Stari običaji: "Oj pavenko Majke Božje cveće..."

Brojne stare običaje današnjica zaboravlja. Plesti pavenku uoči svadbe imalo je višestruku namijenu. Ponajprije tu bi se okupila najbliža mladenkina rodbina i najdraže prijateljice, druge s kojima će se razdvojiti kada ode iz sela pa je to veče bilo preplavljeno i tugom i radošću. Svi koji se okupe oko stola s pavenkom uposlili bi sepletenjem vijenaca i pripremanjem kitica za svatove. Nasred stola stajalo je rešeto i kako se ono praznilo od zelenila tako se punilo novcem i drugim darodima prisutnih. Uz to je išla i prigodna pjesama:

Lipa Ane venac plete,

od pavenke od zelenke

i od smilja prigorskoga,

traži Boga blagoslova i svojega starijega.

Daruj oče, daruj majko,

daruj svoju lipu ćerku.

Sutra će ti odlaziti za njom će ti žao biti...

Tako se napjevava i ostalim ukućanima. Vjenac od pavenke stavljao se oko kućnih vrata i vrata crkve kao i u kitice svatovima. Ništa od toga nije smjela imati djevojka koja nije nevina stupala u brak. Pavenka i bijela haljina znak su njezina djevičanstva i njen najvrijedniji miraz koji donosi u kuću gdje dolazi. Pavenku još nazivaju cvijećem Blažene djevice Marije, a narod se toga spominje kroz stihove: Oj, pavenko Majke Božje cveće, nema cure ka te ubrat neće. Tako se ovaj običaj pamti u mjestu Sinac na izvorima rijeke Gacke u srcu kršne Like.

Tekst/slika: Jasna Ilić