Titanic - Ličani

[Lipice]

U POVODU Uz 95. obljetnicu potonuća svojedobno najvećeg broda na svijetu koji je na morsko dno povukao 1523 putnika i člana posade

Autor MARKO ČULJAT





Na Titaniku, slavnom brodu koji je potonuo na svom prvom putovanju u noći sa 14. na 15. travnja 1912., povukavši sa sobom u dubine Atlantika 1523 putnika i člana posade, bilo je i 30 putnika iz Hrvatske, među kojima čak 16 Ličana. Utopili su se svi osim Nikole Lulića Draje iz Konjskog Brda, kome je to bilo treće putovanje preko Velike bare. Draja je bio u neku ruku plaćeni vodič putnicima iz Hrvatske jer su oni snosili troškove njegove karte, koja je stajala 170 švicarskih franaka.

Sudar sa santom leda zbio se 14. travnja u 23.04 sati, a Titanic je potonuo na današnji dan prije 95 godina, 15. travnja, u 2.20 sati.

Malo dokumenata
Malo je dokumenata o tome događaju, a sjećanja blijede i nestaju kako umiru potomci stradalnika s Titanica. Mlađi i ne znaju gdje su sve stradavali njihovi preci, a i ono malo sačuvanih dokumenata nestajalo je u vihorima ratova koji su protutnjali Likom u prošlom stoljeću.

 Sjećam se da se za Draju, odnosno Dragića, govorilo da se spasio jer je do čamca za spašavanje doplivao s nečijim djetetom. U čamce su primali samo roditelje i djecu, a muškarcima koji su bili sami čak su ruke odsijecali kad bi se prihvatili za čamac bojeći se da će ga prevrnuti  kazuje starina Franjo Pocrnić (87) iz Pocrnica kod Perušića.

Od Perušićana doznajemo da Lulići baš i nisu bili omiljeni. Nisu ih voljeli jer su u središtu Perušića imali veliku trgovinu. Stariji se ljudi sjećaju da su Draje dali zasaditi drvored koji je prije nekoliko godina uništen kad se uređivalo mjesto.

Loš znak
 Moja je baba iz obitelji Ćulumovića, koji se utopio na Titanicu. O tome sam i prije rata govorio novinarima. Na brodu je bio Joso Ćulumović Jojina, babin stric. Sjećam se da je pričala kako ga je otac Ivan u kolima s bijelim konjima odvezao do luke u Senju. Kad je krenuo natrag, bilci su zanjiskali, a on je to protumačio kao loš znak. Poslije se obistinilo  kaže Joso Jojo Hećimović iz sela Bukovac pored Perušića.

 Još se prepričava taj događaj. Ćaliće ste promašili, oni su na početku ove ceste koja završava u šljunčari u Papuči  kazao nam je Nikola Mihić iz Kuklica, jednog od brojnih medačkih zaselaka.

 Ovdje su sve bili Ćalići, a sada sam ostao jedino ja. Koji od mojih susjeda dođe prozračiti kuću. Tamo na kraju je i kovačnica obitelji Jove Ćalića  kaže Đuro Ćalić (77) te dodaje da s Jovom i Petrom Ćalićem, koji su se utopili na Titanicu, nije u rodu.
Starina Đuro kaže da su oni u Ameriku otišli kao i drugi iz Ćalića, za poslom. Kaže da ih je četvero već poodavno u Beogradu. Prva kuća u selu je kuća Petra Ćalića. Povremeno dođe njegova kći iz Zagreba. U medačkom zaselku Ćalići bile su samo četiri obitelji Ćalić, a ima ih i u obližnjoj Ploči.

 Ma što on zna, svi su oni Ćalići rodbina. Jovo Ćalić je tada, vele, imao samo 17 godina. D akupi kartu, morao je raditi u Austriji. Imao je brata Danu, koji je bio kovač, i Petra, koji je bio šnajder. Moja snaja Boja kći je Petra Ćalića, Jovina brata  zbori kao da čita iz knjige starica Anica Grubić kojo je, kako kaže, osamdeset godina.

 Bilo nas je sedmero u kući. Ovdje je u Metku još brat Jovo, koji nosi stričevo ime. Ostali su se razišli po cijelom svijetu. Ima ih i u Australiji  kaže Boja Grubić, rođena Ćalić.

[Lipice]

Putnici iz Like
 
  Prema pisanju Slobodana Novkovića iz Zagreba, autora knjige Titanic Hrvati u katastrofi stoljeća, na brodu su bili Ličani: Iz Široke Kule bilo je osam putnika. Grga Ćačić (rođen 1894.), sin Martina i Ane, put Amerike krenuo je sa sestrom Marijom Ćačić (rođenom 1882. ili 1. V. 1875.). Luka Ćačić (6. X. 1873.), sin Šime i Ane, supruga Ana, imao je devetero djece. Manda Čačić (24. V. 1891.), kći Jose i Mande, Jeka Orešković (21. IX. 1881.), kći Mate i Mande, odrasla kod Paje Nikšića. Luka Orešković (27. I. 1892.), majka Maća, supruga Jeka i kći, navodno radio u Švicarskoj, braća Tome, koji je živio u Americi, i Stipe, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu u Mađarskoj. Marija Orešković (24. VI. 1892), kći Blaža i Mande. Ivan Strilić (25. VIII. 1885.), navodno radio u Švicarskoj, sin Jure i Matije, supruga Marija, imao dvoje djece. Iz okolice Perušića bili su Joso Ćulumović Jojina (1895.) Prvanselo, sin Ivana i Kate, navodno radio u Švicarskoj. Mate Pocrnić (1895.), Bukovac 10, sin Milana i Mare. Tome Pocrnić (1888.), Bukovac 79, majka Jeka, brat Nikola, sestra Manda, supruga Mara i dvoje djece. Iz drugih ličkih sela na Titanicu su bili Jovo Ćalić (1895), iz Brezika u Metku, sin Rade i Soke i Petar Ćalić (1895.), Božičin. Mile Smiljanić (1874.) iz sela Pišać, radio na željeznici i kao rudar, supruga Soka, sin Nikola, u Americi mu živjela braća Stevo, Petar, Ilija i Nikola i sestra Dragojla. Jovan Dimić (1870.) bio je iz Ostrvice, supruga Stana, dvoje djece, sin mu bio u Americi. Jedini Ličanin koji je preživio katastrofu, Nikola Lulić Draja iz Konjskog Brda, sin Mile i Bare rođ. Sabljak, jedan je od troje Hrvata koji su preživjeli. Rođen je 24. II. 1883., a treći put putovao je u Ameriku. Na Titanicu je bio vođa puta za Hrvate jer je znao engleski.

[maza]

Među 1522 putnika i člana posade, koji su u katastrofi Titanica izgubili život nalazio se i trideset i jedan putnik iz Hrvatske, od toga petnaest iseljenika iz Like.