Križari u Lici

[Lipice]

Križari u Liki

Evo još jedna interesantna tema - Križari u Liki - od 1945. do 1950. godine


Karlovačko i riječko područje Karlovačko i riječko područje prikazujem zajedno jer na riječkom području, koje je 4O-ih godina obuhvaćala dio Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre, kžarski pokret nije znatnije proširen. Stoviše, sudeći prema dostupnim dokuentima, u Istri nije djelovala niti jedna križarska skupina. Tamošnje skupine koje su se bavile prebacivanjem emigranata u Italiju nisu imale neposredne veze s kžarirna, a njihov rad, pretpostavljam, više je motiviran osobnim probitkom, nego političkim razlozima, pa su imale više kriminalna, nego politička obilježja.

Karlovačko područje obuhvaća Oblast Karlovac nakon 1949., koja je obuhvaćala sljedeća kotarska središta:

Brinje,
Donji Lapac,
Glina,
Gospić,
Gračac,
Karlovac,
Korenica,
Ogulin,
Otočac,
Perušić,
Slunj,
Udbina,
Vojnić i
Vrgimnost. 

[Lipice]

Na karlovačkom i riječkom području partizanski pokret bio je izuzetno jak.
Mnoga kotarska središta bila su veći dio 1944. u njihovim rukama. Medu njima su Glina, Delnice, Vrginmost i Vojnić, a krajem 1944. i veći dio jugoistočne Like.

Ustaše su namjeravali padine Velebita pretvoriti u gerilsku bazu. Poznato je da su već u rujnu 1944. obilazili područja oko Lukova Sugarja, Došena, Crnog Dabra, Pazarišta, Kosinjskog Bakovca i Kosinja, namjeravajući velebitske pećine iskoristiti kao baze s hranom i municijom. U tome se osobito angažirao svećenik Jole Bujanović, veliki župan Like i Gacke. U tome je imao potporu pukovnika Delka Bogdanića, šefa Ustaške obrane za Liku, koji je nakon prodora partizana preuzeo vodstvo križara. 546 O potrebi povezivanja ustaških skupina pod jednim zapovjedništvom i određivanja točnih zadaća u partizanskoj pozadini Bujanović je pisao dr. Nikoli Mandiću, predsjedniku Vlade NDH, 23. travnja 1945. 547 Jedinicima OS NDH na tom području zapovijedali su pukovnici Delko Bogdanić, Franjo Sudar, Bonaventura Baljak Ventura i Josip Aleksić Joso.548

U svom zadnjem naletu Jugoslavenska armija ušla je 9. prosinca 1944. u Gračac, 20. ožujka 1945. u Lapac i Udbinu, a 21. ožujka u Korenicu. Nakon što je probila frontu u Lici 4. travnja 1945., istog dana zauzela je Gospić i Perušić. Slijedili su novi uspjesi:   6. travnja Otočac i Brinje, 9. travnja Senj, 10. travnja Ogulin, 12. travnja Rab i Slunj, 16. travnja Crikvenica, 17. travnja Krk, 20. travnja Cres i Lošinj te 3. svibnja 1945. Rijeka. Kao zadnje veće mjesto na tom području partizani su zauzeli Karlovac 7. svibnja 1945. 549

Pred prodorom Jugoslavenske armije iz Gospića i drugih ličkih naselja dio je  naroda izbjegao. Iako su se mnogi nedugo zatim vratili iz podvelebitskih sela, među Hrvatima je i dalje prevladavao strah. Razbijene jedinice OS NDH koje su se izvukle iz Gospića skrivale su se po šunama oko Pazarišta i Kosinja, a u čitavoj Lici ostalo je nekoliko tisuća raspršenih vojnika po većim i manjim skupinama. Procijcnjuje se da je u okolici Gospića bilo oko 150 ustaša, 100 kod Jadovna, a ostali iznad Brušana i Rizvanuše, te oko Bilaja i Ribnika. Njih 40 zadržavlo se u blizini Sinca. Jedna veća skupina iznad Prozora i Švice a jedna iznad sela općine Dabar. Unatoč partizanskom nasilju nad civilima i slučajevima ubijanja, ubrzo se vlastima prijavilo 800 ustaša i legionara. Na širem području Otočca u Gackoj dolini predalo se 980 ustaša i domobrana. U kotaru Brinje predalo ih se 90, ali 200 ustaša nije htjelo odustati od borbe. Takvih je u Bakovcu, Kosinju i Kosi pokraj Perušića bilo oko 250. Poviše Sv. Roka pokraj Gračaca bilo je "nešto raspršenih ustaških krvnika" koji su nastojali okupiti dezertere iz jugoslavenske vojske. Iznad obližnjeg Lovinca bilo je oko 70 ustaša. Ozna je 2. svibnja 1945. izvješćivala da je 150 ustaša u šumama brinjskog kotara podijeljeno u tri skupine: jedna na čelu s ustaškim zastavnikom Tomašom i ustaškim vodnikom Tomincem nalazila se između Tominčeve Drage, Glibodala i Mesića pokraj Lipice, druga se nalazila iznad sela Lipica, a treća je skupina bila iznad sela Letinca. Među njima nalazio se i Jole Bujanović, koji se ubrzo s jednom skupinoIn probio preko Kapele do Generalskog stola i Zagreba. U okolini Krasna nalazio se i pukovnik Delko Bogdanić sa 30 ljudi.,
Po planinmna Kapela, Senjsko bilo i Velebit krile su se veće ili manje skupine ustaša. U izvorima i ljteraturi spominju se krajevi oko Bakovca, Brinja, Brušana, Bužima, Dabra, Glibodola, Gospića, Gračaca, Jadovna, Karlobaga, Kose, Kosinja, Krasna, Kutareva, Ličkog Lešća, Letinca, Lipica, Lovinca, Lukova Šugarja, Mesića, Otočca, Pazarišta, Perušića, Rizvanuše, Sv. Jurja, Sv. Roka, Tominčeve Drage i Tribnja pod Velebitom, koji se već nalazi na zadarskom području.

Na području Korenice bilo je oko 130 ustaša, koji su se zadržavali u okolici sela Čanak i Sertić Poljane. U jednom dokumentu spominje se da se u Velebitu nalazi nekoliko stotina ustaša s pukovnikom Jucom Rukavinom, a da je jedna skupina iz Čorkove uvale pokraj Saborskog krenula prerna Velebitu da bi uhvatili vezu s Rukavinom. U šumimi iznad Korita pokraj Ličke Jesenice i Saborskog ostalo je još 15 ustaša koji, kako je izvješćivala Ozna, noću pljačkaju. Glavne križarske skupine na riječkom području nastale su od razbijenih jedinica OS NDH s područja Senja. Tako je u srpnju 1945. utrđeno da je na Velebitu nakon hvatanja 20 ustaša ostalo još njih 40. Bili su podijeljeni u 3 skupine koje su dolazile u sela najviše radi hrane.550

Jedini oružani napadi na predstavnike komunističkih vlasti, i to upravo na opunomoćstva Ozne, na jadranskim otocima zabilježeni su na Pagu i Rabu u srpnju 1945. 551

[Lipice]

Potkraj 1945. Ozna je uradila detaljniju analizu stanja križara u Lici, iskzujući njihovo brojno stanje po kotarevima. Kao vođe istaknuti su Delko Bogdanić, Milan Frković, Nikola Krpan Vranzela, te već spolnenuti Tomaš i Devčić, čija imena nisu zabilježena. U listopadu 1945. bilo je više od 300 križara. U kotaru Gospić bilo ih je 90. Kretali su se u manjim ili većim skupinama. Neke su brojile i do 50 ljudi. Bilo ih je iznad Brušana, Jadovna, Ličkog Novog, Lukova Šugarja, Rizvanuše i Trnovca, o. u općini Karlobag oko Bojaguše, Kule, Oštarija i Vrbanske Dulibe. U kotaru Perušiću bilo ih je 108, najviše u općini Kasinj kod Bakovca, Donjeg Kosinja, Gornjeg Kosinja i Vukelića. Samo kod Donjeg Kosinja bilo je 50 križara. Iznad Kose prema Ramljanima zabilježeno ih je 44. U općini Pazarište, u istom kotaru bilo je 14 križara iznad zaseoka Velika Plana. U kotaru Otočac primijećena su 42 križara, uglavnom raspršeno. po skupinama nedaleko svojih kuća. U kotaru Brinje bio je 31 križar. Od toga 13 ih se nalazilo na području Kapele iznad Letinca, Lipice i Glibodala, 6 u Kapeli između Drežnice i Crnča, 3 između Križpolja i Crnča, a 9 oko Brinja. U kotaru Korenica bilo ih je 32, u Plješivici 25, a ostali iznad Rastovače i Međeđaka, oko Vaganca i iznad Čanka. U kotaru Gračac oko Lovinca i Sv. Roka bilo je 46 križara.

[Lipice]

Na drugoj strani Like, u blizini sela Jezerane pokraj Brinja u lipnju 1946.., "banditska grupa" od oko 5 ljudi, vjerojatno križara, napala je neke radnike, ubila predsjednika mjesnog odbora i teško ranila dvojicu.

 CK SKH,

Križarske skupine u Lici bile su među najjačima u Hrvatskoj. No, krajem ljeta i početkom jeseni 1946. mnoge su uništene, a neki su kotarevi potpuno "očišćeni". Ipak, za razliku od drugih krajeva, gdje se "banditsko djelovanje" svodilo "u glavnom na pljačku i pojedinačna ubijstva", u Lici su zabilježeni napadi s teškim posljedicama za komunističku vlast. Jedan od najvećih akcija "bandita" bio je napad na vojni kamion na Velebitu, kad je poginulo "oko 10 vojnika naše Armije". CK KPH upozorio je da su "lokalna partijska organizacija, ćelije i kotarski komiteti" pokazali pomirljivost prema "banditizmu" zbog straha pred Osvetom. I ne samo to, bilo je "nekoliko slučajeva" da su i članovi KPH podržavali veze sa gerilcima.


Na području Brinja 1947. aktivnost je križara gotovo potpuno zamrla. Komuniste je više brinula aktivnost "ustaških elemenata", haesesovaca i svećenika, koji su kažnjavani "oštrim kaznama prisilnog rada". "Jačih neprijateljskih grupacija" nije bilo, a na području Stajnice, između Plaškog i Otočca, zadržavala su se dva križara uz potporu rodbine te "mačekovskih i ustaških elementa"

Jedan je ubijen pokraj Stajnice u ožujku, a za drugog nema podataka. Slično je bilo i na području Gorskog kotara. Nema vijesti o križarima u 1948 osim da je u prosincu bila organizirana potjera za "izdajnicima" u kojoj je ubijen policajac Mihael Petrić.

[Lipice]

Skupina Marka Gerovca, ustaše iz Crnaca Jezeranskih pokraj Otočca, osnovana je 1945. nakon povlačenja ustaša s područja Brinja. Imala je oko 20 križara. podijeljeni u manje skupine djelovali su na području Brinja, Ogulina i Senja, ali najviše oko Otočca, napose oko Dabra, Jezerana i Stajnice. Godine 1947. ubili su Milu Gerovca, predsjednika mjesnog odbora Dabar, i jednog mladića, vjerojatno aktivista, iz istog sela. Presretali su i maltretirali simpatizere NOP-a. Nekoliko su puta provaljivali u zadruge u Jezeranima i Stajnici.680 U elaboratu Udbe Ogulin tvrdi se da je skupina "konačno likvidirana" početkom 1948. Međutim, u jednom se dokulnentu iz tog razdoblja, vjerojatno nastalom potkraj 1948. ili u 1949., u kojem se opisuje situacija u 1948., kaže da je skupina još uvijek aktivna i da je osnovana posebna ekipa za njezino uništenje. Tada je imala novo ime i samo 2 pripadnika. Nazvali su je Skupina Gerovac-Tominac jer je drugi član bio Luka Tominac koji je bio isto tako više godina u križarima. Povremeno su provaljivali i presretali ljude radi opskrbe. 681 Na kraju, ubijeni su svi osim jednog.

Skupina Stipe Javora, ustaškog logornika i satnika iz Brinja pokraj Otočca, osnovana je 1945. Imala je 30 križara. Kretali su se na području Brinja i obližnjeg Letinca. U 1947. ubili su dva vojnika koji su vodili zarobljene ustaše iz Brinja u Otočac. Provaljivali su u zadruge i napadali simpatizere NOP-a. Mnogi ubijeni su već 1945. i 1946., a skupina je konačno razbijena u jesen 1947., kad je Stipe Javor ubijen. Manji dio križara osuđen je na zatvorske kazne.

Skupina Milana Bićanića, ustaše iz Dabra pokraj Otočca, osnovana je 1945. Imala je 9 križara. Kretali su se u okolini Dabra i po šumama Kapele. Nisu sudjelovali u akcijama. Skupina je uništena potkraj 1945., a Bićanić likvidiran u šumi "poviše Dabra".


Skupina Mate Pavlovića Ižeka, ustaše iz Križpolja pokraj Otočca, osnovana je 1945. odmah nakon razbijanja jedinica OS NDH. imala je 24 križara. Djelovali su na području Otočca oko Križpolja i Lipica. Napadali su simpatizere NOP-a i političke aktiviste, provaljivali u zadruge te privatne kuće. Uz ostale, provalili su u zadrugu u Križpolju. Mate Pavlović ubijen je 1946., kao i mnogi njegovi sudrugovi, a skupina je potpuno uništena 1947. Dio njih osuđen je na zatvorske kazne.







Izvor: Z. Radelić, Križari: gerila u Hrvatskoj 1945. - 1950, Zagreb 2002., str. 355.- 371