Marinić

[Mato]

Velika rodovska zajednica nastala u 15. stoljeću na širem prostoru Primorja i Gorske Hrvatske. Postoji i nesrodna zajednica Marinića u Dalmaciji (Slivno kod Imotskog i Crivac kod Sinja).

Prvi se puta spominje 1466. Petar Marinić u selu Galščić na Krbavi, te 1470. Petar M. na otoku Krku. Marinići su već u 15. stoljeću bili razmjerno velik i rasprostranjen rod. Tijekom najžešćih turskih ratova u 16. st. sele u današnju Sloveniju, gdje su i danas vrlo brojni, te u austrijsko Gradišće.

Na prijelazu 16. i 17. stoljeća jedan se dio Marinića vraća iz Slovenije u staru domovinu. Isprava iz 1590. spominje tako da je knez Juraj Zrinski dozvolio Marinićima, koji su bili sklonjeni na područje Kostela na Kupi (Bela Krajina), naseljavanje u Moravicama kod Ozlja. Ti se povratnici iz Kranjske nastanjuju i u delničkom kraju (Begovo Razdolje) i u Ogulinsko-modrušku udolinu.

Nakon oslobađanja Like od Turaka krajem 17. st. Marinići se u velikom broju naseljavaju na novooslobođene krajeve. U ispravi iz 1689. spominju se Marinići kao doseljenici iz Ogulina u kosinjskom kraju, ali ih zatječemo u Čamenovcu kod Slunja i slunjskoj okolici. Najveća rodovska naselja Marinića u Lici su Kuterevo, Sušanj, Poljanka i Kruščica kod Perušića, Švica, Dulibe, Tisovac kod Otočca, Delnice s okolicom.

Zemljišne knjige Ogulinske regimente za Stajnicu iz 1780. sadrže podatke za jednu kućnu zadrugu.

Tijekom migracija iz 18. i 19. stoljeća pa nadalje značajnije se naseljavaju u Davor (Nova Gradiška), Čazmu i okolicu, Dugu Resu, Jastrebarsko, Gornju Jelensku (Kutina), Gundince (Županja), Karlovac, Krasno, Novu Gradišku s okolicom, Slavonski Brod sa okolicom, Nijemce i Rokovce (Vinkovci), Novsku, Osijek, Pakrac, Orahovica i okolica, Požega i okolica, Virovitica i okolica, šire zagrebačko područje (Hrvatski Leskovac).

[goricanka]

odmah na pocetku, pozdrav vamod jedne marinicke  
rodjena sam 1970. godine u zagrebu, isto kao i moj otac 1943. moj pokojni djed nikola, rodjen je 1912. u kutarevu, od oca pok. ivana i majke pok. marije. majka mu je umrla dok je djed bio jos sasvim mali. od sestara znam da je imao pok. maricu i pok. anicu, a od brace iliju (zivi u dugom selu kod zagreba), jozu (zivi u sloveniji) i pok. matu (cini mi se da je zivio u ivanjoj reci kod zagreba). braca su iz braka pok. ivana (sahranjen u gundincima) i pok. mande (sahranjena u ljubljani). mato je umro prije nekoliko godina i ima dva ili tri sina (ne znam im imena, jer se bas i nismo nesto posjecivali, osim kada je netko umro, pa smo isli na sahrane). ja, licno, sam vidjela matu i jozu prvi puta 1989. godine, na sahrani moje majke svetlane, i tada sam upoznala i matine sinove, moje rodjake. jozo ima tri kceri, cini mi se. drugi puta u zivotu, matu i jozu sam vidjela kada je umro moj djed nikola. tada sam vidjela i djedovu sestru, sada vec pok. anicu. pok. anica ima sinove i kceri i unucad za koje znam da zive u gundincima, ali ih nikada nisam vidjela. iliju i njegovu suprugu dragicu smo redovno posjecivali dok je moja majka bila ziva i dok sam bila dijete. ilija i dragica nisu imali djece, ali su mi bili posebno dragi. cica ilija je iamo dublji glas, i bio je povisok, a teta dragica je bila veoma njezna i draga zenica, pa joj je i dato ime dragica bas pristajalo.
   ja osim oca (antun-toni) jos imam i strica (ivan) koji zive u velikoj gorici. i otac i stric imaju po sina i kcer (igor, tatjana, nikola i marina).
    ako nas netko poznaje, molim da se javi  
   srdacan pozdrav.

[Lipice]

Prezime:  Marinić

Mjesta:

Donje Pazarište
Donja Švica
Gornji Kosinj
Kuterevo
Stajnica
Vlaško Polje

[Lipice]

MARINIĆ

S jezičnog motrišta prezime je izvedeno od osobnog imena Marin. Vjerojatno je romanskog podrijetla i nastalo je od latinskog marinus = morski. Dakako, može biti i matronim, izvedeno od ženskog imena Marina.
U Hrvatskoj danas živi 1.710 osoba s prezimenom Marinić (Lika, Gorski kotar, Primorje, Posavina, Slavonija).
Istog su jezičnog postanja i prezimena: Marin (1.410, Zagora, srednja i sjeverna Dalmacija, zapadna Slavonija), Marina (Beli Manastir, Omiš), Marinac (520, Buzet, Primorje, Lika), Marini (Split, srednja Dalmacija, Primorje), Marinov (300, Šibenik, srednja Dalmacija), Marinović (3.850, južna i srednja Dalmacija, Zagora).
Marinići su na mućkom podrućju zabilježeni u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine, u kojem je u Pribudama (Crivac tada nije tretiran kao zasebno naselje) zabilježena 14-člana obitelj Petra Marinića pokojnog Ivana, kojoj su mletačke vlasti dale 15 kanapa zemlje.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Crivcu je upisano 5 obitelj s prezimenom Marinić, kojih su domaćini bili: Ante, Luka, dvojica s imenom Mate i Šimun.
Danas u Crivcu žive 3 obitelji tog roda s ukupno 13 članova.
Marinići su postali od hercegovačkog roda Ćubel(ić)a sa starinom u Grabovoj Dragi pokraj Širokog Briga, odakle će se proširiti u Imotsku i Cetinsku krajinu i na mućko područje. U mrtvaru Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja 1759. godine upisana je smrt fra Frane Marinića Čubele iz Zavojana pokraj Vrgorca, gdje su također doselili Ćubele rečeni Marinići.
Od Ćubela su nastali današnji imotski rodovi: Marinići u Slivnu, Abramovići (nastali od Grgura Čubelića pokojnog Abrama) i Samardžići (nastali od Marka Ćubelića rečenog Samardžić), te Karadže (nastali od Grgura Ćubelića rečenog Karadžić) u Biorinama, Ćube odnosno Ćubići u Cisti Provo, dok u Dobranjima upotrebljavju duži oblik prezimena Ćubelić. U Rami (Uzdol) od Ćubela je nastao novi rod Stojanovići.
Najstariji spomen prezimena Ćubelić nalazi se u venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine, kada su mletačke vlasti u Dobranju pokraj Imotskog doseljenoj iz Grabove Drage 33-članoj obitelji bivšeg serdara Jure Ćubelića dodijelile 26 kanapa zemljišta. U dvije godine kasnije obavljenom popisu stanovnika župe Dobarnje saznaje se da je Jure Ćubelić tada imao 73 godine, što znači da je rođen 1654. godine.
Što se pak Marinića nekoć Ćubelića u Imotskoj krajini, u Slivnu s u Stanju duša istoimene župe 1744. godine zabilježene dvije Marinića obitelji: Nikolina i Šimunova s po 7 duša.
Marinići iz Slivna sele i u sjevernu Bosnu, u okolicu Dervente: 1785. godine u maticama u franjevačkom samostanu Plehan zabilježene su obitelji: Mate Marinića i njegove žene Stane rođene Glavaš iz Slivna (Trstenica); 1821. godine upisana je obitelj Ivana Marinića i njegove žene Drine Čalić iz Slivna (Vrela).

[Lipice]

Broj pojavljivanja u populaciji Republike Hrvatske: Marinić 1.888 osoba (226. po čestoći) 7/2010