešti, da bi u godinama 1811.-1812. bio dekanom tog fakulteta, a 1821. godine izabran je i za rektora Sveučilišta. Shrvan sušicom umro je u Pešti, 30. rujna 1824. godine. U njegovim objavljenim znanstvenim djelima, pisanim latinskim jezikom, može se potvrditi njegova velika učenost i poznavanje pravne literature, a neki mađarski autori misle da mu na području feudalnog prava u Mađara nije bilo ravnoga. O njegovoj omiljenosti kod studenata svjedoči i pjesma jednog naraštaja, a koju su mu napisali povodom završetka studija:

" Zalazi sjajna zvijezda sretnog nam dana, Ah, dižemo se ispod krila velikog nam učitelja! Prerano nas tjera sudbina dijelit od njeg. Vučetić je samo jedan".

    * Željko Holjevac, povijesničar
Evidentirano

Perkovic Kresimir
 Stranica: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

UseBB Port by Gaia Lički forum ZK Stajnica | Powered by SMF 1.1.10. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved.