Obilježena godišnjica Stajničkih žrtava


S osjećajem posebnog štovanja prema svojim korijenima okupili su se brojni Stajničani i njihovi gosti kako bi izrazili svoju zahvalnost i odali počast onima koji su ovdje pred 82 godina podložili svoja leđa i ponijeli teški križ, kako bi zaštitili svoja građanska i nacionalna prava.

Od “Stajničkih žrtava” i mi trebamo učiti kako se radi i živi za one koji će iza nas doći. Okupljenima se s radošću miješao i osjećaj tuge i kajanja što ovaj povijesni događaj nije dostojno obilježen spomen pločom. Ne trebamo biti robovi prošlosti, ali onaj koji ne vidi razloga za zahvalnost prema ljudima koji su nas u prošlosti zadužili, neće vidjeti razloga da danas radi za one koji će nakon nas doći. Ne možemo jednostavno optužiti prijašnje generacije što tu zahvalnost i počast nisu u svoje vrijeme javno očitovale, jer su za takvo nešto prije bile veće prepreke. Uspostavom samostalne hrvatske države naša obveza prema onima koji su nas u prošlosti zadužili lakše je ostvariva. Zato je trebamo i želimo ispuniti, da i nas ne okrive oni koji će iza nas doći, što smo propustili ono što smo trebali učiniti.

Mač i oružje obilježili su život Ličana kroz povijest. Sada moramo graditi sasvim neka nova vremena i odnose. U protivnom će i žrtva naših Stajničana prije 82 godina biti uzaludna. Svima onima koji su tako živjeli i umirali na ovim prostorima odajmo počast i izrazimo zahvalnost. Zato je misa bila posvećena i svim drugim žrtvama; iz svjetskih ratova a posebno smo se sjetili onih iz Domovinskog rata: Zdravka Vukovića, Zlatka, Mate i Mladena Tominca.

Nakon mise okupili smo se kod obitelji Perković – Gegić i u jednoj domaćoj atmosferi sjetili smo se nekadašnjih dana iz mladosti i brojnih dogodovština. U prilogu pogledajte i nekoliko slika sa mise i poslije nje.