Lički forum
Lički forum ZK Stajnica  
Prosinac 16, 2019, 07:35:42 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
 
 Stranica: [1]
  Ispis  
Autor Tema: [color=red]LICKO - VINODOLSKE POSTROJBE USTASKE VOJNICE[/col  (Posjeta: 12647 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
sljeme
Novi član
*
Offline Offline

Postova: 9

privat privat privat
Profil
« : Srpanj 19, 2008, 10:02:24 »

IV. STAJACI DJELATNI SDRUG

Razvojni put IV-tog stajaceg djelatnog Sdruga je bio izuzetno slojevit i podvrgnut nizu promjena, kako mjesta sjedista tako i sastava, pa ga je nuzno izcrpno razraditi u svim njegovim sastavnicama, koliko je to danas moguce, jer su vjerodostojne izprave na zalost nepotpune a dijelom jos uvjek i nepristupacne.

I ako, stijecanjem ratnih zbivanja, osnovan u Bihacu, njegovo je izvorno prijeklo a kasnije i podrucje djelovanja, bila Lika odnosno podrucje Velikih zupa “Lika i Gacka” te “Vinodol i Podgorje”.

Zbog toga ce ovim opisom, u granicama razpolozivih saznanja, biti obuhvacena tri razdoblja njegovog postojanja i djelovanja.

Prvo razdoblje obuhvaca stanje na podrucju Like, koja je bila podpala  pod takozvanu II-gu talijansku okupacionu zonu, u kojoj su vojne ovlasti drzave Hrvatske bile ogranicene i gdje je, i prije dolazka IV-tog Sdruga iz Bihaca, djelovao niz pripremnih bojni Ustaske vojnice, cije su osnivanje i djelovanje talijani zbog svojih probitaka dozvoljavali. Te su bojne, tiekom vremena, podpale pod zapovjednitvo pripremnih bojni Ustaske vojnice Velike zupe “Lika i Gacka”, nesto kasnije preimenovanog  u “Licki Pripremni Sdrug Ustaske vojnice” sa sjedistem u Gospicu.

Drugo razdoblje obuhvaca osnivanje lickih dragovoljackih djelatnih bojna u Zagrebu, odnosno osnivanja takozvane Licke legije, sastavljene od Licana koji, zbog talijanske prljave politike, nijesu mogli u svojim rodnim mjestima stupiti u djelatne postrojbe Ustaske vojnice. One su nakon krace pripadnosti Utinjskom Sdrugu, ukljucene u sastav IV-tog stajaceg djelatnog Sdruga, sa sjedistem u Biha}u.

Trece pak razdoblje obuhvaca prijelaz ostataka IV-tog Sdruga, poslije tezkih borbi kod Bihaca u studenom 1942 godine, na podrucje Like i Vinodola.

Pri tome su uzeti u obradu samo vjerodostojni podatci do kojih se je moglo doci. Samo u manjoj mjeri, kao dopuna nekih nepobitno utvrdjenih podataka, uzeta su u obzir i sjecanja bojnika UV Slavka HAJDINOVIC, castnika koji je u Sdrugu bio od njegovog pocetka u Bihacu pa do kraja.

Ostala sjecanja sa kojima se razpolagalo, a posebno ona gospodina Vida VUKOVICA (iz Canade), su dragocjena ali nepotpuna a dijelom, zbog proteka vremena, i netocna.

Pri obradi ovih podataka je moguce doslo i do odredjenih neslaganja pri razradi odredjenog vremenskog razdoblja jer niti su postrojbe stalno boravile u navedenim posadama, niti su cijelo vrijeme zapovjednici bili bas oni u ovom opisu navedeni castnici. Postrojbe su cesto mjenjale  svoje zapovjednike, bio je to krvavi rat u kome se je ginulo, u kome su cesta bila i ranjavanja. Pored toga, castnici su, protekom vremena, dobivali vise cinove. A to je uzrokovalo i prijelaz na visa zapovjedna mjesta. Danas je to nemoguce podpuno vjerno detaljizirati.

Zbog toga se odmah, u pocetku naglasava: navedene postrojbe, posadna uporista, zapovjedjajuci castnici, docastnici i vojnicari te njihovi cinovi i razpored bili su ti i takovi u odredjenom vremenu a ne tijekom cijelog rata.

Sigurno kako u ovom poviestnom osvrtu ima i nedostataka, oni su uzrokovani nepodpunoscu vjerodostojnih izprava. Na zalost, na osobna sjecanja, bez njihovog potvrdjivanja odgovarajucom izpravom (Vojni vjestnik Ustaske vojnice ili MINDOM-a ili MINORS-a te dnevne i staliske zapovijesti STUVOJ-a) se ne mozemo osloniti.

Ovim radom predajemo hrvatskoj javnosti, zamraceni dio mjeseca hrvatske poviesti o kojoj se je do sada moralo sutjeti pod prijetnjom gubitka zivota.
                               (nastavak sliedi)

I-vo RAZDOBLJE

VOJNE POSTROJBE USTA[KE VOJNICE U LICI I VINODOLU 1941 i 1942 g.  

Na {irem podru~ju Like je, nakon osnutka NDH, osnovana Velika `upa “Lika i Gacka” sa sjedi{tem u Gospi}u a dijelom i Velika `upa “Vinodol i Podgorje” sa sjedi{tem u Senju, pa su ovim opisom obuhva~ena oba ova podru~ja.


Ustrojstvo NDH po velikim Zupama

Nakon kratkotrajnog travanjskog “rata” talijanske su jedinice, potpomognute hrvatskim narodom i predstavnicima vlasti, bez odpora zaposjele podru~je Like pa su preuzele nadzor nad Li~kom `eljezni~kom prugom. Ona im je bila izuzetno va`na, posebno kao kopnena veza izmedju okupirane Slovenije i od Hrvatske otetog dijela Dalmacije.

Od prvih dana dolazka talijana, koji su se pona{ali kao okupatori a ne kao neki saveznici mlade hrvatske dr`ave, dolazilo je do nesporazuma i manjih sukoba. To je posebno do{lo  do izra`aja koncem travnja kada su u~estali nesporazumi oko nadle`nosti pri upravljanju  i kori{tenju  li~ke `eljezni~ke pruge, ali i otvoreni sukobi interesa izmedju hrvatskih oru`ni~kih postaja i talijanskih karabinjerskih stanica, koje su oni bili bezpravno uzpostavili u brojnim naseljima a posebno uzdu` `eljezni~ke pruge.



Podjela na vojne interesne zone izmedju Nacionalsocijalisticke Njemacke i fasisticke Italije, priznate Rimskim ugovorom.

Tek poslije 18. svibnja, tj. nakon zaklju~enja za hrvate vrlo nepovoljnih Rimskih ugovora, sukladno kojima je podru~je Like i Hrvatskog Primorja (bez Bakra) podpalo pd tzv. drugu okupacionu zonu i koja je bila dijelom razvoja~ena ali i ne okupirana (kao {to je to bilo podru~je prve okupacione zone: Su{ak, Bakar, Benkovac, [ibenik, Trogir i Split, do{lo je do laganog pobolj{anja odnosa i smirenja napetosti).

Prema tim Rimskim ugovorima, na podru~ju druge zone su gradjanska vlast i oru`ni~tvo bili u izklju~ivoj nadle`nosti hrvatskih vlasti, a vojne su se postrojbe mogle ustrojiti jedino uz predhodno pribavljenu suglasnost zapovjedni~tva talijanske II. Armate na Su{aku.

Na ovom podru~ju su talijani razporedili sliede}e vojne snage:

U Oto~cu zapovjedni~tvo divizije “RE” i bojnom iz 75-te legije CCNN.

Manje njihove postrojbe su bile razporedjene u Karlobagu, Senju, te uzdu` `eljezni~ke pruge.

Jednovremeno je na podru~ju Delnice - Vrbovsko - Novi, bila razporedjena divizija “Lombardia” jednakog sastava.

Obje ove divizije su bile u sastavu  V-tog armijskog korpusa, sa sjedi{tem u Crikvenici.

Bile su to vrlo jake vojne snage, koje su mogle osigurati puni mir i red u tim podru~jima -da su to njihova vi{a vojna zapovjedni~tva htjela.

Ni hrvatske snage nijesu bile nezna~ajne.

Odmah po osnutku NDH preuzelo je novoustrojeno Hrvatsko Oru`ni~tvo sve postoje}e `andarmerijske stanice pa je bilo razporedjeno i to:



Velike Zupe "Vinodol i Prigorje" sa velikom Zupom "Lika i Gacka"

Krilno zapovjedni~tvo bilo je u Gospi}u.
Uz njega je bilo zapovjedni~tvo oru`ni~kog voda, sa 12 oru~ni~kih postaja , u Gospi}u, [irokoj Kuli, Medaku, Bru{anima, Peru{i}u, Janj}u, Kosinju, Pazari{tu, Podlapcu, Buni}u, Korenici i Karlobagu.

U Gra~acu je bilo sjedi{te drugog oru`ni~kog voda., sa 12 oru`ni~kih postaja u, Gra~acu, Lovincu, Gornjoj Plo}i, Bruvnu, Otri}u, Zrmanja-vrelo, Udbina, Donji Lapac, Nebljusi, Doljani i Srb.

Tre~i oru`ni~ki vod ja imao sjedi{te u Oto~cu, sa 10 oru`ni~kih postaja u Oto~cu, Donjem Sincu, Vrhovinama, Dabru, Brlogu, Vratniku, Brinju, Jezeranama, Krasnu i Plitvi~kim Jezerima.

^etvrti oru`ni~ki vod se nalazio u Senju, sa 8 podru~nih postaja u Senju, Svetom Jurju, Jablancu, Pagu, Novalji, Ledenicama, Crikvenici i Hreljinu.

Uz oru`nike su, u naseljima Bari} Drage, Lukovo [ugarje, Karlobag, Jablanac, Sveti Juraj, Senj, Novi, Crikvenica, Sveti Jakob, Kraljevica i Bakarac, bili razporedjeni rizni~ki stra`ari odnosno odjelci rizni~ke stra`e, od kojih su neki bili opremljeni i sa manjim motornim ~amcima, zbog nadzora nad ribolovnim podru~jem.

Ukupno je bilo razporedjeno oko 600 djelatnih oru`nika, oko 120 rizni~kih stra`ara i neutvrdljiv broj pomo~nih oru`nika.

U samom po~etku su taljani  zabranjivali osnivanje domobranskih postrojbi. Tek poslije 19. lipnja 1941 g., nakon vrlo mu~nih pregovora, dozvoljeno je osnivanje 12-te domobranske pje{a~ke pukovnije, sa sjedi{tem u Oto~cu ta sa jednom bojnom u Oto~cu, drugom u Gospi}u i tre~om u Kninu pa u Peru{i}u. Pukovnija je bila oja~ana sa jednim slabim topni~kim sklopom, koji je u svom sastavu  u po~etku imao samo jednu bitnicu malih topova 60 mm i jednu brdskih haubica 75 mm. Bitnice su bile u Gospi}u a po potrebi i na terenu. U bojni je bilo 860 ljudi.

Za prvog zapovjednika pukovnije je postavljen  domobranski pukovnik  Lovro PAI]. Kada je on, u studenom 1941 godine, bio ranjen kroz plu}a, zamijenio ga je domobranski pukovnik Josip WALZL. Ostao je u pukovniji do lipnja 1942 godine kada ga je zamijenio domobranski pukovnik Dane VUKSAN.

U Oto~cu je bila ustrojena doknadna bojna 15-te kninske pje{a~ke pukovnije, pod zapovjedni~tvom  domobranskog bojnika Mirka [IMATOVI]. On je 1. svibnja 1942 godine postavljen za zapovjednika novopostavljene 2-ge domobransko lova~ke bojne  12-te pje{a~ke pukovnije, sa sjedi{tem u Gospi}u, bojne koja se je proslavila u borbama diljem Like i Vinodola.



Dopukovnik PTB-a Jurica FRKOVIC

Zbog boljeg ustroja hrvatskih gradjanskih vlasti te radi neposrednog pregovaranja sa taljanima u vezi vojnih pitanja, Glavni Usta{ki Stan je, dana 1. svibnja 1942 godine, poslao u Gospi} poglavnog povjerenika za Liku, gospodina Juricu FRKOVIC. On je, Poglavnikovom odredbom  od 17. rujna 1941 godine, imenovan Velikim zupanom Velike zupe “Lika i Gacka”. Uz to mu je Poglavnik povjerio i vrlo odgovornu du`nost zapovjednika Sto`ernog zapovjedni~tva pripreme Usta{ke vojnice za to podru~je. Naknadno je, 27 listopada 1942 godine, imenovan bojnikom PTB-a.

U pregovara~kom timu je bio i pukovnik Usta{ke vojnice Juco RUKAVINA. Nakon te`kih pregovora, koriste}i terenske prednosti na{ih postrojbi (poznavanje terena) na{i su pregovara}i uzpjeli dobiti dozvolu za osnivanje pripremnih bojni Usta{ke vojnice, uz uvjet da one na terenu mogu djelovati jedino u sastavu ve~ih talijanskih jedinica.

Tiekom svibnja je u Gospi}u postavljena pripremna bojna Usta{ke vojnice, koja je imala svoje izturene posade u Gra~acu, Donjem Lapcu, Udbini i Korenici. Posada u Udbini je vremenom prerasla  u samostalnu jaku postrojbu usta{ke milicije.

I u Peru{i}u je, po~etkom lipnja, osnovana druga pripremna bojna Usta{ke vojnice, sa izturenim posadama U Klancu, [irokoj Kuli, Studencima i Li~kom Le{}u.

Tijekom srpnja 1941 godine je do{lo do po~etka pobune ~etni~ki nastrojenih li~kih pravoslavaca na podru~ju Medaka, Divosela i Li~ke Jasenice koji nisu bili u po~etku povezani sa malobrojnim li~kim bolj{evicima.

To je imalo utjecaja i na pona{anje taljanskih pregovara}a pri pregovorima o ja~anju postrojbi Usta{ke vojnice. I ako su taljani, preko nekih biv{ih jugopoliti~ara, ubrzo zaklju~ili dogovor sa ~etnicima nakon kojeg je njihov ustanak na tom podru~ju bio usmjeren izklju~ivo protiv hrvatske vlasti i naroda, ipak su dozvolili postavljanje dodatnih pripremnih bojni, u predjelima u kojima nijesu imali dovoljno svojih ~etni~kih slugu.
 
U Gospi}u je tada uzpostavljeno Zapovjedni~tvo Li~kog pripremnog Sdruga Usta{ke vojnice.

Po{to su podatci iz razpolo`ivih izprava na{eg porijekla nepotpuni, poslu`iti }e mo se onim iz talijanskih izvora, koji izvje{~uju svoju vi{u komandu na Rijeci, o stanju pripremnih bojni  Usta{ke vojnice, na dan 18. kolovoza, 1941 godine.

Prema njima je na taj dan, tri mjeseca po zaklju~enju Rimskih ugovora, stanje bilo slijede}e:

Na Podru~ju Velike `upe “Lika i Gacka” je:

   - U Gospi}u bila VI-ta pripremna bojna, sa dvije posadne sati, i sa izturenim
     posadama u Li~kom Osiku, Peru{i}u, Pazari{tu i Kosinju.
   - U Gra~acu je bila XXXIV-ta pripremna bojna, sa dvije sati, i sa izturenim
     posadama u Udbini, Janj~i, Lovincu, Medaku i Bilaju.


Zemljopisni razpored postojecih postrojbi (Gospic-jugoiztok)!

(nastavak sliedi)

Na podru~ju Velike `upe “Vinodol i Podgorje” je bila:

   - u Oto~cu je bila IX-ta pripremna bojna, sa jakim izturenim posadama u Brlogu i
     Vrhovinama.

   - u Senju je bila XVII-ta pripremna bojna, sa dvije satnije u i oko Karlobaga te
     jedna sat na Pagu.

   - u Brinju je bila XXXXIII-~a pripremna bojna, sa izturenim posadama u @utoj
     Lokvi, Kri`polju i Jezeranama.

Naravno, protekom vremena razpored ovih postrojbi nije bio uvjek izti.

Pored gore navedenih pripremnih postrojbi, koje su to bile samo po nazivu jer su du`nosti vr{ile prete`no kao i djelatne, u svim hrvatskim selima Like, Gacka i Krbave su bili ustrojeni odredi seoske milicije, koji su djelovali prete`ito uz oru`ni~ke postaje, a ponegdje uz talijanske mjestne jedinice. Talijani ih u svojim izpravama nazivaju “Milizia anticomunista” i ako taj naziv ba{ i ne odgovara za te Li~ke odrede.


Zemljopisni razpored postrojbi Sjevero-zapad (Otocac)!

U nakani da pro{ire svoj utjecaj medju kolebljivcima iz redova seljaka pravoslavne vjere, koji su prema tome morali biti “srbi”, jugo~etni~ki vodje su, tada jo{ uvjek skupa sa bolj{evicima, dana 25 rujna 1941 godine, izvr{ili udru`enim snagama, napad na malobrojnu oru`ni~ku postaju u Li~kim Jasenicama.

I tu se na djelu pokazala do tada tajna sprega taljana i ~etnika. I ako je u neposrednoj blizini, na `eljezni~koj stanici, bila jaka talijanska posada, ona nije ni poku{ala dati podr`ku napadnutim oru`nicima. Oni su, poslije dugog odpora, tiekom kojeg im je pomanjkalo strijeljiva, bili primorani napustiti svoju postavu.

Bio je to prvi napad i prvo povla~enje na{ih postrojbi, ne zbog premo}i neprijatelja ve~ zbog nesuradnje talijanske vojske.

Prvi ozbiljniji napad ~etni~ko - bolj{evi~kih odmetnika na na{e postrojbe na tom podru~ju, je izvr{en dana 10. i 11. studenog 1941 godine, na posadu Usta{ke milicije i oru`nika, u Plitvi~kom Ljeskovcu, na prometnici Vrhovine - Biha}. I ako su u napad ubacili svoje tada najbolje jedinice, takozvane bataljone “Marko Ore{kovi}” i “Ognjen Prica”, nijesu uzpjeli savladati na{u posadu. Predvodjeni komesarima `eljnim hrvatske krvi, poku{ali su, u vi{e navrata, izvr{iti juri{ni napad, ali bezuzpje{no. Oru`nici su u medjuvremenu seoske milicionere tako dobro obu~ili u bojnim vje{tinama da su svi naleti odmetnika bili u krvi odbijeni. Uz to je braniteljima, 11. studenog, u popodnevnim satima, do{la i pomo} postrojbe iz Li~kog Petrovog Sela, pa su, podvijena repa, nestali u gudurama Male Kapele.



Pripremne bojne Usta{ke vojnice u NDH sa 31.XII.1941. g.

Tiekom zime je vladalo relativno zati{je. ^etnici su se bili dogovorili sa talijanima, uz sudjelovanje niza biv{ih jugo-~etni~kih politi~ara a posebno biv{eg narodnog poslanika JRZ-e, Nika NOVAKOVI], pa je njihova suradnja sa bolj{evicima bila prekinuta.

Posebno dobru suradnju su uzpostavili na podru~ju Gra~ac - Su~evi}i, na kome su ~etnici od talijana dobili uniforme, naoru`anje, izhranu a i ne{to novaca, pa su mobilizirali seljake - pravoslavce u takozvani ~etni~ki puk “Vo`d Karagjorgje”. On je bio razporedjen uzdu~ `eljezni~ke pruge i ceste u njihovom kraju, objekata na koje su do pred vrlo kratko vrieme zdu{no napadali i plja~kali.

Zbog razkola, u to vrieme bolj{evi~ki odmetnici nijesu, u tim podru~jima, predstavljali ozbiljniju
opasnost, oni su tek nastojali prona~i na~in na koji bi pro{irili svoj utjecaj na izrazito
zaostalom ~etni~kom podru~ju.

Nastaviv{i pregovore sa talijanskim predstavnicima, Veliki je `upan, Jurica FRKOVI], u suradnji sa ostalim hrvatskim pregovara~ima, postigao dogovor o objedinjavanju  dotada{njih malih postrojbi seoske milicije na prostoru Udbinjskog polja, na kome su u to vrijeme ~ivjeli prete`no Hrvati. Tamo je, dana 29. o`ujka 1942 godine, nadporu~nik UV Ilija SERTI], osnovao Zapovjedni~tvo Usta{ke milicije Krbavskog polja u kojoj je bilo oko 600 doma}ih ljudi, starijih od 30 godina. Djelovanje te postrojbe je izneseno u posebnom prilogu (stranica 23-25). Ona je, skupa sa 4-tom bojnom 12-te pje{a~ke pukovnije, osiguravala {iri prostor Krbavskog polja od upada ~etni~ko - plja~ka{kih skupina.

Kada su se talijani povukli iz Udbine, ove su postrojbe preuzele osiguranje cestovnog prometa izmedju Udbine i Korenice.

Nakon povla~enja talijanske  vojske iz tog podru~ja, znatno je umanjen utjecaj ~etni~kih vodja ali je zbog toga znatno poja~ana bolj{evi~ka propaganda, pa je postupno po~elo formiranje njihovih ja~ih jedinica.

Kako bi se pokazali pred narodom kao “za{titnici” bolj{evici su dana 16 travnja 1942 godine, sa dva svoja “bataljona” poku{ali napadom na domobransko upori{te u Jezeranama, koje je osiguravalo cestovni promet preko Velike Kapele, izmedju Brinja i Ogulina. I ako je napad bio dobro organiziran i vodjen, on ipak nije uzpio pa su se odmetnici ponovo morali povu}i u planinu, odnose}i sa sobom svoje mrtve.

Zbog ja~anja odmetni~kog pokreta i u~estalih napada na bitne prometnice, za osiguranje kojih talijanima ~etnici vi{e nijesu predstavljali ozbiljniji oslonac, sa 1 svibnjom 1942 godine je, pri 12-toj domobranskoj pje{a~koj pukovniji, postavljena odnosno obnovljena 2-ga lova~ka bojna. Ona je ranije djelovala u prostoru Biha}a gdje je u borbama imala velikih gubitaka. Za njenog zapovjednika je postavljen:

                     bojnik DV Mirko [IMATOVI],
Pobo~nik,             nadporu~nik DV Petar VI[NEK,
Obskrbnik,            nadporu~nik DV Vladimir JUNKOVI],
Zapovjednik 1-ve sati,   poru~nik DV Marko LUCI],
Zapovjednik 2-ge sati,   nadporu~nik DV Vilim RIJETKOVI],
Zapovjednik 3-~e sati,   nadporu~nik DV Pavle ^URAK,
Zapovjednik 4-te sati,    satnik DV Filip VOJNOVI],
Zapovjednik voda te`kih strojnica:
                     poru~nik DV Antun KATAN^I],
Zapovjednik baca~kog voda:
                     poru~nik DV Ivan MAJER,
Zahvaljuju}i izuzetno sposobnom i poduzetnom zapovjedniku, ova je bojna bila izvanredno dobro opremljena i uvje`bana pa je, tiekom te`kih borbi na podru~ju Like i Vinodola, pokazala svoju punu, primjernu hrabrost u obrani tih podru~ja od ~etni~ko - bolj{evi~kih
nasrtaja.

Nastavljaju}i i dalje sa mu~nim pregovorima, Veliki je `upan, uz pomo} ostalih hrvatskih
pregovara}a, postupno uzpio dogovoriti ja~anje postoJe~ih hrvatskih postrojbi i pretvorbu pripremnih u djelatne bojne. Dana 19. srpnja 1942 godine je postignut dogovor o osnivanju niza seoskih milicionerskih odreda na podru~ju izmedju Gospi}a i Oto~ca te u Podvelebitskim hrvatskim selima.

Ali ni odmetnici nijesu mirovali. Po{to su, napadaju}i i ucijenjuju}i talijanske posade na podr~ju Gorskog Kotara, bili do{li u posjed ve~ih zaliha streljiva a i ne{to te`eg naoru`anja, poku{ali su, u razdoblju od 14. do 26. srpnja 1942 godine, izvr{iti niz jakih napada na na{e posade u Bru{anima, Trnovu i Smiljanu, nastoje}i prekinuti cestovni promet prema Karlobagu.

I ako su napada~i bili vrlo uporni te nijesu vodili ra~una o svojim  `rtvama jer im je, zbog ugleda medju pravoslavcima, bilo kakova “pobjeda” bila nu`no potrebna, ipak su pretrpjeli te`ak poraz.

Obzirom na ob}e stanje njihovih malobrojnih jedinica, te na dotada{nji neuzpjeh podizanja “ustanka”, bolj{evici su, na 30. srpnja 1942 godine, povukli ostatke svojih odreda sa podru~ja Zapadne Like, uglavnom u Zapadnu Bosnu i Kordun, zbog popune i preformacije.

Kako su svi pregovori o dogovoru, vodjeni i postignuti sa predstavnicima talijana, bili privremenog zna~aja, ukazala se potreba da se oni dovr{e i legaliziraju odgovaraju}om izpravom.

Zbog toga je, dana 3. kolovoza 1942 godine, u Gospi} stigao iz Zagreba posebni Poglavnikov izaslanik, pukovnik PTB-a Vjekoslav SERVATZY a dotada{nji izaslanik, pukovnik PTB-a Juco RUKAVINA je povu~en u Zagreb.


General HOS-a, Vjekoslav SERVATZY.

Novi je pregovara}, skupa sa Velikim `upanom , nastavio vodjenje vrlo te`kih pregovora jer je bilo neobi~no mu~no uzkladiti na{e, hrvatske probitke  sa nezasitnim apetitima  taljanskih pregovara}a. Ti su se pregovori vodili u Gospi}u, pa u Crikvenici a na kraju u Su{aku i Opatiji, sve u cilju ja~anja hrvatskih oru`anih snaga na tome podru~ju te suzbijanje utjecaja brojnih ~etni~kih vodja , sa kojima su talijani  u svakoj prigodi  najtijesnije suradjivali, nastoje}i i na taj na~in unesti {to ve~u pomutnju medju gradjanima nove dr`ave Hrvatske.

Napokon je, dana 19 kolovoza 1942 godine, zaklju~en, za hrvatsku stranu povoljan ugovor, temeljem kojeg je po~ela izgradnja novog ustroja hrvatskih vojnih postrojbi na podru~ju Like i Hrvatskog Primorja.

Neposredno nakon dovr{enja ovih pregovora, izvr{en, je u znak obostrane dobre volje, veliki zajedni~ki vojni podhvat u prostoru Krbavskog polja i podru~ja planine Mala Kapela. On je potrajao od 21. do 27 kolovoza. Tiekom njegovog trajanja je pukovnik SERVATZY, zbog odredjenih pote{ko}a u sukladjivanju djelovanja na{ih  postrojbi, i njihove suradnje sa talijanskim jedinicama, pripvremeno preuzeo neposredno zapovjedanje sa Sdrugom, pa je i osobno uzeo u~e{}a u borbama na najugro`enijim boji{tima.
 
Posebno te`ke su bile borbe na podru~ju Udbine, gdje su odmetnicima prisko~ili u pomo}  i neki odredi iz zapadne Bosne. Kako su na{e postrojbe u Udbini prakti~ki bile obkoljene, pukovnik SERVATZY je ustrojio vrlo djelotvornu zra~nu pomo}. Sa vi{e od 30 polijetanja  iz Zagreba je obkoljenim postrojbama dostavljena dopuna streljiva i hrane a izvr{eno je i vi{e vrlo dobro usmjerenih zra~nih napada na isturene polo`aje napada}a. U kriti~nim je trenutcima  pukovnik SERVATZY i neposredno sudjelovao u odbijanju odmetni~kih juri{nih bomba{kih skupina koje su, pijane od rakije i mr`nje na sve {to je Hrvatsko, juri{ale, ovaj put sigurne u svoju pobjedu.

Ali im se ta “sigurna pobjeda” pretvorila u izuzetno krvav poraz. Samo prilikom juri{a na obranu Udbine su, po vlastitom priznanju, imali 95 mrtvih i 167 ranjenih. A koliki su im bili ukupni gubitci to vjerojatno ni oni sami nijesu znali. Jer su komesari vodili ra~una samo o organiziranim komunistima, glupe selja~kke pravoslavne mase nitko nije brojio.

Za svoje izuzetno juna~tvo u tim bojevima pukovnik SERVATZY je odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} II. stupnja (velika Ssrebrna). Zadr`ao se u Gospi}u do 26 studenog 1942 godine, kada je povu~en u Zagreb ali se je, ve~ 10 sije~nja 1943 godine, vratio, preuzev{i du`nosti zapovjednika Operativnog podru~ja LIKA, od domobranskog pukovnika Ivana TOMA[EVI], koji je bio premje{ten na novu du`nost, u Karlovac.

Nakon {to je pukovnik SERVATZY preuzeo zapovjedni~tvo nad Sdrugom, zatra`io je, u kolovozu 1942 godine, od dopukovnika VUKSANA da mu privremeno dodijeli jednog mladjeg ~astnika kao pobo~nika Sdruga. Izbor je pao na Ivicu HODAKA, od 15.III.1942 u sastavu 2-ge lova~ke bojne, koji je sa 13.VI.1942 vanredno promaknut u ~in domobranskog poru~nika jer je bio izuzetno sposoban (320/42 i 523/42).

Bio je to izuzetno dobar izbor. Poru~nik HODAK je, obilaze}i teren skupa sa zapovjednikom Sdruga uzkoro pokazao svoju punu vrijednost. Odredjen da, skupa sa grupom vojni~ara, izvede diverziju na jaku grupu odmetnika koja je ugrozila jednu na{u postrojbu kod sela Jezero, on je, izuzetno odlu~nim protujuri{em uni{tio ja~eg neprijatelja te ga prisilio na bijeg, dana 2. rujna 1942 godine, nanijev{i mu te`ke gubitke. Zbog svoje izuzetne hrabrosti i vje{tog vodjenja postrojbe  bio je odlikovan (218/43) odli~jem Vojni~kog reda “@eljezni Trolist” IV. stupnja. Za svoje djelotvorno sudjelovanje u borbama kod Loznice, dana 30.XII.1942 godine, odlikovan je kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} IV. stupnja (bron~ana) (1529/44).

Prvih dana 1943 godine je, prilikom preustroja Sdruga, vra~en u satav 2-ge lova~ke bojne, u kojoj je preuzeo zapovjedni~tvo nad 3-~om satnijom.
 
U medjuvremenu su odmetnici, dobiv{i poja~anje iz Korduna i Bosne, dana 10. kolovoza 1942 godine, kod sela Buni}i, osnovali 2-gu Li~ku udarnu brigadu pa su 12. kolovoza, poku{ali izvr{iti napad na posade u Jezeranama i Kr`polju, na cesti Ogulin - Senj. Kako je to bila tek osnovana jedinica, male borbene vrijednosti, napad je zavr{io podpunim neuzpjehom, jedino je cestovni promet bio prekinut.

Oporaviv{i se od gubitaka, ve} 20 kolovoza ponovno napadaju, ovaj puta domobransku posadu u Oto~cu. I ako je na dvije satnije domobrana  napadala cijela odmetni~ka “brigada” nijesu ostvarili nikakvoga uzpjeha.

Po~etkom studenog 1942 godine je, u sastav  Li~kog pripremnog Sdruga, u{la i druga
polubojna XXXIII-~e Sriemske pripremne bojne, u sastavu dvije satnije (prva polubojna je ostala u sastavu  III-~eg staja~eg djelatnog Sdruga - Karlovac).

Ova vrlo jaka i dobro opremljena postrojba je u po~etku preuzela posadna upori{ta u {irem
podru~ju Peru{i}a a kasnije je djelovala, sukladno potrebama, i oko Gospi}a. Tu se zadr`ala sve do studenog 1944 godine, kada je uklju~ena u sastav novopostavljenog XXI-vog doknadnog Sdruga Usta{ke vojnice u Ogulinu.

Dana 4. studenog 1942 godine, su odmetnici poku{ali izvr{iti napad  na upori{te Modru{ izpred Josipdola. I ako su u napad pokrenuli cijelu  9-tu brigadu nijesu postigli nikakv uzpjeh.

Da bi bolje organizirali svoje jedinice, oja~ali komesarski nadzor nad njihovim djelovanjem i objedinili njihovo vojno vodjenje, bolj{evi~ki su odmetnici, dana 22. studenog 1942 godine, osnovali 6-tu Li~ku diviziju. U njen sastav su uklju~ili svoju 1-vu, 2-gu, i 9-tu Li~ku brigadu. Za zapovjednika je postavljen iztaknuti partijski radnik, Sre~ko MANOLA a za politi~kog komesara iztaknuti hrvato`der - srbin iz like Rade @IGI].

U izto vrieme su, na grani~nim podru~jima, osnovali 7-mu Banijsku te 8-nu Korduna{ku diviziju, obje sa po tri brigade, a uzkoro, zatim na podru~ju Gorskog Kotara, 13-tu Primorsko -Goransku diviziju. Sve su ove takozvane divizije povremeno djelovale i na podru~ju Like i Vinodola.

Bile su to male ali dobro naoru`ane vojne jedinice, predvodjene sa bolj{evicima - fanati~arima, koji nijesu `alili `ivot za ostvarenje interesa Komunisti~ke partije, i koji su se borili za ciljeve koje im je postavio Sovjetski Savez a ne na{ narod.

Na{i su vitezovi ginuli za Dom a njihovi heroji za Staljina i Partiju. U tome je bila najve}a razlika izmedju njihovih i na{ih ljudi.

Tiekom 1942 godine su, skupa sa postrojbama Li~kog pripremnog Sdruga u bojevima sudjelovale i domobranske postrojbe.

Du`nost nam je iztaknuti izuzetno uzpje{no vojevanje 1-ve Li~ke @eljezni~ke stra`arske bojne (kasnije 8), koja je, pod zapovjedni~tvom pje{a~kog nadsatnika Jurja SARKOTI] dala vrlo velik doprinos obrani ovoga podru~ja. Takodjer je bilo zapa`eno u~e{}e  1-ve bojne 12-te pje{a~ke pukovnije, koja je, pod zapovjedni~tvom  bojnika UV Stjepana MILINKOVI] sudjelovala u bojevima, neprekidno od 1 sije~nja pa sve do 30 listopada 1942 godine. U listopadu je u borbama sa odmetnicima imala velike gubitke a zapovjednik je bio ranjen pa je povu~ena na odmor, popunu i donaobrazbu.

Bojnik MILINKOVI] je, oporaviv{i se, danom 1 prosinca 1942 godine ponovno preuzeo zapovjedni~tvo nad bojnom pa ju je predvodio sve do 30. travnja 1943 godine kada je premje{ten na lak{u du`nost jer je ponovno bio ranjen. Za svoje odli~no predvodjenje bojne u nizu bojeva te za primjerenu osobnu hrabrost, odlikovan je Vojni~kim redom “@eljezni Trolist” IV. stupnja s hrastovim gran~icama.

Slabljenje suradnje sa ~etnicima i ja~anje bolj{evi~kih jedinica uvjetovalo je veliku promjenu stava talijanske vi{e komande na Rijeci, u odnosu na hrvatske vojne postrojbe na podru~ju takozvane druge okupacione zone. Nijesu oni u stvari promjenili svoj negativan stav prema dr`avi Hrvatskoj ve} su jednostavno poku{avali povu}i svoje jedinice iz tog podru~ja po{to su uvidjeli da su svi njihovi poku{aji “kupovanja mira” od odmetnika zavr{ili neuzpjehom.


Pripremne bojne Ustaske vojnice na podrucju NDH, sa 31.XII.1942


Izmedju ostalog su “dozvolili” premje{tanje zapovjedni~tva IV-tog staja}eg djelatnog Sdruga, u Gospi}. To je provedeno koncem 1942 i po~etkom 1943 godine, pa je obuhva~eno prikazom tre~eg razdoblja djelatnosti tog Sdruga.

Za svoje izuzetno zalaganje pri ustroju, opremanju i uvje`bavanju  Li~kih pripremnih postrojbi,
bojnik PTB-a Jurica FRKOVI] je bio odlikovan  Vojni~kim redom “@eljezni Trolist” IV. stupnja.

Po{to je on predstavljao veliku smetnju provedbi  bolj{evi~kih planova, oni su vi{e puta poku{ali na njega izvr{iti atentat, sre}om bezuzpje{no.

Na `alost svih, dana 20. velja~e 1944 godine, vra~aju}i se samovozom  sa sastanka predstavnika hrvatskih vojnih i gradjanskih vlasti, koji je bio odr`an na Su{aku, na cesti izmedju Novoga i Senja, nai{ao je na jaku bolj{evi~ku zasjedu. Tiekom kratke, neravnopravne borbe, poginuli su svi putnici u samovozu, medju njima i bojnik FRKOVI].

Danom 4. o`ujka 1944 godine posmrtno je promaknut u ~in dopukovnika PTB-a.

U vezi sa pretvorbom Li~kih pripremnih postrojbi u djelatne, sa `eljom da ona bude provedena na najbolji mogu}i na}in, GSUV je u Gospi} uputio najiztaknutijeg hrvatskog ~astnika tog doba, ~ovjeka koji je jo{ za `ivota u{ao u narodnu predaju, pukovnika PTB-a Juru FRANCETI], viteza sa Drine i iz izto~ne Bosne, osniva~a i predvodnika vite`ke Crne Legije, ~ovjeka koji je vojni~ki uzpostavio hrvatsku granicu na rijeci Drini, od njenog utoka u Savu pa sve do Vi{egrada.


Ustaski Krilnik i general HOS-a, Jure vitez FRANCETIC

Naredjeno mu je da, dana 22 prosinca 1942 godine, iz Zagreba zrakoplovom preleti u Gospi}, gdje je trebao preuzeti neposredan nadzor nad svim tamo{njim hrvatskim vojnim postrojbama.

Uzletio je pukovnik FRANCETI], zrakoplovom, sa zagreba~kog uzleti{ta Borongaj. Pilot zrakoplova je bio zrakoplovni zastavnik Mijo ABI^I]. Uzletio je ali do Gospi}a nikada nije stigao.
Kad su bili iznad srbskog sela Mo~ile, oko desetak kilometara ju`no od Slunja, ma motoru letjelice je do{lo do kvara. Pilot je uzpje{no spustio zrakoplov ali je to bilo zapa`eno od doma~ih seljaka - sve redom ~etnika, koji su ubrzo napali stradalnike.

Pukovnik FRANCETI] je bio naoru`an strojnicom “zbrojovka”, a svoj osobni samokres je dao pilotu, pa su tako pru`ili odpor, povla~e}i se prema obli`noj {umi. Nijesu imali sre}e. Prilikom povla~enja zastavnik ABI^I] je bio ranjen u nogu. Dok mu je poku{avao pru`iti pomo} bio je ranjen i pukovnik  FRANCETI], te`e, u predjelu `eluca.

Sada ve~ nepokretni nastavili su pru`ati odpor, sve dok im je trajalo streljivo. Nakon toga su
ih, onako ranjene i ve~ dobro izkrvarene seljaci - ~etnici napali sjekirama, bijesni zbog gubitaka koje su imali u dotada{njoj borbi. Pri tome su pilota te`ko ranili a pukovniku FRANCETI]U su zadali pet udaraca sjekirom po glavi.

Obojica su jo{ davali znakove `ivota kada su do{li bolj{evi~ke vodje iz Slunja. Utvrdiv{i sa zaprepa{tenjem tko im je pao u robstvo poduzeli su sve {to je bilo u njihovoj mo}i da zarobljenike odr`e na `ivotu. Znali su bolj{evici da bi u zamjenu za pukovnika FRANCETI]A dobili gomilu svojih “drugova” iz hrvatskih zatvora.

Prenjeli su ranjenike u Slunjski `upni dvor te su naredili `upnikovoj doma~ici da im pru`i najbolju mogu}u njegu. Doveli su vrlo brzo i svoje najbolje lije~nike, poku{avaju}i da im spase `ivot. Ali sve je bilo uzaludno, rane pukovnika FRANCETI]A su bile prete`ke a ni on sam nije `elio ostati na `ivotu i tako postati bolj{evi~ki taoc. Uza svu brigu on je, dana 27.XII.1942 godine, preminuo. U rano jutro 29. prosinca su, njegovo tijelo, utovarili u kamion i odveli na nepoznato mjesto gdje je i pokopan.

Ostala je samo narodna predaja o jednom od najve~ih vojnih vitezova u tisu}ugodi{njoj poviesti naroda Hrvatskog.

U prilogu dajemo pregled poznatog zapovjednog sastava li~kih Usta{kih postrojbi, do kraja 1942 godine, to jest do prerastanja pri~uvnih bojni na podru~ju Like, u djelatne, sa svim ograni~enjima navedenim u uvodu.

(nastavak sliedi)

OSOBNI SASTAV POSTROJBI LI^KOG PRIPREMNOG SDRUGA

U dana{nje vrijeme na `alost razpola`emo sa vrlo malo podataka o onima koju su, u velikoj ve~ini kao dragovoljci, branili hrvatske dr`avne probitke na podru~ju Like i Vinodola. Branili i ginuli za hrvatsku dr`avnost, za hrvatsku slobodu.

Pored bojnika Jurice FRKOVI]A du`nosti zapovjednika postrojbi su povremeno vr{ili pukovnici PTB-a Juco RUKAVINA i Vjekoslav SERVATZY.

O ostalim osobama iz sastava zapovjedni~tva ima izuzetno malo podataka. Poznato je da je, dana 13 velja~e 1942 godine, u administraciju Sdruga udijeljen administrativni vodnik UV Milo FRKOVI].

Dana 20 svibnja 1942 godine je u Sdrug iz Zagreba do{ao vojni vjerski du{obri`nik satnik UV Ivan [ABALJA. On je, za svoje primjerno vr{enje du{obri`ni~ke du`nosti te za brigu oko ranjenih boraca tijekom 1942 godine, odlikovan Srebrnom kolajnom krune kralja Zvonimira na ratnoj vrbci.

Iztoga je dana u Sdrug udijeljen i usta{ki gospodarski poru~nik Ignac SCHMIDT koji je preuzeo i ustrojio poslove logistike.

Danom 22 listopada 1942 godine je zapovjedni~tvu Sdruga dodijeljen upravni poru~nik UV Franjo FURLAN a uzkoro i satnik PTB-a Ventura BALJAK. Satnik BALJAK je u zapovjedni~tvu Sdruga zadr`an vrlo kratko vrijeme pa je postavljen za zapovjednika novoustrojene XXXII-ge djelatne bojne.

Za terenske postrojbe postoji ne{to vi{e podataka tako da je mogu}e pribli`no to~no utvrditi njihov zapovjedni sastav a donekle i osobni.




VI-ta PRIPREMNA BOJNA
Ona je bila prva Li~ka postrojba Usta{ke vojnice, osnovana je u svibnju 1941 godine na podru~ju grada Gospi}a. Kasnije je preustrojena u posadnu pripremnu bojnu - Gospi}.

Njezin je prvi zapovjednik bio satnik UV Maks KMENT, ujedno je obavljao i poslove pobo~nika Operativnog podru~ja Lika. Za svoje zapa`eno sudjelovanje u borbama kod Divosela, od 5 sije~nja pa do 10. travnja 1943 godine je odlikovan Vojni~kim redom “@eljezni Trolist” IV. stupnja.

Njegov pomo~nik i povremeni zamjenik u vodjenju postrojbe na boji{tnici je bio nadporu~nik UV ing. Stjepan PAVI^I], ujedno i zapovjednik pripreme Usta{ke vojnice za grad Gospi}. Prilikom niza podhvata se odlikovao odlu~no{}u i hrabro{}u pa je odlikovan Redom za zasluge III. stupnja.

Zapovjednici sati su bili:
                     poru~nik UV Ivan [TAJMINGER, odlikovan  kolajnom za
                     hrabrost Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja (mala srebrna), za
                     primjernu hrabrost u bojevima oko Brinja, u prolje}e 1943 godine.

                     poru~nik PTB-a Josip [PRAJC, posmrtno odlikovan za izuzetnu
                     hrabrost u borbama oko Brinja, kod sela LETNICA, kojom je
                     prilikom i poginuo, dana 15.IX.1943 godine, sa odli~jem Vojni~kog
                     reda “@eljezni Trolist” IV. stupnja s hrastovim gran~icama.

                     zastavnik UV Janislav BULI], odlikovan kolajnom za hrabrost
                     Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja (mala srebrna), za primjerenu
                     hrabrost u bojevima oko Gospi}a.

                     zastavnik UV ing. Mihovil POLOVI], koji je u bojnu udjeljen
                     8.IV.1943.

                     vodnik UV Ivan MARKOVI],
                     vodnik UV, Dane PER,
                     vodnik UV Frano TOMLJENOVI],
                     dovodnik UV Mile @ARAK,
                     rojnik UV Vladimir GLAVAN,
Vojni~ari:
Jandra ALI],     Dane GAVRAN,    Dane ORE[KOVI],    Roko SVETI],
Jandra BAN,    Jure JAVOROVI],   Ivan PAVI^I],        Enef [ERIFOVI],
Jure BAN,         Stipe JELI],        Josip PAVLETI],      Ivan [IKI],
Josip BALENOVI],  Mate KRPAN,       Mile POCRNJA,       Mile [IKI],
Ivan CRNI],     Ivan LULI],        Marko RATKOVI],     Milan TEPSI],
Grga DEV^I],  Nikola MATANI],   Nikola RUKAVINA,     Nikola TOMI^I],
Karlo DEV^I],   Bo`o MILETI],      Niko RUKAVINA,      Ante VLAINI],
Mate DO[EN,      Josip NIK,      Nikola SEKULI],
Jure DUI],        Mate NIK,       Mile SVETI],


IX-ta PRIPREMNA BOJNA

Ova je pripremna bojna osnovana u srpnju 1941 godine, na podru~ju Oto~ca i Brinja, od niza manjih ve} postoje~ih odjela ppripreme Usta{ke vojnice, koji su bili osnovani jo{ u svibnju 1941 godine. Tiekom 1943 godine je preustrojena u IX-tu djelatnu bojnu.

Od prvih dana svog osnutka ona je djelovala u sastavu talijanskih jedinica, pod izuzetno te`kim okolnostima. To se najbolje o~ituje u iznenadjuju~e ~estoj izmjeni njenih zapovjednika
jer talijani,po svemu sude}i, ni sa jednim nijesu bili zadovoljni. A to ba{ i nije bilo ~udno obzirom na njihovu otvorenu suradnju sa ~etnicima na {tetu hrvatskog pu~anstva. Zbog toga je dolazilo do vrlo ~estih nesporazuma i sukoba, poslije kojih je sliedio taljanski zahtjev za izmjenom zapovjednika.

Nije utvrdjeno tko je osnovao bojnu ni tko je bio prvi zapovjednik. Iz vjerodostojnih izprava su utvrdjeni zapovjednici od po~etka 1943 godine pa sve do kapitulacije Italije. To su bili:

Zapovjednici,  satnik UV Josip HÜBL, od 5.I. do 29.I.1943 g., dodijeljen iz Zagreba~ke
            posadne bojne ali vrlo brzo ranjen i poslat u bolnicu.

            oru`ni~ki bojnik Oskar OPALKA, 29.I. do 17.II.1943 g., udjeljen na
            zahtjev povjerenika Ob~eg vojnog povjereni~tva pri II-goj armati. Ali je i on
            izdr`ao kratko vrieme.

            satnik UV Ladislav MAKOVAC, 17.II. do 2.IV.1943 g., do tada
            zapovjednik XI-te djelatne bojne u Hrvatskoj Kostajnici.

            satnik UV Ivan KOSTELAC, 2.IV. do 22.VI.1943 g., ranjen 26.VI.1943
            oti{ao na lije~enje.

            satnik UV Antun SKELAC, 22.VI. do 1.VIII.1943 g., iz XXXIII-~e
            pripremne bojne.

            bojnik PTB-a Ivan DEV^I] »Pivac«, od 1.VIII.1943 g. do 1.IX.1943,
            Sudjeluju}i sa bojnom u  te`kim borbama oko Bru{ana i Pazari{ta iztaknuo se  
            osobnim juna~tvom i smi{ljenim vodjenjem postrojbe, pa je odlikovan Vojni~kim
            redom “@eljezni Trolist” IV. stupnja s hrastovim gran~icama

Pomo~nik,    poru~nik UV Josip JAKOVAC, do 21.VI.1943 g., kada je premje{ten u 4-tu
            sat XXXIII-~e pripremne bojne.

Pobo~nik,    zastavnik UV Antun BA@OLI], postavljen 8.IV.1943.

Gospodarski ured:
Glavar,      gospodarski poru~nik UV Dragutin PAVI], od 10.II.1942 g.,
Obskrbnik,   gospodarski zastavnik UV Mile LON^AR,
Lije~nik,     zdrastveni poru~nik UV dr. Mirko SEPER, od 10.II.1942 do 1.VIII.1943 g.
           zdrastveni vodnik - djak UV dr. Svetozar BREZNIK, od 1.VIII.1943 g.

Zdrastveno pomo~i{te bojne u Oto~cu:
           vojni~ar -bolni~ar UV Petar OR[ANI],
           vojni~ar - bolni~ar UV Anton PR[A,
           vojni~ar - bolni~ar UV Bla` MESARI] udjeljen 17.IV.1943 g.

STO@ERNA SAT:
Zapovjednik,         poru~nik UV Rikard WURHT, od 10.II.1942 g.

Stegovni,            vodnik UV Ivan LUCI],

1-va sat:
Zapovjednik, prvi,     poru~nik UV Stjepan TOMLJENOVI], te`ko ranjen u glavu,
                   izgubio desno oko pa premje{ten u uredsku slu`bu.

         drugi,     satnik UV Ivan KOSTELAC, predhodno ranjen ograni~eno sposoban.

Zapovjednici vodova,  dovodnik UV Petar GOLAC, sa 31.VII.1944, vodnik.
                   dovodnik UV Marko ORE[KOVI], sa 27.VII.1944 vodnik,
                   dovodnik UV Ante RA^I], sa VII.1944, vodnik.
                   dovodnik UV Mato [ERI], sa 31.VII.1944 vodnik.

Vojni~ari:   Ivan DUBRAV^I],   Stanko DUMEN^I],    Jure TONKOVI],

2-ga SAT:
Zapovjednik,       zastavnik UV Ante RUKAVINA, od 16.V.1942 g.,                  
                 sa 28.XI.1942 poru~nik,
 964/26/7.V.1943 Odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja, (mala
                 srebrna) za borbe tijekom zime 42/43.

Stegovni,          ~astni~ki namjestnik UV Ivan JURI,

Zapovjednici voda,  zastavnik UV Tomo OSTOVI], u svibnju 1944 ranjen,
                 dovodnik UV Stijepo BOLJKOVAC, sa 27.VII.1944 vodnik
                 dovodnik UV Nikola [ERI], sa 27.VII.1944 vodnik,

                 rojnik UV Nikola SVETI], ranjen  15.V.1944

Vojni~ari:          vojni~ar UV Dane PE^ARI], Odlikovan kolajnom za hrabrost
                 Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja za borbe tijekom ljeta 1943 godine.
                 vojni~ar UV Marko VUKELI], ranjen 15.V.1943 godine.

3-~a SAT:
Zapovjednik,  prvi,  poru~nik UV Kre{imir @UPAN, do 3.VI.1943, odlikovan kolajnom za
                 hrabrost Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja u borbama za razoru`anje
                 talijana.
          drugi,  poru~nik UV Vladimir GER[AK, do 28.X.1944 g.,

          tre~i,   zastavnik UV Rudolf ^ANI],
Zapovjednici voda, dovodnik UV Josip BALENOVI], sa 15.V.1944 vodnik.
                   dovodnik UV Ahmed CETINA, ranjen 9.VI.1942g.,
                   dovodnik UV Sebastijan IVANKOVI], od 25.V.1942 vodnik.
                   dobvodnik UV Nikola PORTNAR, od 27.VII.1944 vodnik.

Vojni~ari,     Jure ILI],         Jure LADE,    Ivan ORE[KOVI],
          Jakob KOSTELAC,   Niko LE,      Pavle PODNAR,
          Mile KOSTELAC,    Jure MARAC,     Petar SMOL^I],
                                            Josip VUKELI],
4-ta SAT:
Zapovjednik, prvi, zastavnik UV Pero SMOL^I], od 10.II.1942 g.,
 
          drugi, zastavnik UV Dragutin PLJU[^EC, do 20.IX.1943 g.,

Stegovni,        dovodnik UV Nikola HORVATOVI],

Zapovjednici vodova, vodnik UV Stjepan BEGOVI],
                  vodnik UV Pavle GRIVI^I],
                  vodnik UV Stjepan PAVI^I],

                  rojnik UV @ivko DRA@I],

Vojni~ari,    Marko JUR^EVI],   Josip RON^EVI],    Bla` TOMLJENOVI],




XVII-ta PRIPREMNA BOJNA - SENJ

O ovoj bojni postoji vrlo malo vjerodostojnih podataka. Osnovana je kao pripremna bojna Velike `upe “Vinodol i Podgorje”, sjedi{te koje je bilo u Senju, bila je razporedjena uzdu` hrvatskog Primorja.

U Senju su se nalazili sto`er, sto`erna i jedna pohodna sat.

U Karlobagu su bile dvije sati sa izturenim jakim posadama prema Ledeniku, u Lukovom [ugarju i Jablancu.

Na otoku Pagu se nalazila jedna satnija.

Jedna je satnija bila razporedjena u manjim posadama mjesta Crikvenica, Novi, Hreljin, Kraljevica i Bakarac.

Poznato je da je zapovjednik bojne, do 9 lipnja 1943 godine, bio bojnik PTB-a Ante PEJKOVI].

U Senju je kra~e vrijeme bio i zastavnik UV Branko [TIMAC, kasnije preudjeljen u XXXXIII. bojnu.

Stali{nom zapovjedi  Zapovjedni~tva Usta{ke vojnice - od 16.III.1943 goodine, pohvaljena je
2-ga sat bojne za izuzetno visok i uzpje{an borbeni duh prilikom podhvata izvedenog u Brinju, skupa sa talijanskim postrojbama. Pohvala je donesena na prijedlog talijanskog pukovnika Armanda TREVISAN, zapovjednika posade u Brinju.

Na`alost ovo su svi vjerodostojni podatci o postojanju i djelovanju XVII-te PRIPREMNE BOJNE.

Prilikom preustroja Hrvatskih Oru`anih Snaga, izvr{enog tiekom druge polovice 1944 godine, ova je bojna uklju~ena u sastav XXII-gog staja~eg djelatnog Sdruga, sa sjedi{tem u Oto~cu.






XXXIV-ta PRIPREMNA BOJNA - GRA^AC

Ustrojena u srpnju 1941 godine, sa prvim sjedi{tem u Gra~acu djelovala je kao pripremna sve do 22.VI.1943 godine. Nakon toga je postupno preustrojena pod novim nazivom - XXXV-ta Djelatna bojna Usta{ke vojnice.

Nije poznat prvi zapovjednik bojne.
            drugi, nadporu~nik UV Rudolf RITZ, od 6.II.1942 g., sa 9.VII.1942 g.,
                  promaknut u ~in satnika UV, pa premje{ten u zapovjedni~tvo Sdruga
                  za Glavara sto`era.

            tre~i, satnik PTB-a ^iril BOTI], do 22.VI.1943 g.,

1-va SAT:
Zapovjednik, prvi,  zastavnik UV @arko MILI] - [TRKALJ,                            
                od 13.VIII.1942. promaknut u ~in poru~nika.
                Odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja (mala
                srebrna) za borbe tiekom prolje}a 1943 godine.

         drugi,  zastavnik UV Antun BALARIN, u sati od 7.II.1943 g.,

2-ga SAT:
Zapovjednik,      ~astni~ki namjestnik UV, Ivan JELA^A, vanredno promaknut u ~in
                poru~nika UV.
                Odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} III. stupnja (mala
                srebrna) za borbe kod Bru{ana i Li~kog Novog, u svibnju 1942 godine.

3-~a SAT:
Zapovjednik,      poru~nik UV Stjepan [KRLIN, sa 13.VI.1943 godine promaknut u ~in
                djelatnog nadporu~nika Usta{ke vojnice.

4-ta SAT:
Zapovjednik      poru~nik PTB-a Kuzma TINTOR, ali samo do o`ujka 1943 g.,
                Odlikovan Vojni~kim redom “@eljezni Trolist” IV. stupnja, za izuzetnu
                hrabrost i umje{nost u borbama kod [iroke Kule, Pazari{ta, Smiljana,
                Bru{ana, Divosela i Lovinca, od travnja 1942 pa do o`ujka 1943 g.


XXXXIII-~a PRIPREMNA BOJNA - BRINJE
Bojna je osnovana krajem 1941 godine, u punom sastavu a kasnije je prerasla u XIX-tu djelatnu bojnu.

Zapovjednik, prvi, nadporu~nik PTB-a Mijo ORE[KOVI],    promaknut u ~ina satnika
               PTB-a. Odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} II. stupnja
               (velika srebrna) za borbe u zimi 42/43.

Pobo~nik,       zastavnik UV Branko [TIMAC,  od 8.IV.1942, pohvaljen za sudjelovanje
              u juri{nom podhvatu izvedenom 16. o`ujka 1943 g.

Bolni~ari,       vojni~ar UV Josip DORI],
              vojni~ar UV Nikola JONJI],

1-va SAT:
Zapovjednik, prvi, poru~nik PTB-a Josip ZELI], poginuo 25.III.1943 g., kod sela Letinac.
              Posmrtno odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} II. stupnja
              (velika srebrna).

        drugi, nadporu~nik UV Mijo MATIJEVI], od 1.IV.1943.,

2-ga SAT:
Zapovjednik, prvi, poru~nik PTB-a Marijan FRANJI], poginuo 23.IX.1943 godine u
              nasilnom izvidjanju u okolici Brinja.
            Posmrtno odlikovan kolajnom za hrabrost Poglavnika Ante Paveli} II. stupnja
              (velika srebrna).

        drugi, nadporu~nik PTB-a Ivan VUKOVI] - BESI],

3-~a SAT:
Zapovjednik,    poru~nik UV Krsto VIDNJEVI], od 13.II.1942 g.,

Vojni~ari:

 
Josip GA[PARIN^I]
Stjepan GLOGOVI],
Josip KITERNAS,
Antun KRIZMANI],
Mato RUKAVINA,
Andrija TOMI],
 



968/26/7.V.1943., o~. broj 759-Hr.1943, svi {estoro odlikovani Kolajnom za hrabrost Poglanika Ante Paveli}a, III. stupnja (mala srebrna) za hrabro i odva`no dr`anje u borbama protiv odmetnika.

4-ta SAT:
Zapovjednik,    poru~nik PTB-a Tadija VI, ranjen 17.III.1943 g., u lijevu ruku.

 O XIX-toj djelatnoj bojni ~e biti vi{e govora u opisu tre~eg razdoblja na stranic. 47-52


Sva prava pridrzana. Nijedan dio ovoga materijala, "IV. STAJACI DJELATNI SDRUG" za knjigu "POVIEST HOS-a 1941-1945", ne moze biti pretiskan ili umnozen u bilo kojoj formi ili na bilo koji nacin bez pismene dozvole urednika i autora knjige, Dragec Scuric, 2/1 Keady Way, WETWORTHVILLE 2145, NSW, Australia.
Evidentirano
 Stranica: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

UseBB Port by Gaia Lički forum ZK Stajnica | Powered by SMF 1.1.10. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved.